VATIKAN ZABRANIO NAZIV “SUISKUPITELJKA” ZA BOGORODICU: Majka Božja više ne deli Hristovu misiju
Papa Lav XIV naglašava da je Isus jedini Spasitelj čovečanstva, dok Majka Božija ostaje posrednica u božanskom planu spasenja.
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej.
U hramu posvećenom Svetom Simeonu Stolpniku u Miloševcu, na praznik Svetog Prohora Pčinjskog, održana je Sveta arhijerejska liturgija, koju je služio episkop šabački Jerotej. Povod ovom sabranju bila je dolazak odeždi Svetog kralja Milutina, velikog ktitora i svetitelja iz loze Nemanjića, čije su svete mošti vekovima čuvane u Sofiji.
Liturgija je protekla u duhu dubokog bogosluženja i zahvalnosti, a vladici Jeroteju sasluživao je arhimandrit Mardarije, iguman Manastira Poganovo, sa sveštenstvom Eparhije šabačke. Vernici iz Miloševca i okolnih mesta sabrali su se da zajedno uznesu molitvu i dotaknu se blagodati svetinje, osećajući da je kroz odežde Svetog kralja Milutina u njihov hram stigla nebeska prisutnost.
U svojoj nadahnutoj besedi episkop Jerotej je podsetio vernike na duboku vezu između svetitelja i predmeta koji su ih okruživali:
– Danas se molitveno sećamo Svetog kralja Milutina, iako se on ne slavi na današnji dan, a razlog tome je što su ovde, u Hram Svetog Simeona Stolpnika, donete svete odežde koje su bile na njemu. Iz najstarije hrišćanske tradicije znamo da gde su predmeti i odeća vezani za svetitelja, tamo je i sam taj svetitelj prisutan – rekao je vladika.
Govoreći o blagodati koja prožima svete predmete, vladika Jerotej je vernicima približio tajnu netruležnosti svetitelja i večnog života:
– Blagodat Božija, koja na svakoj svetoj liturgiji silazi na sve nas i na svete darove, prožima i duše svetitelja, pa i njihova tela postaju ispunjena tom blagodaću, podražavajući buduće telo nakon Vaskrsenja. Zbog toga tela svetitelja ne trunu, već izlivaju blagoprijatni miris.
Vladika je naglasio da su mošti Svetog kralja Milutina i danas netruležne i da se čuvaju u hramu Svete Nedelje u Sofiji, te da je milošću Božijom i trudom vernih ljudi, odežda kojom su mošti bile obučene proteklu godinu dana, doneta u Miloševac.
– Kroz ovaj dragoceni dar, Sveti kralj Milutin nam je postao svakodnevno prisutan – zaključio je vladika Jerotej, prenoseći vernicima osećaj duhovne blizine sa svetiteljem koji je kroz vekove gradio crkve, manastire i duhovne mostove među ljudima.
Na kraju Svete liturgije episkop Jerotej je dodelio Arhijerejsku gramatu priznanja Željku Joviću iz Beograda, rodom iz Miloševca, koji je svojim zalaganjem omogućio da odežde Svetog kralja Milutina stignu u rodni kraj njegovih predaka. Takođe, Arhijerejsku zahvalnicu primili su Vladimir i Mirko Babić iz Čačka, kao znak blagodarnosti Crkve za njihovu pobožnost i doprinos.
U Miloševcu se toga dana nije sabrao samo narod – sabrao se i duh predaka, svetitelja i svih onih koji u veri prepoznaju most između neba i zemlje. Donošenjem svetih odeždi Svetog kralja Milutina, mali hram Svetog Simeona Stolpnika postao je još jedno živo svedočanstvo da svetost ne poznaje granice ni vreme – ona se vraća onima koji je čuvaju verom i ljubavlju.

"Gde su svetinje, tu je i sam svetitelj"

Priznanja za trud
U besedi povodom jubileja episkop Jerotej naglasio je da svetitelji i mučenici potvrđuju da je Hristos krajeugaoni kamen na kome stoji Crkva.
Grad Loznica planira da deo porte Pokrovskog hrama pretvori u parking i sportske terene, dok Eparhija šabačka upozorava da je reč o svetinji i kulturnom dobru natopljenom krvlju srpskih ustanika.
Građani i Eparhija šabačka šokirani namerom da se porti Pokrovskog hrama promeni namena radi sportsko-rekreativnih sadržaja i nelegalnih objekata – traže hitno povlačenje spornog predloga
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Blagodat se razlila Sabornim hramom u Valjevu – episkop valjevski rukopoložio novog prezvitera, a službeniku Eparhije dodelio čin protonamesnika.
U svetinji pored Dunava, gde su vekovima ćutale monaške molitve, postrig monaha Nestora označio je novo poglavlje u istoriji ovog drevnog manastirskog kompleksa.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Posle dvostrukog ubistva u selu na jugu Krita, meštani govore o ukletom nasleđu, kletvama i molitvama za oproštaj, dok se senka novih sukoba nadvila nad ovim mestom.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.