U selu Velika, 81 godinu nakon mučeničkog stradanja nevinih ljudi, dvojica vladika služili su liturgiju u znak sećanja, pokajanja i neugasle nade.
Na praznik Svetih mučenika Kirika i Julite, kada se Srpska pravoslavna crkva molitveno seća i svetih novomučenika veličkih i gornjepolimskih, selo Velika kod Plava postalo je mesto tihe suze i velike utehe.
U ponedeljak, 28. jula 2025. godine, pod svodovima hrama Svetih Kirika i Julite, služena je sveta arhijerejska liturgija.
Mesto tihe suze i velike utehe
Liturgiju su služili mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije i episkop pakračko-slavonski Jovan, uz sasluženje brojnih sveštenika, pred okupljenim narodom iz Velike i okolnih sela podčakorskog kraja. Bilo je to sabranje naroda sa svojim svetiteljima – onima čije su duše podigle ovu crkvu, onima koji su stradali 28. jula 1944. godine, kada su nacističke jedinice divizija „Skenderbeg“ i „Princ Eugen“, na najsvirepiji način, ubile više od 500 nenaoružanih – majki, dece, staraca.
Iza njih nije ostala žalba, već – molitva.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Liturgiju su služili vladika Metodije i vladika Jovan, uz sasluženje više sveštenika
Glad kao oružje: srpska deca u plavskom zatvoru
Ali dubine bola ne završavaju se samo tog jula 1944. godine. Srce Polimlja nosi i raniju ranu: dvadeset osam dece umorene glađu u plavskom zatvoru 1941. godine. Njihove malene ruke, gladne oči i prekinuti dečji uzdasi danas su urezani u samu dušu ovog kraja. Nisu imali ni oružje, ni krivicu – samo nežnost i neizgovorenu potrebu da žive. Danas, tiho i svetački, stoje među novomučenicima, pribrojani saboru svetih – čisti kao suza, večni kao vera.
"Velika vaskrsava"
U dirljivoj liturgijskoj propovedi, vladika Jovan osvrnuo se na prisustvo dece oko hrama – dece koja se igraju, smeju, žive:
– To je znak da Velika vaskrsava. Deca govore o budućnosti, a njihova prisutnost pored ovih mučenika govori da život nije uništen. Samo preobražen, u svetlost.
Podsetio je i na krst iz Jasenovca, donet u Veliku 2022. godine, koji danas stoji ispred crkve kao tih svedok i uzvišeni znak nade. Taj krst, kako reče, nosi urezanu tugu, ali i osmeh Vaskrsenja. Na njemu Hristovo lice, čak i iz rana, svetli radošću.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Hram Svetih Kirika i Julite u Velici, podignut je na mestu stradanja više od 500 nevinih žrtava
Sećanje na junake Košara
Nakon liturgije, služen je pomen i junacima sa Košara – 108 mladih vojnika koji su u novije vreme dali svoje živote za otačastvo. Poput mučenika iz Velike, ostali su verni do kraja.
Prelomljen je slavski kolač, blagosiljano žito, a narod se tiho, u suzama i miru, poklonio sećanju koje ne prestaje da govori.
Pokajanje kao put: reč mitropolita Metodija
Vladika Metodije, u arhipastirskoj besedi, nežno, ali snažno, obratio se okupljenima:
– Ovo što nam se dešava kroz istoriju i danas, poziv je na pokajanje. Ne da bi nas Bog kaznio, već da bi nas vratio sebi. Da bi nas izlečio. Jer, sve što postoji – iz ljubavi je stvoreno: i čovek, i svet, i svaki put ka svetinji.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Vladika Jovan pričešćuje vernije
Govoreći o bolu koji još traje, mitropolit je istakao da je otuđenje od svetinje razlog našeg pada:
– Mrak nije ništa drugo do odsustvo svetlosti. A svetlost se vraća kroz pokajanje, molitvu, liturgiju i jedinstvo u ljubavi.
U njegovim rečima čulo se i opelo i vaskrsna pesma. Bio je to glas ne samo arhijereja, već brata, saborca i učesnika u tišini Velike.
Zahvalio se vladiki Jovanu što je, iz Jasenovca, doneo miris grobova koji dišu verom i blagoslovom.
– Ne postoji drugo rešenje za naše rane – rekao je – osim Hrista. I dok god budemo dolazili ovde da se molimo, da se sećamo, da živimo liturgiju – tada ćemo opstajati. Ne zbog prošlosti, već zbog budućnosti.
Sabranje u Velici završeno je trpezom ljubavi, koju je, kao i svake godine, pripremila porodica Radulović.
U kulturno-umetničkom programu čule su se duhovne pesme koje ne zabavljaju – već leče. Glasovi hora iz Nikšića ispunili su crkvenu portu anđeoskom tišinom, dok su pogledi prisutnih bili uprti ka visinama.
U Velici, 81 godinu posle zločina koji vapi do neba, molitva se uzdiže tiše, ali dublje. Svaka suza postaje svedočanstvo – da svetost ne gine, da istina ne umire, i da deca koja su nekada gladovala – danas poste zajedno sa anđelima.
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Više od dve sedmice tužilaštvo u Bijelom Polju bezuspešno traži inspektora koji bi priveo i saslušao mitropolita budimljansko-nikšićkog zbog besede o Titu i četnicima – vernici u strahu, javnost u šoku.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
Susret patrijarha Porfirija i princa Gazija na obali Jordana i sećanje na kosovsko-metohijsku svetinju otvorili su put daru bez presedana - odluci jordanskog kralja da SPC ustupi zemljište na prostoru od izuzetnog značaja za hrišćane.
U besedi za 28. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski bavi se neočekivanim pitanjem: ako svet ima početak, gde je kraj čovekove čežnje i zašto ona ne pripada prolaznosti.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Vernici i sveštenstvo okupili su se oko oltara Crkve Svetog kneza Lazara, evocirajući život i duhovnu snagu blaženopočivšeg patrijarha, čije se sećanje i danas oseća u svakom kutku Srpske pravoslavne crkve.
Na godišnjem pomenu blaženopočivšem patrijarhu Vikentiju, vernici su se prisetili njegovog teškog života, mudrog vođstva u komunističkim vremenima i nerazjašnjene smrti, koja je ostala tiha tajna srpske crkvene istorije.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Susret patrijarha Porfirija i princa Gazija na obali Jordana i sećanje na kosovsko-metohijsku svetinju otvorili su put daru bez presedana - odluci jordanskog kralja da SPC ustupi zemljište na prostoru od izuzetnog značaja za hrišćane.
Na liturgiji u Kragujevcu mitropolit šumadijski jasno je poručio da vera bez dela postaje prazna forma, a da se radost praznika ne meri onim što se stavi na sto, već onim što se podeli sa drugima.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Kako su reči zapisane vekovima pre Hrista dobile svoje mesto u Njegovom životu, stradanju i smrti - i zašto ta veza i danas izaziva nelagodu kod onih koji je uporno zaobilaze.