UPKOJIO SE MONAH MAKARIJE POSLE DUGE I TEŠKE BOLESTI: Beogradsku buku zamenio mirom u manastiru Tvrdoš, gde je pronašao put kojim je išao do kraja života
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Monah Makarije (Vrević), u svetu Ognjen Vrević, sabrat manastira Tvrdoš, upokojio se u Gospodu posle duge i teške bolesti. Za sobom je ostavio više od četvrt veka monaškog života, ispunjenog molitvom, poslušanjem i tihim služenjem Bogu.
Rođen je 1977. godine, a bratstvu Manastira Tvrdoš pristupio je 2000. godine. Od tada pa sve do kraja života ostao je vezan za ovu drevnu hercegovačku svetinju, u kojoj je proveo više od dve i po decenije.
Otac Makarije nije bio među monasima koji su bili poznati javnosti po propovedima ili knjigama. Njegov put bio je drugačiji, tih, nenametljiv i skriven od očiju sveta. Upravo takav način života u pravoslavnoj tradiciji smatra se jednim od najuzvišenijih oblika monaškog podviga. Monah je pozvan da se odrekne zemaljske slave i da život posveti molitvi, smirenju i poslušanju.
Tokom godina obavljao je različita poslušanja u manastiru, ne tražeći priznanja niti isticanje. Istovremeno je vodio dugu i tešku borbu sa bolešću, koju je podnosio sa strpljenjem i hrišćanskim smirenjem.
U pravoslavlju bolest nije samo telesno iskušenje. Ona može postati put duhovnog sazrevanja i prilika da čovek sa verom nosi svoj krst. Zbog toga se monasi koji istrajno podnose takva iskušenja smatraju primerom trpljenja, vere i potpune predanosti Božijoj volji.
eparhija-zahumskohercegovacka
Monah Makarije
Manastir Tvrdoš, u kojem je otac Makarije proveo gotovo ceo svoj monaški život, jedan je od najznačajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve u Hercegovini. Njegova istorija seže u srednji vek, a vekovima predstavlja duhovno središte ovog kraja i mesto u kojem su se podvizavale generacije monaha.
Iz bratstva manastira saopšteno je da će zaupokojena sveta Liturgija sa opelom biti služena u petak, 24. jula, sa početkom u 8 časova u manastiru Tvrdoš, nakon čega će biti obavljena sahrana.
Za pravoslavne hrišćane upokojenje monaha nije samo rastanak sa čovekom koji je završio svoj zemaljski put. To je pre svega molitva da Gospod primi njegovu dušu u Carstvo nebesko. Zato se u Crkvi ne govori o kraju života, već o upokojenju, prelasku iz prolaznog u večni život, uz nadu u vaskrsenje koje je Hristos obećao svim verujućima.
Poziv bratstva manastira da se vernici pomole za pokoj duše monaha Makarija podseća da se zajedništvo Crkve ne prekida smrću. Ono se nastavlja u molitvi za sve koji su se upokojili u veri i nadi u vaskrsenje.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.