ĐURĐEVDAN U ŠUMADIJI: Sveti Georgije okupio vernike i potomke Karađorđevića
Liturgije, večernja bogosluženja i čestice svetih moštiju spojili su duhovnost, istoriju i tradiciju u nezaboravnom slavlju ovog praznika.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Na praznik tumanskih čudotvoraca Svetog Zosima i Svetog Jakova, koji Srpska pravoslavna crkva proslavlja 21. avgusta, porta Manastira Tumane bila je ispunjena vernicima koji su se sabrali u molitvi i zahvalnosti. Nakon liturgije iguman manastira arhimandrit Dimitrije čestitao je praznik okupljenima i podelio radost sabranja, najavivši svedočenje o jednom velikom čudu Božijem.
Među vernicima reč je uzela Bosiljka Vukotić, koja živi u Minhenu, i otvoreno posvedočila pred svima kako je doživela isceljenje po molitvama i zastupništvu tumanskih svetitelja:
- Pre godinu dana mi je na bubregu otkriven zloćudni tumor. Sve se to na brzinu izdešavalo. U to vreme, moj muž je boravio u Srbiji i rekao mi je da će otići u manastir Tumane da se moli za mene kod Svetog Jakova i Svetog Zosima. Doneo je moju majicu i prislonio je na njihove svete mošti - ispričala je Bosiljka.
Ona je potom nastavila da opisuje trenutke nakon operacije, na Petrovdan:
- Imala sam jake bolove u rani i u glavi. Ponela sam tu majicu u bolnicu. Oko jedan sat noću ustala sam uz pomoć kolica, uzela majicu i stavila je najpre na glavu. Ne mogu da vam opišem taj osećaj, to se može samo doživeti. U roku od minuta bol u glavi je nestao. Potom sam stavila majicu na ranu na stomaku, i bol je prestao. Znači, meni su Sveti Jakov i Sveti Zosim pomogli.
Nakon godinu dana, Bosiljka je došla u Srbiju da se pokloni svetiteljima i zahvali na dobijenom isceljenju:
- Mislim da je to sve Božija volja, da nije slučajno što sam baš danas došla. Sve ima svrhe i veze sa Bogom i Njegovom voljom. Zahvalna sam i želim da svako čuje i zna da ovde može da potraži pomoć kod ovih svetitelja - poručila je.
Liturgije, večernja bogosluženja i čestice svetih moštiju spojili su duhovnost, istoriju i tradiciju u nezaboravnom slavlju ovog praznika.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Ova vernica objašnjava da u manastir Tumane dolazi kako bi se svecima zamolila što su - kako tvrdi, izmolili pomoć od Boga da joj pomogne da povrati zdravlje.
U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Dok su doktori gubili nadu, vera i molitva stvorile su trenutak koji nadmašuje ljudsku logiku - sveštenik iz Frankfurta otkriva kako je Minja doživeo isceljenje koje potvrđuje snagu Božjeg milosrđa i savršen tajming Svetih.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Veliki ruski svetitelj objašnjava da predanjem svojih briga Bogu, molitve iz srca mogu doneti promenu u životima drugih, ali i unutrašnji mir nama samima.
Suština posta nije samo u izdržanju od mrsne hrane.
Ako praštamo malo, malo smo otvorili srce za milost, a ako praštamo od srca, široko smo otvorili vrata blagodati Božije, kaže sveštenik Dejan Krstić.
Pravoslavna crkva nalaže da se Bele poklade provedu u duhu smirenja, pomirenja i praštanja, da se zatraži oproštaj od bližnjih i da se sa čistim srcem uđe u dane posta, molitve i pokajanja.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Kao majka Gospoda Isusa Hrista, Bogorodica je najbliža Bogu od svih ljudi, ali i najbliža svakom čoveku koji joj se obraća sa verom i nadom.
U Hramu Svetih apostola Petra i Pavla obeleženo je 83 godine od tragedije – narod i deca Tutina čuvaju uspomenu na postradale novomučenike.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.