Ruski jeroshimonah ostavio je dubok trag u životima mnogih vernika, a kraj svog monaškog puta dočekao je u blizini srpske svetinje na Atosu.
Na Svetoj Gori se upokojio jeroshimonah Rafail (Berestov), ruski monah i duhovnik čiji je životni put bio obeležen potragom za tihovanjem, molitvom i dubokom vernošću monaškom predanju. Posebno mesto u njegovoj biografiji zauzima veza s Hilandarom, gde je proveo poslednje godine svog podviga u blizini drevne srpske svetinje.
Jeroshimonah Rafail, u svetu Mihail Ivanovič Berestov, rođen je 1932. Monaški put započeo je u Trojice-Sergijevoj lavri, jednom od najznačajnijih duhovnih središta Ruske pravoslavne crkve. Tamo je godinama živeo pod duhovnim rukovođenjem iskusnih podvižnika, među kojima je posebno mesto imao arhimandrit Kiril (Pavlov), jedan od najuglednijih ruskih staraca 20. veka.
Kasnije je svoj monaški život nastavio na različitim mestima, od Valaama do kavkaskih pustinja, da bi ga put duhovnog traganja doveo i na Svetu Goru Atosku, vekovno središte pravoslavnog monaštva.
Od ruskih manastira do svetogorske tišine
Za starca Rafaila Atos nije bio samo mesto boravka, već prostor u kojem je nastojao da živi puninu drevnog monaškog iskustva. Na Svetoj Gori pronašao je ono čemu je težio čitavog života: tišinu, molitvu, podvig i zajednicu sa monaštvom koje je nastavilo predanje svetogorskih staraca iz prethodnih vekova.
Prema dostupnim biografskim podacima, u početku je bio povezan sa ruskim manastirom Svetog Pantelejmona, a kasnije je njegov život na Atosu bio posebno vezan za područje Hilandara.
wikipedia/Аленнов
Jeroshimonah Rafailo Berestov
Ruski monah uz srpsku svetinju
Jedno od najznačajnijih poglavlja života starca Rafaila vezano je za njegov dolazak u blizinu Manastira Hilandara. Prema biografskim zapisima, 2007, nakon povratka na Svetu Goru, dobio je blagoslov hilandarskog igumana arhimandrita Metodija (Markovića) da se sa svojom bratijom nastani na hilandarskom imanju.
Tako je ruski monah, koji je prethodno prošao kroz velike ruske manastire i skitove, poslednje godine svog podviga proveo nedaleko od srpske svetinje koju su pre više od osam vekova podigli Sveti Sava i Sveti Simeon Mirotočivi.
Njegov boravak u blizini Hilandara bio je još jedan primer vekovne povezanosti ruskog i srpskog pravoslavnog monaštva. Svetu Goru vekovima povezuje zajedničko predanje, a Hilandar je kroz svoju istoriju bio mesto susreta monaha različitih pravoslavnih naroda.
Život u blizini hilandarske porodice
U blizini Hilandara otac Rafail nastojao je da živi jednostavnim monaškim životom, posvećenim molitvi i duhovnim razgovorima. Njegove besede kasnije su se širile među vernicima širom pravoslavnog sveta, posebno putem knjiga i video-zapisa.
Govorio je o potrebi unutrašnjeg preobražaja čoveka, značaju pokajanja, Isusovoj molitvi i opasnosti da se vera svede samo na spoljašnje običaje.
Njegovi nastupi izazivali su različite reakcije. Mnogi vernici u njemu su videli revnosnog monaha koji ih je podsećao na ozbiljnost hrišćanskog života, dok su pojedini crkveni krugovi bili kritični prema nekim njegovim javno iznetim stavovima protiv ekumenizma.
Schutterstock/jelenapleskonjic82
Manastir Hilandar
Duhovni trag koji ostaje
Bez obzira na različita mišljenja o pojedinim njegovim stavovima, život starca Rafaila ostaje svedočanstvo jedne epohe pravoslavnog monaštva u kojoj su mnogi monasi tragali za povratkom jednostavnom i podvižničkom načinu života.
Od Trojice-Sergijeve lavre preko ruskih manastira i skitova pa sve do Svete Gore i blizine Hilandara, njegov životni put bio je obeležen željom za molitvom i tihovanjem.
Upokojenjem jeroshimonaha Rafaila završio se zemaljski put podviznika koji je poslednje godine proveo uz hilandarsku svetinju, nedaleko od zidina drevnog manastira i svetogorskih staza kojima su vekovima hodili pravoslavni podvižnici.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Govoreći o pokajanju, Sveštenomučenik Grigorije ukazivao je i na utehu koju čovek može da oseti kada svoje grehe ne prikriva i ne traži opravdanje za njih.
U Tanzaniji se već 22 godine održavaju masovna krštenja u organizaciji Aleksandrijske patrijaršije, a od 2004. godine mitropolit Dimitrios krstio je više od 60.000 ljudi koji su prihvatili hrišćanstvo.
U besedi za sredu, 21. sedmicu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da pobeda nad zlom ne zavisi od ljudske snage, već od vere u Gospoda i života po Njegovim zapovestima.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Govoreći o pokajanju, Sveštenomučenik Grigorije ukazivao je i na utehu koju čovek može da oseti kada svoje grehe ne prikriva i ne traži opravdanje za njih.
U Tanzaniji se već 22 godine održavaju masovna krštenja u organizaciji Aleksandrijske patrijaršije, a od 2004. godine mitropolit Dimitrios krstio je više od 60.000 ljudi koji su prihvatili hrišćanstvo.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.
Poglavar Jerusalimske patrijaršije istakao da verske vođe imaju duhovni i moralni autoritet da pomognu u prevazilaženju sukoba i otvore put ka pomirenju.
Mihail Meleh tvrdi da se pravoslavne svetinje iznose iz Ukrajine radi preprodaje, dok pojedini stručnjaci sumnjaju da bi mogle služiti i za plaćanje zapadnog oružja.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Govoreći o pokajanju, Sveštenomučenik Grigorije ukazivao je i na utehu koju čovek može da oseti kada svoje grehe ne prikriva i ne traži opravdanje za njih.
U Tanzaniji se već 22 godine održavaju masovna krštenja u organizaciji Aleksandrijske patrijaršije, a od 2004. godine mitropolit Dimitrios krstio je više od 60.000 ljudi koji su prihvatili hrišćanstvo.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
U besedi za sredu, 21. sedmicu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da pobeda nad zlom ne zavisi od ljudske snage, već od vere u Gospoda i života po Njegovim zapovestima.