“SVAKO KO GA JE BAR MALO POZNAVAO DANAS JE TUŽAN I PLAČE”: Vladika Grigorije se oprostio od monaha Makarija: “VOLEO SAM GA, A NISAM ZNAO KAKO DA MU TO KAŽEM”
Mitropolit nemački Grigorije, koji je u vreme dolaska monaha Makarija u Tvrdoš bio episkop zahumsko-hercegovački i primorski, uputio je reči sećanja povodom upokojenja dugogodišnjeg sabrata ove hercegovačke svetinje.
Odlazak monaha Makarija (Vrevića), dugogodišnjeg sabrata Manastira Tvrdoš, potresao je sve koji su ga poznavali. Od monaha Makarija oprostio se i mitropolit nemački Grigorije, koji je u vreme dolaska oca Makarija u ovu hercegovačku svetinju bio episkop zahumsko-hercegovački i primorski.
Monah Makarije, tada Ognjen Vrević, iz Beograda je 2000. godine došao u manastir Tvrdoš i pristupio njegovom bratstvu. U to vreme Eparhijom zahumsko-hercegovačkom i primorskom upravljao je episkop Grigorije, danas mitropolit nemački.
U oproštajnoj poruci mitropolit Grigorije podsetio je na godine monaškog života oca Makarija i istakao da je tokom više od dve i po decenije monaškog života izrastao u čoveka koga su krasile iskrenost i dobrota.
"Izrastao je u divnog muža Hristove Crkve"
„Za dvadeset šest godina izrastao je u divnog muža Hristove Crkve, koga su krasile iskrenost i dobrota“, napisao je mitropolit Grigorije.
Posebno se osvrnuo na tešku bolest sa kojom se monah Makarije godinama borio, naglašavajući da telesna slabost nije umanjila njegovu veru i istrajnost, već je vremenom postala deo njegovog duhovnog puta.
„Sve vreme svoga monaškog podviga borio se sa strašnom bolešću jetre, a ta bolest i telesna slabost vremenom su se pretvarale u njegovu duhovnu snagu“, naveo je mitropolit.
Govoreći o ličnosti oca Makarija, mitropolit Grigorije podsetio je i na njegovu ljubav prema fudbalu i sportu. Opisao ga je kao čoveka snažnog karaktera, borbenog duha i časnog odnosa prema drugima.
„Voleo je fudbal i sport uopšte i bio je bespoštedan borac na terenu, bespoštedan, ali korektan. Takav je bio i u životu: nelažan i nepatvoren“, napisao je mitropolit Grigorije.
U svojoj poruci mitropolit je otkrio i koliko mu je otac Makarije bio blizak, ističući da je bio čovek koji je više govorio svojim delima nego rečima.
eparhija-zahumskohercegovacka
"Voleo sam ga, a nisam znao kako da mu to kažem"
„Voleo sam ga, ali nikada nisam znao kako da mu to kažem, jer je bio hrabar i odvažan čovek koji je više držao do dela nego do reči“, napisao je mitropolit.
Dodao je da zbog njegovog odlaska tuguju svi koji su imali priliku da ga upoznaju.
„Danas je svako ko ga je bar malo poznavao tužan i tiho plače“, napisao je mitropolit Grigorije.
Prema njegovim rečima, monah Makarije ostaće upamćen kao čovek koji se borio za veru i pravdu, ali i kao neko ko je svojim životom pokazao snagu istrajnosti pred mnogim iskušenjima.
Posebno je istakao njegovu nepokolebljivost pred ljudima različitih položaja i ugleda, navodeći da nije imao straha od bogatih i moćnih.
„Po tome što nije imao straha od bogatih i moćnih bio je istinski učenik vladike Atanasija, a nama zauvek mili brat, blaženi Makarije“, napisao je mitropolit nemački Grigorije.
Na kraju oproštajne poruke uputio je molitvu za pokoj duše monaha Makarija:
„Večan ti i blažen pomen, dušo hrišćanska“, napisao je mitropolit Grigorije.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
Četvorogodišnja saradnja sa čuvenim londonskim klubom Fabric izazvala je oštre kritike, dok iz hrama poručuju da žele da privuku novu publiku i istorijski prostor približe onima koji ga inače ne posećuju.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice u drevnoj svetinji služena je sveta liturgija, a nakon pričešća usledili su praznični litijski ophod i osvećenje slavskih darova.
Tri zlatne medalje sa prestižnog takmičenja u Njujorku potvrdile su vrhunski kvalitet tvrdoškog ulja, a analize pokazuju i zašto – sa više od 400 polifenola ono prevazilazi standarde ekstra devičanskog ulja i dobija i lekovita svojstva.
Nikola Pejaković Kolja iskreno govorio o lutanjima, porocima i sudbonosnom trenutku kada je u knjigama pronašao odgovore koji su ga poveli putem vere, pokajanja i novog života.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o njegovoj veri, poslednjim godinama života i teškom vremenu koje je obeležilo njegovu istorijsku ulogu, uz poruku o pokajanju, miru i međusobnom razumevanju.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.