ĐURĐEVDAN U ŠUMADIJI: Sveti Georgije okupio vernike i potomke Karađorđevića
Liturgije, večernja bogosluženja i čestice svetih moštiju spojili su duhovnost, istoriju i tradiciju u nezaboravnom slavlju ovog praznika.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Na praznik tumanskih čudotvoraca Svetog Zosima i Svetog Jakova, koji Srpska pravoslavna crkva proslavlja 21. avgusta, porta Manastira Tumane bila je ispunjena vernicima koji su se sabrali u molitvi i zahvalnosti. Nakon liturgije iguman manastira arhimandrit Dimitrije čestitao je praznik okupljenima i podelio radost sabranja, najavivši svedočenje o jednom velikom čudu Božijem.
Među vernicima reč je uzela Bosiljka Vukotić, koja živi u Minhenu, i otvoreno posvedočila pred svima kako je doživela isceljenje po molitvama i zastupništvu tumanskih svetitelja:
- Pre godinu dana mi je na bubregu otkriven zloćudni tumor. Sve se to na brzinu izdešavalo. U to vreme, moj muž je boravio u Srbiji i rekao mi je da će otići u manastir Tumane da se moli za mene kod Svetog Jakova i Svetog Zosima. Doneo je moju majicu i prislonio je na njihove svete mošti - ispričala je Bosiljka.
Ona je potom nastavila da opisuje trenutke nakon operacije, na Petrovdan:
- Imala sam jake bolove u rani i u glavi. Ponela sam tu majicu u bolnicu. Oko jedan sat noću ustala sam uz pomoć kolica, uzela majicu i stavila je najpre na glavu. Ne mogu da vam opišem taj osećaj, to se može samo doživeti. U roku od minuta bol u glavi je nestao. Potom sam stavila majicu na ranu na stomaku, i bol je prestao. Znači, meni su Sveti Jakov i Sveti Zosim pomogli.
Nakon godinu dana, Bosiljka je došla u Srbiju da se pokloni svetiteljima i zahvali na dobijenom isceljenju:
- Mislim da je to sve Božija volja, da nije slučajno što sam baš danas došla. Sve ima svrhe i veze sa Bogom i Njegovom voljom. Zahvalna sam i želim da svako čuje i zna da ovde može da potraži pomoć kod ovih svetitelja - poručila je.
Liturgije, večernja bogosluženja i čestice svetih moštiju spojili su duhovnost, istoriju i tradiciju u nezaboravnom slavlju ovog praznika.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
Ova vernica objašnjava da u manastir Tumane dolazi kako bi se svecima zamolila što su - kako tvrdi, izmolili pomoć od Boga da joj pomogne da povrati zdravlje.
U celosti prenosimo rukom pisano svedočanstvo Borjanke Vraneš, rođene Savić, o Božijem daru koji je dva veka pratio njenu porodicu – od Stare Hercegovine i Istočne Bosne, kroz gubitke i stradanja, sve do Tumana, gde i danas donosi veru i utehu.
Dok su doktori gubili nadu, vera i molitva stvorile su trenutak koji nadmašuje ljudsku logiku - sveštenik iz Frankfurta otkriva kako je Minja doživeo isceljenje koje potvrđuje snagu Božjeg milosrđa i savršen tajming Svetih.
Vernica koja godinama živi u Austriji, pred igumanom Dimitrijem i sabranim narodom ispričala je kako su joj Sveti Zosim i Sveti Jakov vratili vid i spasli život.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Svetitelj našeg vremena podseća da izlaz ne dolazi iz mirovanja, već iz odlučnog duhovnog pokreta i obraćanja Hristu.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.