U selu Velika, 81 godinu nakon mučeničkog stradanja nevinih ljudi, dvojica vladika služili su liturgiju u znak sećanja, pokajanja i neugasle nade.
Na praznik Svetih mučenika Kirika i Julite, kada se Srpska pravoslavna crkva molitveno seća i svetih novomučenika veličkih i gornjepolimskih, selo Velika kod Plava postalo je mesto tihe suze i velike utehe.
U ponedeljak, 28. jula 2025. godine, pod svodovima hrama Svetih Kirika i Julite, služena je sveta arhijerejska liturgija.
Mesto tihe suze i velike utehe
Liturgiju su služili mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije i episkop pakračko-slavonski Jovan, uz sasluženje brojnih sveštenika, pred okupljenim narodom iz Velike i okolnih sela podčakorskog kraja. Bilo je to sabranje naroda sa svojim svetiteljima – onima čije su duše podigle ovu crkvu, onima koji su stradali 28. jula 1944. godine, kada su nacističke jedinice divizija „Skenderbeg“ i „Princ Eugen“, na najsvirepiji način, ubile više od 500 nenaoružanih – majki, dece, staraca.
Iza njih nije ostala žalba, već – molitva.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Liturgiju su služili vladika Metodije i vladika Jovan, uz sasluženje više sveštenika
Glad kao oružje: srpska deca u plavskom zatvoru
Ali dubine bola ne završavaju se samo tog jula 1944. godine. Srce Polimlja nosi i raniju ranu: dvadeset osam dece umorene glađu u plavskom zatvoru 1941. godine. Njihove malene ruke, gladne oči i prekinuti dečji uzdasi danas su urezani u samu dušu ovog kraja. Nisu imali ni oružje, ni krivicu – samo nežnost i neizgovorenu potrebu da žive. Danas, tiho i svetački, stoje među novomučenicima, pribrojani saboru svetih – čisti kao suza, večni kao vera.
"Velika vaskrsava"
U dirljivoj liturgijskoj propovedi, vladika Jovan osvrnuo se na prisustvo dece oko hrama – dece koja se igraju, smeju, žive:
– To je znak da Velika vaskrsava. Deca govore o budućnosti, a njihova prisutnost pored ovih mučenika govori da život nije uništen. Samo preobražen, u svetlost.
Podsetio je i na krst iz Jasenovca, donet u Veliku 2022. godine, koji danas stoji ispred crkve kao tih svedok i uzvišeni znak nade. Taj krst, kako reče, nosi urezanu tugu, ali i osmeh Vaskrsenja. Na njemu Hristovo lice, čak i iz rana, svetli radošću.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Hram Svetih Kirika i Julite u Velici, podignut je na mestu stradanja više od 500 nevinih žrtava
Sećanje na junake Košara
Nakon liturgije, služen je pomen i junacima sa Košara – 108 mladih vojnika koji su u novije vreme dali svoje živote za otačastvo. Poput mučenika iz Velike, ostali su verni do kraja.
Prelomljen je slavski kolač, blagosiljano žito, a narod se tiho, u suzama i miru, poklonio sećanju koje ne prestaje da govori.
Pokajanje kao put: reč mitropolita Metodija
Vladika Metodije, u arhipastirskoj besedi, nežno, ali snažno, obratio se okupljenima:
– Ovo što nam se dešava kroz istoriju i danas, poziv je na pokajanje. Ne da bi nas Bog kaznio, već da bi nas vratio sebi. Da bi nas izlečio. Jer, sve što postoji – iz ljubavi je stvoreno: i čovek, i svet, i svaki put ka svetinji.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Vladika Jovan pričešćuje vernije
Govoreći o bolu koji još traje, mitropolit je istakao da je otuđenje od svetinje razlog našeg pada:
– Mrak nije ništa drugo do odsustvo svetlosti. A svetlost se vraća kroz pokajanje, molitvu, liturgiju i jedinstvo u ljubavi.
U njegovim rečima čulo se i opelo i vaskrsna pesma. Bio je to glas ne samo arhijereja, već brata, saborca i učesnika u tišini Velike.
Zahvalio se vladiki Jovanu što je, iz Jasenovca, doneo miris grobova koji dišu verom i blagoslovom.
– Ne postoji drugo rešenje za naše rane – rekao je – osim Hrista. I dok god budemo dolazili ovde da se molimo, da se sećamo, da živimo liturgiju – tada ćemo opstajati. Ne zbog prošlosti, već zbog budućnosti.
Sabranje u Velici završeno je trpezom ljubavi, koju je, kao i svake godine, pripremila porodica Radulović.
U kulturno-umetničkom programu čule su se duhovne pesme koje ne zabavljaju – već leče. Glasovi hora iz Nikšića ispunili su crkvenu portu anđeoskom tišinom, dok su pogledi prisutnih bili uprti ka visinama.
U Velici, 81 godinu posle zločina koji vapi do neba, molitva se uzdiže tiše, ali dublje. Svaka suza postaje svedočanstvo – da svetost ne gine, da istina ne umire, i da deca koja su nekada gladovala – danas poste zajedno sa anđelima.
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Više od dve sedmice tužilaštvo u Bijelom Polju bezuspešno traži inspektora koji bi priveo i saslušao mitropolita budimljansko-nikšićkog zbog besede o Titu i četnicima – vernici u strahu, javnost u šoku.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je na mestu stradanja jasenovačkih mučenika da reč pripada molitvi, a konačna pobeda životu i Hristu vaskrslom.
Molitva u Beogradu služena za pokoj duše velikog duhovnog vođe gruzijskog naroda – reči poglavara Srpske Pravoslavne Crkve osvetlile su snagu vere i nasleđe koje nadživljava vreme.
Građani, zvaničnici i potomci mučenika okupili su se kod spomenika „17. februar“, podsećajući na 84. godišnjicu jednog od najvećih stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.