Aktuelno iz SPC 29.07.2025 | 17:31

OVO JE MESTO GDE SU SRPSKU DECU UBIJALI IZGLADNJIVANJEM: Sabranje u čast više od 500 postradalih novomučenika

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OVO JE MESTO GDE SU SRPSKU DECU UBIJALI IZGLADNJIVANJEM: Sabranje u čast više od 500 postradalih novomučenika
Eparhija budimljansko-nikšićka

U selu Velika, 81 godinu nakon mučeničkog stradanja nevinih ljudi, dvojica vladika služili su liturgiju u znak sećanja, pokajanja i neugasle nade.

Na praznik Svetih mučenika Kirika i Julite, kada se Srpska pravoslavna crkva molitveno seća i svetih novomučenika veličkih i gornjepolimskih, selo Velika kod Plava postalo je mesto tihe suze i velike utehe.
U ponedeljak, 28. jula 2025. godine, pod svodovima hrama Svetih Kirika i Julite, služena je sveta arhijerejska liturgija.

Mesto tihe suze i velike utehe

Liturgiju su služili mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije i episkop pakračko-slavonski Jovan, uz sasluženje brojnih sveštenika, pred okupljenim narodom iz Velike i okolnih sela podčakorskog kraja. Bilo je to sabranje naroda sa svojim svetiteljima – onima čije su duše podigle ovu crkvu, onima koji su stradali 28. jula 1944. godine, kada su nacističke jedinice divizija „Skenderbeg“ i „Princ Eugen“, na najsvirepiji način, ubile više od 500 nenaoružanih – majki, dece, staraca.

Iza njih nije ostala žalba, već – molitva.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Liturgiju su služili vladika Metodije i vladika Jovan, uz sasluženje više sveštenika 

 

Glad kao oružje: srpska deca u plavskom zatvoru

Ali dubine bola ne završavaju se samo tog jula 1944. godine. Srce Polimlja nosi i raniju ranu: dvadeset osam dece umorene glađu u plavskom zatvoru 1941. godine. Njihove malene ruke, gladne oči i prekinuti dečji uzdasi danas su urezani u samu dušu ovog kraja. Nisu imali ni oružje, ni krivicu – samo nežnost i neizgovorenu potrebu da žive. Danas, tiho i svetački, stoje među novomučenicima, pribrojani saboru svetih – čisti kao suza, večni kao vera.

"Velika vaskrsava"

U dirljivoj liturgijskoj propovedi, vladika Jovan osvrnuo se na prisustvo dece oko hrama – dece koja se igraju, smeju, žive:

– To je znak da Velika vaskrsava. Deca govore o budućnosti, a njihova prisutnost pored ovih mučenika govori da život nije uništen. Samo preobražen, u svetlost.

Podsetio je i na krst iz Jasenovca, donet u Veliku 2022. godine, koji danas stoji ispred crkve kao tih svedok i uzvišeni znak nade. Taj krst, kako reče, nosi urezanu tugu, ali i osmeh Vaskrsenja. Na njemu Hristovo lice, čak i iz rana, svetli radošću.

Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Hram Svetih Kirika i Julite u Velici, podignut je na mestu stradanja više od 500 nevinih žrtava

 

Sećanje na junake Košara

Nakon liturgije, služen je pomen i junacima sa Košara – 108 mladih vojnika koji su u novije vreme dali svoje živote za otačastvo. Poput mučenika iz Velike, ostali su verni do kraja.

Prelomljen je slavski kolač, blagosiljano žito, a narod se tiho, u suzama i miru, poklonio sećanju koje ne prestaje da govori.

Pokajanje kao put: reč mitropolita Metodija

Vladika Metodije, u arhipastirskoj besedi, nežno, ali snažno, obratio se okupljenima:

– Ovo što nam se dešava kroz istoriju i danas, poziv je na pokajanje. Ne da bi nas Bog kaznio, već da bi nas vratio sebi. Da bi nas izlečio. Jer, sve što postoji – iz ljubavi je stvoreno: i čovek, i svet, i svaki put ka svetinji.

Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Vladika Jovan pričešćuje vernije

 

Govoreći o bolu koji još traje, mitropolit je istakao da je otuđenje od svetinje razlog našeg pada:

– Mrak nije ništa drugo do odsustvo svetlosti. A svetlost se vraća kroz pokajanje, molitvu, liturgiju i jedinstvo u ljubavi.

U njegovim rečima čulo se i opelo i vaskrsna pesma. Bio je to glas ne samo arhijereja, već brata, saborca i učesnika u tišini Velike.
Zahvalio se vladiki Jovanu što je, iz Jasenovca, doneo miris grobova koji dišu verom i blagoslovom.

– Ne postoji drugo rešenje za naše rane – rekao je – osim Hrista. I dok god budemo dolazili ovde da se molimo, da se sećamo, da živimo liturgiju – tada ćemo opstajati. Ne zbog prošlosti, već zbog budućnosti.

 

Pesma koja ne zabavlja, nego leči

Sabranje u Velici završeno je trpezom ljubavi, koju je, kao i svake godine, pripremila porodica Radulović.
U kulturno-umetničkom programu čule su se duhovne pesme koje ne zabavljaju – već leče. Glasovi hora iz Nikšića ispunili su crkvenu portu anđeoskom tišinom, dok su pogledi prisutnih bili uprti ka visinama.

U Velici, 81 godinu posle zločina koji vapi do neba, molitva se uzdiže tiše, ali dublje. Svaka suza postaje svedočanstvo – da svetost ne gine, da istina ne umire, i da deca koja su nekada gladovala – danas poste zajedno sa anđelima.