U najtežim trenucima, dok su životi njihove dece visili o koncu, tri porodice su pronašle utehu i nadu u Svetoj tajni krštenja. Prezviter Aleksandar Cavka donosi duboko potresnu priču o veri, ljubavi i Božjoj milosti koja menja sudbine.
U svetu gde se nada često isprepliće s bolom, postoje trenuci koji svetlošću preobražavaju tamu. Jedan takav trenutak zauvek je obeležio život prezvitera Aleksandra Cavke, paroha hrama Svetog Velikomučenika Georgija u Ugrinovcima, kada je izvršio Svetu Tajnu Krštenja za troje prevremeno rođenih beba na Institutu za neonatologiju.
Printscreen/Institut za neonatologiju
Institut za neonatologijz
- To je događaj kada sam se najviše osećao ispunjenim i kada sam video puni smisao moje svešteničke službe - priseća se otac Aleksandar. Njegova priča počinje kada je jedna majka, sa suzama u očima, došla pred vrata crkve, moleći za molitvu za svoje dete teško svega 670 grama.
- Objasnio sam joj da nema bolje molitve od one koja dolazi kroz Svetu Tajnu Krštenja, da dete bude pod blagodatnim okriljem i zaštitom Crkve - kaže otac Aleksandar.
Majka je potražila saglasnost lekara, ali je nekoliko dana vladala tišina. Konačno, njen suprug je pozvao oca Aleksandra s radosnim vestima: lekari su odobrili.
- Kada smo stigli, sve je bilo pod strogim medicinskim protokolima – dezinfekcija, specijalna odela. Dok smo čekali, druge porodice su me gledale sa čuđenjem. Jedan otac prišao je i zamolio: "Oče, hoćete li krstiti i moje dete? Da mi ne umre nekršteno." Rekao sam mu: "Krstićemo ga, ali da bi živelo, a ne umrlo. Da se radujemo njegovom životu i da ga jednog dana venčamo."
Printscreen/TikTok/licebozje
Paroh ugrinvački, prezviter Aleksandar Cavka
Kako svedoči otac Aleksandar, još jedna porodica pridružila se ovoj svetoj misiji. Pod svetlošću koja je prodirala kroz staklo inkubatora, troje najmanjih stvorenja postalo je deo Hristove vojske.
- Nikada u životu nisam video manje dete. Kada sam izgovarao molitvu, jedno od njih je otvorilo oči i pogledalo u našem pravcu. Kao da je znalo šta se dešava.
Jedan od očeva kasnije je ispričao da se neposredno pre susreta sa ocem Aleksandrom molio u Hramu Svetog Save za život svog deteta.
- Rekao mi je da je mene, prvog koga je sreo po izlasku iz hrama, protumačio kao Božji znak - kaže otac Aleksandar.
Danas, nekoliko godina kasnije, sva tri deteta su živa, zdrava i napreduju.
- To je prava mala vojska Hristova - završava svoje svedočenje prezviter Aleksandar Cavka.
Ova priča nije samo o krštenju. Ona je podsetnik da Božja ljubav doseže do najtananijih duša, čak i onih koje tek započinju svoje putovanje kroz ovaj svet.
Kako pronaći smisao u patnji i prihvatiti oboljenje kao deo Božijeg plana? Iguman Manastira Podmaine otkriva zašto je važno smiriti srce, osloniti se na veru i kroz iskušenja pronaći put do Hrista.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Efimije je nekada radio kao električar i imao je ženu i decu. O razlozima zbog kojih se odrekao svega toga, da bi ovde živeo sam, ne želi da govori. Još kao dete, uprkos tome što je odrastao u komunizmu, bio je fasciniran religijom.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Danka Vesković napustila je daleku Angolu i vratila se u rodno selo sa sinom Makišom, a njihova sudbina dirnula je čitavu Srbiju – evo kako je dečak primio pravoslavlje u crkvi u Koštunićima!
U srcu mirnog beloruskog mesta, mali Mihailo je doživeo čudesno isceljenje kada je slučajno upao u izvor Svetog arhangela Mihaila, a njegova priča svedoči o nepresušnoj božanskoj blagodatnosti i zaštiti koju nosi poglavar nebeskih vojski.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.