U današnje vreme sahrane se često organizuju u skladu sa praktičnim okolnostima - dolaskom porodice, dostupnošću sveštenika, administrativnim procedurama i drugim životnim razlozima, pa se zbog toga opelo i pogreb ne obavljaju uvek istog dana nakon smrti.
Ipak, manje je poznato da prema pravilu Srpske pravoslavne crkve, pokojnika bi trebalo sahraniti trećeg dana nakon upokojenja. Ovaj dan se u crkvenoj tradiciji ne uzima slučajno, već ima i liturgijsko i duhovno utemeljenje.
Shutterstock/Ground Picture
Duša trećeg dana ide na prvo poklonjenje Hristu
Naime, prema crkvenom verovanju, od trenutka smrti do trećeg dana, odnosno do sahrane, čovekova duša obilazi ona mesta za koja je tokom života bila najviše vezana. To su najčešće ona mesta na kojima je ona najviše i činila dobra dela. U pratnji anđela čuvara, ona to prolazi velikim brzinama, ona je bestelesna, i ne postoji nikakav način da ona komunicira sa onima koji su na zemlji.
Kako se račina dan upokojenja
Otac Stefan Rajčić jednom prilikom je objasnio kako se računa dan upokojenja.
- Ukoliko se duša upokoji do 17 časova određenog dana, taj dan se računa kao prvi dan upokojenja, ako se upokojila posle tog vremena, kao prvi dan upokojenja uzima se sledeći. Recimo, ako se duša upokojila u ponedeljak do 17 časova, ponedeljak je prvi dan upokojenja. Međutim, ukoliko se duša upokojila posle 17 časova, počeo je novi bogoslužni ciklus i kao prvi dan upokojenja uzima se utorak. To je za ljude zbunjujuće, ali svaki sveštenik to će objasniti - istakao je otac Stefan.
Najprostije rečeno, u prva tri dana od smrti, duša se postepeno odvaja od tela i zemaljskog života.
Treći dan se smatra trenutkom kada se to razdvajanje u potpunosti završava i kada duša, u društvu svog anđela čuvara, odlazi na prvo poklonjenje Hristu, pa se tada i vrši opelo kao molitveni ispraćaj i predanje duše Bogu.
AI/U.S.
Pokojnika bi trebalo sahraniti treći dan od upokojenja
Upravo zbog toga se ovaj dan uzima kao prirodan i crkveno uobličen trenutak za pogreb.
Pored toga, treći dan ima i snažnu hrišćansku simboliku, jer se vezuje za Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista, koje se dogodilo trećeg dana nakon raspeća. Time i sahrana dobija dublji smisao - nadu u vaskrsenje i veru da smrt nije kraj, već prelazak u večni život.
Naravno, Crkva poznaje i opravdane izuzetke.
- U toplim krajevima, kao i za one koji su umrli od zaraznih bolesti, dopušta se da opelo bude obavljeno i ranije, nakon što se dobije uverenje o smrti i bude izdata odgovarajuća potvrda od lekara, a u slučaju iznenadne i nasilne smrti i od građanskih vlasti. Crkveni Tipik zabranjuje da se opelo obavlja u prvi dan Vaskrsa i Božića - navedeno je na sajtu "Svetosavlje".
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
U hramu Preobraženja Gospodnjeg u Žabaru služeni su zaupokojena liturgija i opelo protojereju-stavroforu Milunu Aleksiću, svešteniku koji je ostavio dubok trag u životu vernog naroda i Eparhije šumadijske.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.