U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Na razmeđi naselja Kasarske Livade, tamo gde je Rade Ćirić odrastao, Šapčani su se okupili da uzdignu molitvu i otkriju spomen-ploču posvećenu njegovoj žrtvi. Ovaj momak iz njihovog komšiluka 1999. godine na Paštriku položio je život za ono što je smatrao svetinjom. Nije to bio skup protokola, nego susret ljudi koji su hteli da izgovore ime čoveka koji je iz običnog života zakoračio u žrtvu veću od sebe.
Foto: SPC
Molitva za junaka Rada Ćirića, postradalog u odbrani otadžbine na Paštriku 1999. godine
Sećanje koje okuplja Šapčane
Otkrivanje spomen-ploče i pomen koji je predvodio episkop šabački Jerotej doneli su tihu snagu tom aprilskom jutru. Iza svakog lica u sabranju stajalo je isto pitanje — kako jedan mladić, rođen 1977. u ovom istom kraju, postaje simbol postojanosti? Kako se život koji je tek počeo pretvara u svedočanstvo koje traje duže od jednog ljudskog veka?
Vladika Jerotej je u svojoj besedi to izgovorio jasno, noseći glasom i spokoj i ozbiljnost odgovornosti koju je tog dana poneo:
- Čast je da sam danas, kao arhipastir Eparhije šabačke, zajedno sa gradskim ocima, predstavnicima Vojske Srbije i drugim našim sugrađanima, u šabačkom predgrađu Kasarske Livade prisustvovao pomenu gde smo prineli zajedničku molitvu za pokoj duše našeg sugrađanina Rada Ćirića, junaka koji je na planini Paštrik 1999. godine položio svoj život za Krst časni i zlatnu slobodu otadžbine - kazao je vladika Jerotej i dodao:
- Koliko god nas pogađa istina da je naš brat Rade ovaj svet i svoje najmilije napustio u naponu mladalačke snage, poput bezbroj stradalnika i junaka u našoj krsno-vaskrsnoj istoriji, zajedničko sećanje na njega i otkrivanje spomen-ploče njemu u čast bude novu snagu i daju nadu. Njegovo junaštvo je svedočanstvo da su Šabac i Šapčani kadri da i u naše dane daju istinske hristonosce i rodoljube spremne da se žrtvuju za svetu veru pravoslavnu, slobodu naroda i čast otadžbine.
Foto: SPC
Spomen-ploča Radu Ćiriću
Reči episkopa šabačkog Jeroteja
Episkop šabački besedu je završio molitvom da Vaskrsli Gospod našem bratu Radu daruje večno blaženstvo u Carstvu Svome i da njegov podvig uvek bude primer svim sadašnjim i budućim naraštajima srpskim — kako se živi i umire za Srpstvo i Pravoslavlje.
- U blaženom usnuću večni pokoj podaj, Gospode, usnulom služitelju svome Radu i učini mu večan spomen! Večnaja pamjat! Bog dušu junačku da mu prosti! - završio je vladika, a njegove reči odzvanjale su kao molitveni štit nad mestom gde se rodio i gde se sada pamti kao da je krug života, smrti i sećanja bio zatvoren pred očima svih prisutnih.
Rade Ćirić, vojnik slavne 549. motorizovane brigade „Car Stefan Dušan Silni“, poginuo je na Vaskrs 1999. godine braneći položaje pred višestruko jačim napadačem. Na taj dan, dok su se u crkvama slušale stihire o pobedi Života nad smrću, njegov se život prelio u ono što vernici nazivaju nadom nepokolebljivom.
Foto: SPC
Vladika šabački Jerotej
Junak u tišini svog kraja
U Šapcu danas njegovo ime ne stoji samo na spomen-ploči, nego i u rečima starijih meštana, u tišini njegovog kraja i u pogledu svakog ko razume da se dostojanstvo jedne zajednice meri ljudima koji su je voleli više od sebe.
Molitva za Rada Ćirića bila je više od obreda. Bila je podsećanje da su hrabrost i vernost, kada se daruju bez zadrške, jače od vremena. I da postoji nešto što ni smrt ne može da zatvori — sećanje koje nas poziva da živimo uspravno, kao što je on otišao nepokoleban.
U atmosferi duboke molitve i zajedništva, sveštenici Eparhije šabačke koji su u mirovini, zajedno sa episkopom Jerotejem, obeležili su praznik Svetog Simeona, slaveći ljubav i snagu svoje službe.
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Ajeti 62:9-10 iz Al Džumu‘e otkrivaju kako trenutak predanosti Bogu i traganje za blagodetima mogu preoblikovati svakodnevni život, donoseći unutrašnji mir i ravnotežu između duhovnog i materijalnog sveta.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
Na Duhovski ponedeljak, stotine vernika prošle su u molitvenom hodu kroz centar Šapca, dok je vladika Jerotej uputio snažne poruke o identitetu, veri i jedinstvu, ističući da Šapčani imaju čast da istog dana proslavljaju i slavu i duhovni rođendan svoje svete Crkve.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Svečanom akademijom u Domu kulture, uz besede mitropolita Atanasija i umetnički program, u Prijepolju je obeleženo 850 godina od rođenja prvog srpskog arhiepiskopa.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.