U najtežim trenucima, dok su životi njihove dece visili o koncu, tri porodice su pronašle utehu i nadu u Svetoj tajni krštenja. Prezviter Aleksandar Cavka donosi duboko potresnu priču o veri, ljubavi i Božjoj milosti koja menja sudbine.
U svetu gde se nada često isprepliće s bolom, postoje trenuci koji svetlošću preobražavaju tamu. Jedan takav trenutak zauvek je obeležio život prezvitera Aleksandra Cavke, paroha hrama Svetog Velikomučenika Georgija u Ugrinovcima, kada je izvršio Svetu Tajnu Krštenja za troje prevremeno rođenih beba na Institutu za neonatologiju.
Printscreen/Institut za neonatologiju
Institut za neonatologijz
- To je događaj kada sam se najviše osećao ispunjenim i kada sam video puni smisao moje svešteničke službe - priseća se otac Aleksandar. Njegova priča počinje kada je jedna majka, sa suzama u očima, došla pred vrata crkve, moleći za molitvu za svoje dete teško svega 670 grama.
- Objasnio sam joj da nema bolje molitve od one koja dolazi kroz Svetu Tajnu Krštenja, da dete bude pod blagodatnim okriljem i zaštitom Crkve - kaže otac Aleksandar.
Majka je potražila saglasnost lekara, ali je nekoliko dana vladala tišina. Konačno, njen suprug je pozvao oca Aleksandra s radosnim vestima: lekari su odobrili.
- Kada smo stigli, sve je bilo pod strogim medicinskim protokolima – dezinfekcija, specijalna odela. Dok smo čekali, druge porodice su me gledale sa čuđenjem. Jedan otac prišao je i zamolio: "Oče, hoćete li krstiti i moje dete? Da mi ne umre nekršteno." Rekao sam mu: "Krstićemo ga, ali da bi živelo, a ne umrlo. Da se radujemo njegovom životu i da ga jednog dana venčamo."
Printscreen/TikTok/licebozje
Paroh ugrinvački, prezviter Aleksandar Cavka
Kako svedoči otac Aleksandar, još jedna porodica pridružila se ovoj svetoj misiji. Pod svetlošću koja je prodirala kroz staklo inkubatora, troje najmanjih stvorenja postalo je deo Hristove vojske.
- Nikada u životu nisam video manje dete. Kada sam izgovarao molitvu, jedno od njih je otvorilo oči i pogledalo u našem pravcu. Kao da je znalo šta se dešava.
Jedan od očeva kasnije je ispričao da se neposredno pre susreta sa ocem Aleksandrom molio u Hramu Svetog Save za život svog deteta.
- Rekao mi je da je mene, prvog koga je sreo po izlasku iz hrama, protumačio kao Božji znak - kaže otac Aleksandar.
Danas, nekoliko godina kasnije, sva tri deteta su živa, zdrava i napreduju.
- To je prava mala vojska Hristova - završava svoje svedočenje prezviter Aleksandar Cavka.
Ova priča nije samo o krštenju. Ona je podsetnik da Božja ljubav doseže do najtananijih duša, čak i onih koje tek započinju svoje putovanje kroz ovaj svet.
Kako pronaći smisao u patnji i prihvatiti oboljenje kao deo Božijeg plana? Iguman Manastira Podmaine otkriva zašto je važno smiriti srce, osloniti se na veru i kroz iskušenja pronaći put do Hrista.
Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Efimije je nekada radio kao električar i imao je ženu i decu. O razlozima zbog kojih se odrekao svega toga, da bi ovde živeo sam, ne želi da govori. Još kao dete, uprkos tome što je odrastao u komunizmu, bio je fasciniran religijom.
Na centralnom obeležavanju Vidovdana u manastiru Ravanici, patrijarh srpski poručio je vernicima da svetost Kosova nije prošlost već poziv za spasenje duše i život u Hristovoj ljubavi.
Leposava Stanković nije bila mitska junakinja iz pesme, već prava Beograđanka čiji je lik postao simbol ljubavi, milosrđa i nade u najtežim danima srpskog naroda – otkrivamo njenu priču i poruku koju i danas šalje svakome od nas.
U svetlosti vere, svako iskušenje, koliko god teško i bolno bilo, posmatra se kao deo puta, kao izazov koji duhovno oblikuje čoveka i približava ga Bogu.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, akademik Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Danka Vesković napustila je daleku Angolu i vratila se u rodno selo sa sinom Makišom, a njihova sudbina dirnula je čitavu Srbiju – evo kako je dečak primio pravoslavlje u crkvi u Koštunićima!
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Leposava Stanković nije bila mitska junakinja iz pesme, već prava Beograđanka čiji je lik postao simbol ljubavi, milosrđa i nade u najtežim danima srpskog naroda – otkrivamo njenu priču i poruku koju i danas šalje svakome od nas.
U svetlosti vere, svako iskušenje, koliko god teško i bolno bilo, posmatra se kao deo puta, kao izazov koji duhovno oblikuje čoveka i približava ga Bogu.
Razlika između grešnika koji propada i pravednika koji se spasava samo je jedna: u odlučnosti, u tome da čovek postavi sebi zadatak i da reši da ne odstupa od one istine koju je izabrao, ističe otac Antonije.
U 9 časova će početi sveta liturgija kojom će načalstvovati patrijarh srpski Porfirije uz sasluženje visokopreosvećenih mitropolita šumadijskog Jovana, braničevskog Ignatija i niškog Arsenija.