UPKOJIO SE MONAH MAKARIJE POSLE DUGE I TEŠKE BOLESTI: Beogradsku buku zamenio mirom u manastiru Tvrdoš, gde je pronašao put kojim je išao do kraja života
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Monah Makarije (Vrević), u svetu Ognjen Vrević, sabrat manastira Tvrdoš, upokojio se u Gospodu posle duge i teške bolesti. Za sobom je ostavio više od četvrt veka monaškog života, ispunjenog molitvom, poslušanjem i tihim služenjem Bogu.
Rođen je 1977. godine, a bratstvu Manastira Tvrdoš pristupio je 2000. godine. Od tada pa sve do kraja života ostao je vezan za ovu drevnu hercegovačku svetinju, u kojoj je proveo više od dve i po decenije.
Otac Makarije nije bio među monasima koji su bili poznati javnosti po propovedima ili knjigama. Njegov put bio je drugačiji, tih, nenametljiv i skriven od očiju sveta. Upravo takav način života u pravoslavnoj tradiciji smatra se jednim od najuzvišenijih oblika monaškog podviga. Monah je pozvan da se odrekne zemaljske slave i da život posveti molitvi, smirenju i poslušanju.
Tokom godina obavljao je različita poslušanja u manastiru, ne tražeći priznanja niti isticanje. Istovremeno je vodio dugu i tešku borbu sa bolešću, koju je podnosio sa strpljenjem i hrišćanskim smirenjem.
U pravoslavlju bolest nije samo telesno iskušenje. Ona može postati put duhovnog sazrevanja i prilika da čovek sa verom nosi svoj krst. Zbog toga se monasi koji istrajno podnose takva iskušenja smatraju primerom trpljenja, vere i potpune predanosti Božijoj volji.
eparhija-zahumskohercegovacka
Monah Makarije
Manastir Tvrdoš, u kojem je otac Makarije proveo gotovo ceo svoj monaški život, jedan je od najznačajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve u Hercegovini. Njegova istorija seže u srednji vek, a vekovima predstavlja duhovno središte ovog kraja i mesto u kojem su se podvizavale generacije monaha.
Iz bratstva manastira saopšteno je da će zaupokojena sveta Liturgija sa opelom biti služena u petak, 24. jula, sa početkom u 8 časova u manastiru Tvrdoš, nakon čega će biti obavljena sahrana.
Za pravoslavne hrišćane upokojenje monaha nije samo rastanak sa čovekom koji je završio svoj zemaljski put. To je pre svega molitva da Gospod primi njegovu dušu u Carstvo nebesko. Zato se u Crkvi ne govori o kraju života, već o upokojenju, prelasku iz prolaznog u večni život, uz nadu u vaskrsenje koje je Hristos obećao svim verujućima.
Poziv bratstva manastira da se vernici pomole za pokoj duše monaha Makarija podseća da se zajedništvo Crkve ne prekida smrću. Ono se nastavlja u molitvi za sve koji su se upokojili u veri i nadi u vaskrsenje.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
U Hramu Svetog apostola i jevanđelista Luke na Košutnjaku od popodnevnih časova traju pripreme za sutrašnji ispraćaj, a pomoć bratstvu ponudili su brojni volonteri.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
U Hramu Svetog apostola i jevanđelista Luke na Košutnjaku od popodnevnih časova traju pripreme za sutrašnji ispraćaj, a pomoć bratstvu ponudili su brojni volonteri.
Patrijarh srpski Porfirije služio je Svetu liturgiju i obavio čin velikog osvećenja hrama, a nastojateljicu manastira, monahinju Zlatu, odlikovao činom igumanije.
Patrijarh srpski Porfirije služio je Svetu liturgiju i obavio čin velikog osvećenja hrama, a nastojateljicu manastira, monahinju Zlatu, odlikovao činom igumanije.