Dugogodišnji iguman Manastira Rače poslednji dan života proveo je u metohu na Tari.
U metohu Manastira Rače na Tari, posvećenom Svim srpskim svetiteljima, upokojio se u Gospodu arhimandrit Sava Ristić, dugogodišnji sabrat i iguman manastira Rače ukraj Drine. Tog dana služio je liturgiju i pričestio se Svetim Hristovim Tajnama, a potom je do večernjih sati razgovarao sa vernim narodom i gostima. Uveče je osetio slabost, a nekoliko sati kasnije se upokojio.
Za pravoslavnog hrišćanina pričešće zauzima središnje mesto u životu. Zato vest da je jedan monah svoj poslednji dan proveo služećil iturgiju i primivši Svete Hristove Tajne nosi posebnu duhovnu težinu. Arhimandrit Sava je do poslednjeg dana ostao veran životu kojem je posvetio više od šest decenija.
Od mladog iskušenika do arhimandrita
Arhimandrit Sava, svetovno Miroslav Ristić, rođen je 14. maja 1939. godine u selu Manastirica kod Petrovca na Mlavi. U manastir Vitovnicu došao je 6. marta 1954. godine. Dve godine kasnije prešao je u manastir Drača kod Kragujevca, gde ga je zamonašio njegov duhovni otac, iguman Hrizostom Pajić.
Godine 1958. prešao je sa svojim duhovnim ocem u manastir Rudenicu, gde je 1960. godine, po blagoslovu episkopa žičkog Vasilija Kostića, primio malu shimu. Godine 1961. zajedno sa igumanom Hrizostomom prelazi u Manastir Raču ukraj Drine. Tamo je 1963. godine rukopoložen za jeromonaha i postavljen za namesnika manastira. Iste godine postavljen je i za paroha manastirske parohije u Rači i Solotuši.
Njegov život od tada je neraskidivo vezan za Raču. U ovoj svetinji proveo je više od 63 godine kao sabrat i iguman, služeći Crkvi i čuvajući manastirsku svetinju.
eparhija-zicka.rs
Arhimandrit Sava Ristić
Čuvar manastira Rače
Posle upokojenja arhimandrita Hrizostoma 1995. godine, jeromonah Sava postavljen je za starešinu manastira Rače. Na toj dužnosti ostao je do 2016. godine.
Tokom njegovog starešinstva nastavljen je rad na uređenju i obnovi manastirskog kompleksa. Veliki konak sa riznicom i bibliotekom, čija izgradnja tada još nije bila završena, arhimandrit Sava je dovršio i opremio. U manastirskom kompleksu izgrađen je i ribnjak za uzgoj pastrmke i šarana, a vodeni potencijal manastirskog jaza iskorišćen je i za izgradnju male hidroelektrane.
Za svoj dugogodišnji trud i rad na unapređenju manastira i njegove ekonomije, arhimandrit Sava je 2023. godine dobio „Račanski pečat“, veliko priznanje koje mu je uručeno tokom 29. manifestacije „Dani Rače ukraj Drine“. Od 2016. godine arhimandrit Sava je većim delom živeo i služio u metohu Manastira Rače na Tari, posvećenom Svim srpskim svetiteljima. Upravo tamo proveo je i poslednji period svog života
Život posvećen služenju
Monaški život arhimandrita Save trajao je više od sedam decenija. Za to vreme služio je u više manastira, ali je najveći deo svog života proveo u Rači. Tu je kao mlad monah započeo svoju službu, tu je postao jeromonah, tu je decenijama bio sabrat, a potom i starešina manastira.
Njegov život bio je vezan za jednu od značajnih srpskih svetinja, ali i za ljude koji su u Raču dolazili da se poklone svetinji, pomole se i pronađu mir. Kao starešina, brinuo je o manastiru i njegovom razvoju, dok je kao monah ostao posvećen bogosluženju i molitvi.
U pravoslavnoj veri smrt nije kraj čovekovog postojanja. Crkva veruje u vaskrsenje mrtvih i život budućeg veka, zbog čega se za hrišćanina koji se upokojio ne završava sve njegovim odlaskom iz ovog sveta. Crkva nastavlja da se moli za njegovu dušu i da sa nadom iščekuje susret sa Hristom u Carstvu Božjem.
Arhimandrit Sava je svoj zemaljski život završio u svetinji u kojoj je poslednjih godina služio. Tog dana služio je poslednju liturgiju i pričestio se Svetim Hristovim Tajnama, a potom još satima razgovarao sa vernim narodom.
Posle više od šest decenija provedenih u Rači, njegov monaški put ovde se završio. Ostala je svetinja kojoj je služio, sećanje onih koji su ga poznavali i molitva Crkve za njegovu upokojenu dušu.
Večan ti spomen i Carstvo nebesko, visokoprepodobni oče Savo!
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.
Loptice od kuvanog krompira, praziluka i brašna najpre se kuvaju, zatim uvaljaju u prezle i peršun, pa zapeku do zlatne korice, a uz domaći kuvani paradajz postaju jednostavan i zasitan obrok.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U hramu Preobraženja Gospodnjeg u Žabaru služeni su zaupokojena liturgija i opelo protojereju-stavroforu Milunu Aleksiću, svešteniku koji je ostavio dubok trag u životu vernog naroda i Eparhije šumadijske.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
U svetinji kod Priboja mitropolit mileševski služio je Svetu zaupokojenu Liturgiju i monaško opelo, a potom besedio o tihom podvigu, smirenju i putu jedne sluškinje Božije koja je dane provodila daleko od zemaljske slave.
U besedi u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira sveštenik Igor Vujisić govorio je o Gospojinskom postu, pokajanju i praštanju, pozivajući vernike da najpre sagledaju sopstvene slabosti.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Upokojila se u 74. godini, a iza nje ostaje gotovo dvadeset godina provedenih uz mošti Svetog Grigorija Kumaničkog i ljude koji su u ovu drevnu svetinju dolazili po molitvu i utehu.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Probajte loptice od krompira po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za utorak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Ignjatija Brjančaninova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evsignija po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobni Jovan Rilski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Jelene Križarice, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.