Tri zlatne medalje sa prestižnog takmičenja u Njujorku potvrdile su vrhunski kvalitet tvrdoškog ulja, a analize pokazuju i zašto – sa više od 400 polifenola ono prevazilazi standarde ekstra devičanskog ulja i dobija i lekovita svojstva.
U kamenom okruženoj porti Manastira Tvrdoš, nadomak Trebinja, maslina više nije samo mediteransko drvo koje krasi pejzaže. Njeni plodovi danas nose priznanje svetskog ranga. Na prestižnom takmičenju proizvođača maslinovog ulja u Njujorku tvrdoško ulje osvojilo je tri zlatne medalje, čime se ime ovog starog manastira upisalo među najkvalitetnije proizvođače na planeti.
Za monaško bratstvo ovo nije tek uspeh u proizvodnji hrane, već potvrda da se strpljenje, rad i blagoslov prirode mogu pretvoriti u proizvod koji nadilazi običnu trpezu.
Jeromonah Porfirije, sabrat manastira, kaže da priznanja nisu došla iznenada, već kao plod dugog i posvećenog rada.
- Prošle godine smo počeli da šaljemo uzorke u Njujork. To je najprestižnije takmičenje za maslinova ulja, na kojem uzorke šalju proizvođači iz svih zemalja u kojima se uzgajaju masline, sa gotovo svih kontinenata. Prošle godine osvojili smo jednu zlatnu medalju, a ove godine, hvala Bogu, tri zlata – za tri vrste ulja, od tri sorte maslina. Potvrda rada i kvaliteta na kraju je ponovo stigla - rekao je on za Radio „Svetigora“.
Zlatne medalje osvojene su za monosortno ulje „Halkidiki“, mešavinu „Monastik“ i ulje „Kalamata“. Svako od njih nastaje iz pažljivo negovanog maslinjaka koji se, iako mlad u poređenju sa starim mediteranskim zasadima, već pokazao kao izuzetno plodan.
Foto: Religija.rs
Manastir Tvrdoš
Maslina koja čuva uspomenu
Priča o tvrdoškim maslinama počela je pre nešto više od jedne decenije, ali njeni koreni sežu mnogo dublje – do prijateljstva manastira i darova koji nose lično sećanje.
Jeromonah Porfirije podseća da je ideja o sadnji maslinjaka potekla iz Manastira Ormilija u Grčkoj, čije su monahinje predložile bratstvu da se okuša u uzgoju maslina.
- Trenutno proizvodimo maslinovo ulje i masline za jelo – odgorčenu maslinu – tehnologijom koju smo dobili iz manastira Ormilija. Oni su nas na to nagovorili, zapravo vladika Atanasije. Tada, 2014–2015. godine, prvi put su poslali kontingent od 400 stabala masline, koje smo zasadili - objašnjava on.
Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska
Jeromonah Porfirije iz manastira Tvrdoš
U tom maslinjaku raste i jedno posebno drvo - živa uspomena na dvojicu velikih arhijereja.
- Kada je počinjala gradnja hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru, mitropolit Amfilohije nam je dao jednu staru maslinu, za koju su nam rekli da je stara više od 330 godina, sa tog mesta gde se danas nalazi hram, i mi smo je ovde posadili. Ona nas danas podseća na mitropolita Amfilohija i na vladiku Atanasija - kaže jeromonah Porfirije, misleći na blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija Radovića i episkopa Atanasija Jevtića.
Kada ulje prestaje da bude samo hrana
Među razlozima zbog kojih je tvrdoško ulje izazvalo pažnju stručnjaka nalazi se i njegov hemijski sastav. Analize su pokazale da sadrži izuzetno visok nivo polifenola – jedinjenja poznatih po snažnom antioksidativnom delovanju.
- Prošle godine u našem ulju izmereno je više od 400 polifenola. Poznato je da se za ekstra devičansko maslinovo ulje vrednosti kreću od 250 do 280 polifenola. Ako je ta vrednost oko 400, onda to više nije samo hrana, nego i lek - objašnjava jeromonah Porfirije.
Foto: Religija.rs
Maslinjak u porti manastira Tvrdoš
Takve vrednosti retko se sreću i među najboljim svetskim proizvođačima, pa se tvrdoško ulje sve češće pominje ne samo kao gastronomski proizvod već i kao deo zdrave ishrane.
Za monahe koji ga proizvode, međutim, važnije od priznanja jeste činjenica da se plodovi njihovog rada koriste u svakodnevnom životu vernika - na trpezi, u postu i u gostoprimstvu koje manastiri vekovima neguju.
Nova uljara za Hercegovinu
Bratstvo manastira ne planira da stane na ovim uspesima. U Tvrdošu je već započeta izgradnja sopstvene uljare i nabavka savremene opreme za preradu maslina.
Nova uljara neće služiti samo potrebama manastira. Plan je da ona postane mesto gde će i drugi lokalni proizvođači moći da prerađuju svoje masline, čime bi čitav hercegovački kraj dobio dodatni podsticaj za razvoj maslinarstva.
Tako se priča o maslinovom ulju iz Tvrdoša širi dalje od manastirskih zidina. Ono je istovremeno plod zemlje, rada i molitve - i dokaz da iz tišine monaškog života ponekad nastaju proizvodi koji osvoje i najzahtevnije svetske žirije.
Arheolozi potvrđuju da svetinja nije benediktinski samostan, već prostor sa antičkim korenima i tajanstvenim grobovima koji vekovima čuvaju duhovnu snagu Hercegovine.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Natpisi "4. korpus" i "1981", ispisani na zidu uz sedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, Generalni konzulat Srbije i kulturne institucije, izazvali su talas zabrinutosti i pozive da se počinioci što pre pronađu.
Potomci iz Hercegovine, rasuti po raznim državama, udružili su snage i izgradili crkvu Svetog Georgija, koju je vladika Dimitrije osveštao i sabranima poslao snažnu poruku o ljubavi i čistom srcu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.