ĐURĐEVDAN U ŠUMADIJI: Sveti Georgije okupio vernike i potomke Karađorđevića
Liturgije, večernja bogosluženja i čestice svetih moštiju spojili su duhovnost, istoriju i tradiciju u nezaboravnom slavlju ovog praznika.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Na praznik tumanskih čudotvoraca Svetog Zosima i Svetog Jakova, koji Srpska pravoslavna crkva proslavlja 21. avgusta, porta Manastira Tumane bila je ispunjena vernicima koji su se sabrali u molitvi i zahvalnosti. Nakon liturgije iguman manastira arhimandrit Dimitrije čestitao je praznik okupljenima i podelio radost sabranja, najavivši svedočenje o jednom velikom čudu Božijem.
Među vernicima reč je uzela Bosiljka Vukotić, koja živi u Minhenu, i otvoreno posvedočila pred svima kako je doživela isceljenje po molitvama i zastupništvu tumanskih svetitelja:
- Pre godinu dana mi je na bubregu otkriven zloćudni tumor. Sve se to na brzinu izdešavalo. U to vreme, moj muž je boravio u Srbiji i rekao mi je da će otići u manastir Tumane da se moli za mene kod Svetog Jakova i Svetog Zosima. Doneo je moju majicu i prislonio je na njihove svete mošti - ispričala je Bosiljka.
Ona je potom nastavila da opisuje trenutke nakon operacije, na Petrovdan:
- Imala sam jake bolove u rani i u glavi. Ponela sam tu majicu u bolnicu. Oko jedan sat noću ustala sam uz pomoć kolica, uzela majicu i stavila je najpre na glavu. Ne mogu da vam opišem taj osećaj, to se može samo doživeti. U roku od minuta bol u glavi je nestao. Potom sam stavila majicu na ranu na stomaku, i bol je prestao. Znači, meni su Sveti Jakov i Sveti Zosim pomogli.
Nakon godinu dana, Bosiljka je došla u Srbiju da se pokloni svetiteljima i zahvali na dobijenom isceljenju:
- Mislim da je to sve Božija volja, da nije slučajno što sam baš danas došla. Sve ima svrhe i veze sa Bogom i Njegovom voljom. Zahvalna sam i želim da svako čuje i zna da ovde može da potraži pomoć kod ovih svetitelja - poručila je.
Liturgije, večernja bogosluženja i čestice svetih moštiju spojili su duhovnost, istoriju i tradiciju u nezaboravnom slavlju ovog praznika.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Ova vernica objašnjava da u manastir Tumane dolazi kako bi se svecima zamolila što su - kako tvrdi, izmolili pomoć od Boga da joj pomogne da povrati zdravlje.
U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Oni su pripadali sedamdesetorici apostola i svoj život posvetili širenju hrišćanske vere.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
Irena Jurkovska iz Maribora doputovala je sa sinom Kristijanom u svetinju kod Golupca kako bi posvedočila o danima velike neizvesnosti, molitvama koje su joj davale snagu i veri koja joj je, kako kaže, donela nadu i utehu.
Majka Latinka Šućur veruje da je njena ćerka, posle tri godine tišine, progovorila nakon molitvi Svetim Zosimu i Jakovu.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Dok su doktori gubili nadu, vera i molitva stvorile su trenutak koji nadmašuje ljudsku logiku - sveštenik iz Frankfurta otkriva kako je Minja doživeo isceljenje koje potvrđuje snagu Božjeg milosrđa i savršen tajming Svetih.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Oni su pripadali sedamdesetorici apostola i svoj život posvetili širenju hrišćanske vere.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.