MUSAKA OD PEČENIH PAPRIKA KOJA NESTAJE SA STOLA: Stari recept za sočan ručak pun domaćeg ukusa
Pravi se bez komplikovanja, a jedan detalj u pripremi daje joj naročito pun ukus i miris domaće kuhinje.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, duge kolone vernog naroda slile su se u mesto blisko ostroškom svecu. Uz blagoslov mitropolita zahumsko-hercegovačkog, liturgija je obeležila trenutak duboke duhovne povezanosti sa vekovnom tradicijom ovog svetog prostora.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Manastir Tvrdoš, svetinja sa dugom i svetlom tradicijom, bio je svedok velikog sabranja vernika iz svih krajeva. Pod svetlim nebom Hercegovine, u tišini drevnih zidina, hiljade vernika okupile su se da proslave slavu ovog svetog manastira, duboko povezanog sa likom i delom Svetog Vasilija Ostroškog.
U srcu hercegovačkog kamena, Manastir Tvrdoš, čije je ime zapisano zlatnim slovima u istoriji Srpske pravoslavne crkve, još jednom je oživeo duhovnu snagu koja iz njega zrači vekovima. Ovaj manastir, smešten nedaleko od Trebinja, bio je dom i duhovno utočište Svetog Vasilija, čija se molitva i danas oseća među kamenim zidovima svetinje. Sveti Vasilije, koji je u ovom manastiru proveo značajan deo svog monaškog života, bio je pastir naroda tog kraja, boreći se za očuvanje pravoslavne vere u najtežim vremenima. Njegov duh i danas vodi vernike koji dolaze da potraže utehu i blagoslov.
Na predvečerje Uspenja Presvete Bogorodice, sabrao se mnogobrojni verni narod u Manastiru Tvrdoš, čija sveta obitelj proslavlja ovaj praznik kao slavu svog katolikona. Mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, zajedno sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, kao i gostima iz drugih eparhija Srpske pravoslavne crkve, služio je arhijerejsku liturgiju u čast Presvete Bogorodice.
U svojoj jevanđeljskoj besedi, vladika Dimitrije je podsetio na duboku duhovnu istinu o obnavljanju čoveka kroz Presvetu Bogorodicu. „Svet je od živoga Boga srcem odstupio u pramajci Evi, a kroz devojčicu Mariju Bog je ustrojio da se ljudski rod povrati Bogu,“ kazao je vladika, naglašavajući da je Majka Božja slika Crkve koja sluša Reč Božju i drži je pre nego što je postala Majka Božja. Njegove reči odzvanjale su među vernicima, kao tiha, ali moćna opomena na večnu blagu volju Božju i zavet koji je Bog sklopio s čovekom.
Nakon liturgije, manastirskim imanjem prošla je slavska litija, noseći u srcima okupljenih vernika blagoslov i molitvu. Osvećenje slavskog kolača i žita bilo je trenutak zajedništva i blagodati, dok su reči hvale i molitve izlazile iz usta onih koji su se tu okupili. Protojerej-stavrofor Blagota Vasiljević, blagosiljajući okupljeni narod, čestitao je slavu, dok je tvrdoški iguman Sava, u duhu bratske ljubavi, pozvao sve da nastave slavlje u gostoprimnici novog konaka.
Ovo sabranje u Manastiru Tvrdoš nije bilo samo obeležavanje jednog svetog dana. Bilo je to duhovno svedočanstvo o nepokolebljivoj veri, o svetlosti koja i dalje obasjava put vernicima, vođena blagoslovom Svetog Vasilija i Majke Božje. Taj miris tamjana, zvuk zvona i sjaj upaljenih sveća ostaju kao trajna uspomena na dan kada su se zemlja i nebo spojili u molitvi i slavlju.



Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice u drevnoj svetinji služena je sveta liturgija, a nakon pričešća usledili su praznični litijski ophod i osvećenje slavskih darova.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Srpska pravoslavna crkva 12. maja, proslavlja Ostroškog Čudotvorca, jednog od najvoljenijih i najpoštovanijih svetitelja srpskog roda, čije mošti vekovima čuvaju manastir u Ostroškoj steni, a čija se slava proširila širom pravoslavlja — i šire.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.