Nema izuzetaka kada je u pitanju krštenje upokojenih.
Sveta tajna krštenja zauzima jedno od središnjih mesta u životu Pravoslavne crkve.
Ona predstavlja duhovno rođenje čoveka, njegov ulazak u Crkvu Hristovu i početak novog života u veri.
Krštenjem se čovek oslobađa praroditeljskog greha i postaje član zajednice vernih, prizvan na put spasenja i života u Hristu.
U crkvenom učenju, krštenje nije samo simboličan čin, već stvarna Sveta tajna kroz koju deluje blagodat Svetog duha.
Shutterstock/PeopleImages.com - Yuri A
Upokojeni se ne sme krstiti
Zato se ono smatra neophodnim korakom u duhovnom životu svakog hrišćanina, jer bez njega ne postoji puno učešće u liturgijskom i sakramentalnom životu Crkve.
Trenuci tuge i pitanja vernih
Mnogi vernici se u trenucima tuge i bola, posebno nakon gubitka bližnjih, suočavaju sa teškim pitanjima vezanim za spasenje i poslednje stvari. U takvim okolnostima često se javlja i dilema da li Crkva može učiniti izuzetak kada neko ko nije bio kršten premine iznenada, neposredno pre nego što je sveštenik stigao da obavi Svetu tajnu krštenja.
Crkva u svom predanju ima jasno ustanovljen poredak Svetih tajni, koji nije zasnovan na trenutnim okolnostima ili emocijama, već na vekovnom iskustvu i kanonskom učenju.
Crkveni poredak i granice Svetih tajni
Svete tajne se vrše u ovom životu, nad živima, kao deo crkvenog poretka spasenja koji se ostvaruje u istoriji i zajednici vernih. Smrt čoveka označava prelazak u drugo stanje postojanja, u kojem se više ne vrše Svete tajne, uključujući i krštenje.
Zbog toga Crkva ne poznaje praksu krštenja nad upokojenima, bez obzira na okolnosti smrti. Najprostije rečeno, krštenje je sveta tajna koja zahteva slobodnu volju, veru i svesno opredjeljenje žive osobe za života.
Svedočenje patrijarha Pavla i svetootačkog predanja
YURI KADOBNOV / AFP / Profimedia
Patrijarh Pavle
O ovom pitanju jasno je govorio patrijarh Pavle, oslanjajući se na kanonsko predanje Crkve i učenje svetih otaca.
- Prema zabrani 18. kanona Kartaginskog sabora, krštenje nad mrtvima, kao ni druge tajne crkve ne mogu se vršiti. Svešteno lice bilo koga čina, koje bi, iz neumesne ljubavi i saučešća prema vernima, ili iz bilo kojih razloga, učinilo ono što duh svetog kanona zabranjuje, stavilo bi sebe, po rečima Svetog Teodora Studita, na mesto novog apostola, novog evanđeliste, a takve sveti apostol Pavle, podvrgava anatemi.
U periodu kada su verske slobode bile ograničene, mnogi su u tajnosti bili kršteni, nesvesni tog čina. SPC ima odgovor za one koji imaju dilemu da li su primili ovu svetu tajnu, nudeći im mogućnost da pronađu mir i sigurnost u veri.
U najtežim trenucima, dok su životi njihove dece visili o koncu, tri porodice su pronašle utehu i nadu u Svetoj tajni krštenja. Prezviter Aleksandar Cavka donosi duboko potresnu priču o veri, ljubavi i Božjoj milosti koja menja sudbine.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Reči velikog rumunskog duhovnika o anđelu sa krštenja otvaraju pitanje koje vekovima zaokuplja vernike: ko prati čoveka kada napusti ovaj svet i kakvu mu poruku tada donosi.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.