U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Na razmeđi naselja Kasarske Livade, tamo gde je Rade Ćirić odrastao, Šapčani su se okupili da uzdignu molitvu i otkriju spomen-ploču posvećenu njegovoj žrtvi. Ovaj momak iz njihovog komšiluka 1999. godine na Paštriku položio je život za ono što je smatrao svetinjom. Nije to bio skup protokola, nego susret ljudi koji su hteli da izgovore ime čoveka koji je iz običnog života zakoračio u žrtvu veću od sebe.
Foto: SPC
Molitva za junaka Rada Ćirića, postradalog u odbrani otadžbine na Paštriku 1999. godine
Sećanje koje okuplja Šapčane
Otkrivanje spomen-ploče i pomen koji je predvodio episkop šabački Jerotej doneli su tihu snagu tom aprilskom jutru. Iza svakog lica u sabranju stajalo je isto pitanje — kako jedan mladić, rođen 1977. u ovom istom kraju, postaje simbol postojanosti? Kako se život koji je tek počeo pretvara u svedočanstvo koje traje duže od jednog ljudskog veka?
Vladika Jerotej je u svojoj besedi to izgovorio jasno, noseći glasom i spokoj i ozbiljnost odgovornosti koju je tog dana poneo:
- Čast je da sam danas, kao arhipastir Eparhije šabačke, zajedno sa gradskim ocima, predstavnicima Vojske Srbije i drugim našim sugrađanima, u šabačkom predgrađu Kasarske Livade prisustvovao pomenu gde smo prineli zajedničku molitvu za pokoj duše našeg sugrađanina Rada Ćirića, junaka koji je na planini Paštrik 1999. godine položio svoj život za Krst časni i zlatnu slobodu otadžbine - kazao je vladika Jerotej i dodao:
- Koliko god nas pogađa istina da je naš brat Rade ovaj svet i svoje najmilije napustio u naponu mladalačke snage, poput bezbroj stradalnika i junaka u našoj krsno-vaskrsnoj istoriji, zajedničko sećanje na njega i otkrivanje spomen-ploče njemu u čast bude novu snagu i daju nadu. Njegovo junaštvo je svedočanstvo da su Šabac i Šapčani kadri da i u naše dane daju istinske hristonosce i rodoljube spremne da se žrtvuju za svetu veru pravoslavnu, slobodu naroda i čast otadžbine.
Foto: SPC
Spomen-ploča Radu Ćiriću
Reči episkopa šabačkog Jeroteja
Episkop šabački besedu je završio molitvom da Vaskrsli Gospod našem bratu Radu daruje večno blaženstvo u Carstvu Svome i da njegov podvig uvek bude primer svim sadašnjim i budućim naraštajima srpskim — kako se živi i umire za Srpstvo i Pravoslavlje.
- U blaženom usnuću večni pokoj podaj, Gospode, usnulom služitelju svome Radu i učini mu večan spomen! Večnaja pamjat! Bog dušu junačku da mu prosti! - završio je vladika, a njegove reči odzvanjale su kao molitveni štit nad mestom gde se rodio i gde se sada pamti kao da je krug života, smrti i sećanja bio zatvoren pred očima svih prisutnih.
Rade Ćirić, vojnik slavne 549. motorizovane brigade „Car Stefan Dušan Silni“, poginuo je na Vaskrs 1999. godine braneći položaje pred višestruko jačim napadačem. Na taj dan, dok su se u crkvama slušale stihire o pobedi Života nad smrću, njegov se život prelio u ono što vernici nazivaju nadom nepokolebljivom.
Foto: SPC
Vladika šabački Jerotej
Junak u tišini svog kraja
U Šapcu danas njegovo ime ne stoji samo na spomen-ploči, nego i u rečima starijih meštana, u tišini njegovog kraja i u pogledu svakog ko razume da se dostojanstvo jedne zajednice meri ljudima koji su je voleli više od sebe.
Molitva za Rada Ćirića bila je više od obreda. Bila je podsećanje da su hrabrost i vernost, kada se daruju bez zadrške, jače od vremena. I da postoji nešto što ni smrt ne može da zatvori — sećanje koje nas poziva da živimo uspravno, kao što je on otišao nepokoleban.
U atmosferi duboke molitve i zajedništva, sveštenici Eparhije šabačke koji su u mirovini, zajedno sa episkopom Jerotejem, obeležili su praznik Svetog Simeona, slaveći ljubav i snagu svoje službe.
Episkop šabački služio je liturgiju u hramu Sabora Srba Svetitelja i besedio o veri rimskog kapetana, smirenosti pred Bogom i čistoti duše koju Hristos traži od svakoga,
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Građani, zvaničnici i potomci mučenika okupili su se kod spomenika „17. februar“, podsećajući na 84. godišnjicu jednog od najvećih stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.