LEKARI BILI U NEVERICI KADA SU VIDELI REZULTATE: Nikola iz Šida tvrdi da je ozdravio nakon odlaska u Tumane
Bolesni uvek mogu da se pričeste, jer kako se smatra, njihova duša traži i potrebuje isceljenje.
Ova vernica objašnjava da u manastir Tumane dolazi kako bi se svecima zamolila što su - kako tvrdi, izmolili pomoć od Boga da joj pomogne da povrati zdravlje.
Manastir Tumane je često stanica onih koji na putu ka ozdravljaju pomoć traže i u veri. Pogotovo je ova svetinja na Dunavu posećena kada se presvlače mošti Svetog Zosima, pa je to slučaj bio i ove godine - u šta smo imali priliku da se uverimo, kada smo izveštavali o tom svečanom i posebnom događaju.
Vernici su nama tada ispričali neverovatna iskustva i opisali izlečenja - koja pripisuju svecima. Svako je jedinstveno i priča je za sebe - međutim ono što ih sve povezuje su Sveti Jakov i Zosim, vera u Boga i čudo.


Ispovest Nade Vujanac, iz Beograda, još jedna je u nizu čudesnih potvrda o pomoći pri izlečenju od teških bolesti.
Ova vernica objašnjava da u manastir Tumane dolazi kako bi se svecima zamolila što su - kako tvrdi, izmolili pomoć od Boga da joj pomogne da povrati zdravlje.
- Pre tri leta, 2022. godine mi je dijagnostikovan karcinom dojke. Prvi put kada sam došla, došla sam da se pomolim Svetom Jakovu, Svetom Zosimu i dragoj Majci Božijoj - započinje svoju ispovest Nada.

Navodi da joj je jedan događaj specifično ostao u sećanju i da su nakon toga stvari počele da se odvijaju u dobrom smeru.
- Kada sam izlazila iz dvorišta, osetila sam neki teret kako izlazi iz mojih nogu. Od tada svaki put dolazim, ovaj manastir mi daje snagu. U međuvremenu su prošli operacija, zračenje i lečenje je završeno.
Dodaje da se danas oseća dobro, kao i da u Tumane dolazi kako bi dobila duhovnu snagu, koje u toj pravoslavnoj četvrti ima na pretek.
- I ja se osećam dobro posle svega. Došla sam da se zahvalim jer osećam potrebu i uvek ću doći kad god imam priliku, jer ovde dobijam dodatnu snagu.
Njenu priču možete pogledati u video snimku ispod teksta.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Bolesni uvek mogu da se pričeste, jer kako se smatra, njihova duša traži i potrebuje isceljenje.
Prema zvaničnom izveštaju nadležnih kroz manastir je prošlo više 25.000 ljudi.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Netaknuta priroda i isposnica Svetog Zosima nalaze se u jedinstvenoj celini koja sada dobija i dodatnu međunarodnu važnost.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Treba da znamo da krsna slava nije ručak niti trpeza, već molitveno proslavljanje našeg svetitelja, naglašava sveštenik.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.