Sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke govori o čudesnim iscelenjima koja su joj donela olakšanje od nesnosnih bolova, problema sa vidom i respiratornim smetnjama – sve zahvaljujući Manastiru Tumane, koji je posetila više puta.
U pravoslavlju, molitva i vera u svetitelje smatraju se izvorom neiscrpne pomoći i utehe za dušu i telo. Svedočanstva o iscelenjima kroz molitve upućene svetiteljima, koja nadmašuju ljudsko razumevanje, podsećaju nas na snagu nevidljivog Božijeg delovanja u svakodnevnim životima verujućih.
Danica Đurišić, sedamdesetosmogodišnja žena iz Crvenke, kroz svoje svedočenje o iscelenjima, svedočila je o snazi vere i molitve.
- Bolela me je ruka od ramena do lakta. Duže od tri meseca, nijednu noć nisam mogla da spavam normalno.
Ova teška i iscrpljujuća bol, koju je nosila mesecima, postala je deo prošlosti nakon što je posetila Manastir Tumane.
- Jednog dana, negde oko podneva, došli smo u Manastir Tumane. Pomolila sam se Svetom Zosimi i Svetom Jakovu. Već predveče, mojoj sestri sam rekla da mogu da podignem desnu ruku kojom pre toga ništa nisam mogla da radim. Te noći sam prvi put posle dužeg vremena normalno spavala i do danas imam spokojan san.
- Pao mi je kapak. Savetovali su mi da taj problem rešim kod estetskog hirurga. Međutim, ja sam uzela ulje iz kandila u Manastiru Tumane, kojim sam mazala deo oko oka. Ne samo da je bio spušten kapak, nego sam osećala i bol, pojavljivale su se suze i skrama, ali sam bila uporna u želji da spasem oko. Uporno sam mazala taj deo uljem iz kandila i stanje se poboljšalo, tako da nisam morala na operaciju.
Ovo je bio samo nastavak puta ka potpunom isceljenju ove starice, jer je posle toga, na kontrolnom pregledu, lekar konstatovao da više nema ni mrenu na oku.
Foto: Religija
Mošti svetog Jakova Tumanskog čuvaju se u hramu manastira Tumane
- Treća stvar, imala sam tegobe u predelu vrata. Kao da sam imala knedlu u grlu, i taj deo sam mazala uljem iz kandila. Već posle tri noći, kada sam ustala, rekla sam suprugu da mogu normalno da dišem, kao kada sam imala dvadeset godina.
Danica je, osim toga, primetila da se njeno opšte zdravlje poboljšalo. „Pre svega toga, brzo sam se zamarala. Sada mogu bez napora da se krećem, mogu da odem gde god hoću, a imam 78 godina.“
Ova priča, koja nosi snažnu poruku vere i nade, podseća nas da ni bol ni patnja nisu veći od ljubavi Božije. Danica Đurišić je dokaz da svetinje kao što je manastir Tumane zaista pružaju mir i isceljenje onima koji veruju i molitvu upućuju sa srcem punim nade.
Suočena s teškim komplikacijama tokom porođaja, mlada majka iz Sokobanje molila se tumanskim svetiteljima, a njen sin je čudesno preživeo. U znak blagodarnosti, novorođenom dečaku dala je ime Jakov.
U prisustvu mnoštva vernika, arhijerejskom liturgijom započela je svečanost posvećena tumanskom svetitelju, čije mošti i danas donose utehu, isceljenje i nadu mnogima.
Monasi Manastira Tumane svakodnevno čitaju posebne molitve za telesno i duhovno zdravlje vernika. Molitva u sabornosti donela je mnoga čudesa, a otac Stefan otkriva kako pravilno učestvovati u molitvi i koristiti osvećene predmete za blagoslov.
Sedam godina lekari su pratili rupicu na srcu male Natalije, upozoravajući na moguće posledice. Međutim, posle treće posete manastiru Tumane, dogodilo se nešto što su svi smatrali nemogućim, a Mirjana Krstić iz Kačareva svedoči o snazi veri koja je promenila sudbinu njene ćerke.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Dok sukobi i nestabilnost i dalje potresaju region, milioni vernika pristižu u Meku, gde je večeras zvanično počeo hadž i gde se odvija jedno od najvećih okupljanja na planeti.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je patrijarhu moskovskom i cele Rusije toplu čestitku povodom imendana, poželeo mu mudrost, snagu i Božji blagoslov i podsetio na značaj Svetog Kirila za duhovni život slovenskih naroda.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Dok su doktori gubili nadu, vera i molitva stvorile su trenutak koji nadmašuje ljudsku logiku - sveštenik iz Frankfurta otkriva kako je Minja doživeo isceljenje koje potvrđuje snagu Božjeg milosrđa i savršen tajming Svetih.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Dok Crkva slavi Svetog Kirila i Metodija, patrijarhu moskovskom i cele Rusije upućene su čestitke koje su otvorile pitanje uloge vere u očuvanju društvenog jedinstva i kulturnog kontinuiteta u Rusiji.
U besedi za nedelju 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači delovanje Duha Božjeg kao silu koja ne ostavlja prostor za neutralnost, već vodi čoveka kroz unutrašnju nužnost.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.