Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, duge kolone vernog naroda slile su se u mesto blisko ostroškom svecu. Uz blagoslov mitropolita zahumsko-hercegovačkog, liturgija je obeležila trenutak duboke duhovne povezanosti sa vekovnom tradicijom ovog svetog prostora.
Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice, Manastir Tvrdoš, svetinja sa dugom i svetlom tradicijom, bio je svedok velikog sabranja vernika iz svih krajeva. Pod svetlim nebom Hercegovine, u tišini drevnih zidina, hiljade vernika okupile su se da proslave slavu ovog svetog manastira, duboko povezanog sa likom i delom Svetog Vasilija Ostroškog.
SPC/Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
Litija na dan manastirske slave u Tvrdošu
U srcu hercegovačkog kamena, Manastir Tvrdoš, čije je ime zapisano zlatnim slovima u istoriji Srpske pravoslavne crkve, još jednom je oživeo duhovnu snagu koja iz njega zrači vekovima. Ovaj manastir, smešten nedaleko od Trebinja, bio je dom i duhovno utočište Svetog Vasilija, čija se molitva i danas oseća među kamenim zidovima svetinje. Sveti Vasilije, koji je u ovom manastiru proveo značajan deo svog monaškog života, bio je pastir naroda tog kraja, boreći se za očuvanje pravoslavne vere u najtežim vremenima. Njegov duh i danas vodi vernike koji dolaze da potraže utehu i blagoslov.
Na predvečerje Uspenja Presvete Bogorodice, sabrao se mnogobrojni verni narod u Manastiru Tvrdoš, čija sveta obitelj proslavlja ovaj praznik kao slavu svog katolikona. Mitropolit zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, zajedno sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, kao i gostima iz drugih eparhija Srpske pravoslavne crkve, služio je arhijerejsku liturgiju u čast Presvete Bogorodice.
SPC/Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
Litija na dan manastirske slave u Tvrdošu
U svojoj jevanđeljskoj besedi, vladika Dimitrije je podsetio na duboku duhovnu istinu o obnavljanju čoveka kroz Presvetu Bogorodicu. „Svet je od živoga Boga srcem odstupio u pramajci Evi, a kroz devojčicu Mariju Bog je ustrojio da se ljudski rod povrati Bogu,“ kazao je vladika, naglašavajući da je Majka Božja slika Crkve koja sluša Reč Božju i drži je pre nego što je postala Majka Božja. Njegove reči odzvanjale su među vernicima, kao tiha, ali moćna opomena na večnu blagu volju Božju i zavet koji je Bog sklopio s čovekom.
Nakon liturgije, manastirskim imanjem prošla je slavska litija, noseći u srcima okupljenih vernika blagoslov i molitvu. Osvećenje slavskog kolača i žita bilo je trenutak zajedništva i blagodati, dok su reči hvale i molitve izlazile iz usta onih koji su se tu okupili. Protojerej-stavrofor Blagota Vasiljević, blagosiljajući okupljeni narod, čestitao je slavu, dok je tvrdoški iguman Sava, u duhu bratske ljubavi, pozvao sve da nastave slavlje u gostoprimnici novog konaka.
SPC/Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
Ovo sabranje u Manastiru Tvrdoš nije bilo samo obeležavanje jednog svetog dana. Bilo je to duhovno svedočanstvo o nepokolebljivoj veri, o svetlosti koja i dalje obasjava put vernicima, vođena blagoslovom Svetog Vasilija i Majke Božje. Taj miris tamjana, zvuk zvona i sjaj upaljenih sveća ostaju kao trajna uspomena na dan kada su se zemlja i nebo spojili u molitvi i slavlju.
Kroz priču o pravedniku iz Sodome, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 29. sredu po Duhovima pokazuje kako hrabrost i vera mogu odrediti sudbinu.
Pravoslavni vernici po starom kalendaru proslavljaju Prepodobnog Danila Stolpnika, dok po novom kalendaru obeležavaju Badnji dan. Katolici takođe proslavljaju Badnji dan, dok Jevreji i muslimani taj dan posvećuju redovnim molitvama.
Pouka velikog duhovnika 20. veka otkriva šta stoji iza unutrašnjeg zamora, zašto pad nije kraj i kako se vodi borba koja ne uništava čoveka, već ga vraća na put trezvenosti i nade.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Srpska pravoslavna crkva 12. maja, proslavlja Ostroškog Čudotvorca, jednog od najvoljenijih i najpoštovanijih svetitelja srpskog roda, čije mošti vekovima čuvaju manastir u Ostroškoj steni, a čija se slava proširila širom pravoslavlja — i šire.
Iako su ga pratili zli jezici turskih vlasti i poturčenih, Sveti Vasilije Ostroški nikada nije prestao sa misijom pomoći svom narodu. Njegov život je bio neprestan put duhovnog otpora, bežanja pred opasnostima, ali i stalnog povratka da bi sačuvao pravoslavlje u Hercegovini, Crnoj Gori i širem Balkanu.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.