U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Na razmeđi naselja Kasarske Livade, tamo gde je Rade Ćirić odrastao, Šapčani su se okupili da uzdignu molitvu i otkriju spomen-ploču posvećenu njegovoj žrtvi. Ovaj momak iz njihovog komšiluka 1999. godine na Paštriku položio je život za ono što je smatrao svetinjom. Nije to bio skup protokola, nego susret ljudi koji su hteli da izgovore ime čoveka koji je iz običnog života zakoračio u žrtvu veću od sebe.
Foto: SPC
Molitva za junaka Rada Ćirića, postradalog u odbrani otadžbine na Paštriku 1999. godine
Sećanje koje okuplja Šapčane
Otkrivanje spomen-ploče i pomen koji je predvodio episkop šabački Jerotej doneli su tihu snagu tom aprilskom jutru. Iza svakog lica u sabranju stajalo je isto pitanje — kako jedan mladić, rođen 1977. u ovom istom kraju, postaje simbol postojanosti? Kako se život koji je tek počeo pretvara u svedočanstvo koje traje duže od jednog ljudskog veka?
Vladika Jerotej je u svojoj besedi to izgovorio jasno, noseći glasom i spokoj i ozbiljnost odgovornosti koju je tog dana poneo:
- Čast je da sam danas, kao arhipastir Eparhije šabačke, zajedno sa gradskim ocima, predstavnicima Vojske Srbije i drugim našim sugrađanima, u šabačkom predgrađu Kasarske Livade prisustvovao pomenu gde smo prineli zajedničku molitvu za pokoj duše našeg sugrađanina Rada Ćirića, junaka koji je na planini Paštrik 1999. godine položio svoj život za Krst časni i zlatnu slobodu otadžbine - kazao je vladika Jerotej i dodao:
- Koliko god nas pogađa istina da je naš brat Rade ovaj svet i svoje najmilije napustio u naponu mladalačke snage, poput bezbroj stradalnika i junaka u našoj krsno-vaskrsnoj istoriji, zajedničko sećanje na njega i otkrivanje spomen-ploče njemu u čast bude novu snagu i daju nadu. Njegovo junaštvo je svedočanstvo da su Šabac i Šapčani kadri da i u naše dane daju istinske hristonosce i rodoljube spremne da se žrtvuju za svetu veru pravoslavnu, slobodu naroda i čast otadžbine.
Foto: SPC
Spomen-ploča Radu Ćiriću
Reči episkopa šabačkog Jeroteja
Episkop šabački besedu je završio molitvom da Vaskrsli Gospod našem bratu Radu daruje večno blaženstvo u Carstvu Svome i da njegov podvig uvek bude primer svim sadašnjim i budućim naraštajima srpskim — kako se živi i umire za Srpstvo i Pravoslavlje.
- U blaženom usnuću večni pokoj podaj, Gospode, usnulom služitelju svome Radu i učini mu večan spomen! Večnaja pamjat! Bog dušu junačku da mu prosti! - završio je vladika, a njegove reči odzvanjale su kao molitveni štit nad mestom gde se rodio i gde se sada pamti kao da je krug života, smrti i sećanja bio zatvoren pred očima svih prisutnih.
Rade Ćirić, vojnik slavne 549. motorizovane brigade „Car Stefan Dušan Silni“, poginuo je na Vaskrs 1999. godine braneći položaje pred višestruko jačim napadačem. Na taj dan, dok su se u crkvama slušale stihire o pobedi Života nad smrću, njegov se život prelio u ono što vernici nazivaju nadom nepokolebljivom.
Foto: SPC
Vladika šabački Jerotej
Junak u tišini svog kraja
U Šapcu danas njegovo ime ne stoji samo na spomen-ploči, nego i u rečima starijih meštana, u tišini njegovog kraja i u pogledu svakog ko razume da se dostojanstvo jedne zajednice meri ljudima koji su je voleli više od sebe.
Molitva za Rada Ćirića bila je više od obreda. Bila je podsećanje da su hrabrost i vernost, kada se daruju bez zadrške, jače od vremena. I da postoji nešto što ni smrt ne može da zatvori — sećanje koje nas poziva da živimo uspravno, kao što je on otišao nepokoleban.
U atmosferi duboke molitve i zajedništva, sveštenici Eparhije šabačke koji su u mirovini, zajedno sa episkopom Jerotejem, obeležili su praznik Svetog Simeona, slaveći ljubav i snagu svoje službe.
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Osvrćući se na Pravednog Josifa, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas u svojoj besedi za 31. utorak po Duhovima podseća kako vera i poslušnost Bogu oblikuju život i donose proslavu onima koji ga slede, čak i u najmračnijim trenucima.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Godinu dana posle masakra koji je potresao Crnu Goru, liturgija i molitveno sećanje u drevnoj svetinji postali su mesto sabranja bola, vere i opomene da se zlo ne prećutkuje.
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Dok se vernici okupljaju radi molitve i zajedništva, policijska najava snimanja otvara pitanje da li se sabranje na crkveni praznik posmatra kao čin vere ili kao događaj koji zahteva stalni nadzor.
Tradicionalna akcija Verskog dobrotvornog starateljstva i "Radosti na dar" od 4. do 6. januara omogućava svakome da pokaže milosrđe i veru kroz konkretna dela.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Pravoslavno predanje i oci otkrivaju zašto ovaj dan nije samo uvod u slavlje, već duhovni ispit – i kako od njega zavisi da li će Rođenje Hristovo ostati običan datum ili lični susret.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Badnji dan po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Bogojavljenje. I katolici danas proslavljaju Bogojavljenje – praznik Tri kralja, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.