U selu Velika, 81 godinu nakon mučeničkog stradanja nevinih ljudi, dvojica vladika služili su liturgiju u znak sećanja, pokajanja i neugasle nade.
Na praznik Svetih mučenika Kirika i Julite, kada se Srpska pravoslavna crkva molitveno seća i svetih novomučenika veličkih i gornjepolimskih, selo Velika kod Plava postalo je mesto tihe suze i velike utehe.
U ponedeljak, 28. jula 2025. godine, pod svodovima hrama Svetih Kirika i Julite, služena je sveta arhijerejska liturgija.
Mesto tihe suze i velike utehe
Liturgiju su služili mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije i episkop pakračko-slavonski Jovan, uz sasluženje brojnih sveštenika, pred okupljenim narodom iz Velike i okolnih sela podčakorskog kraja. Bilo je to sabranje naroda sa svojim svetiteljima – onima čije su duše podigle ovu crkvu, onima koji su stradali 28. jula 1944. godine, kada su nacističke jedinice divizija „Skenderbeg“ i „Princ Eugen“, na najsvirepiji način, ubile više od 500 nenaoružanih – majki, dece, staraca.
Iza njih nije ostala žalba, već – molitva.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Liturgiju su služili vladika Metodije i vladika Jovan, uz sasluženje više sveštenika
Glad kao oružje: srpska deca u plavskom zatvoru
Ali dubine bola ne završavaju se samo tog jula 1944. godine. Srce Polimlja nosi i raniju ranu: dvadeset osam dece umorene glađu u plavskom zatvoru 1941. godine. Njihove malene ruke, gladne oči i prekinuti dečji uzdasi danas su urezani u samu dušu ovog kraja. Nisu imali ni oružje, ni krivicu – samo nežnost i neizgovorenu potrebu da žive. Danas, tiho i svetački, stoje među novomučenicima, pribrojani saboru svetih – čisti kao suza, večni kao vera.
"Velika vaskrsava"
U dirljivoj liturgijskoj propovedi, vladika Jovan osvrnuo se na prisustvo dece oko hrama – dece koja se igraju, smeju, žive:
– To je znak da Velika vaskrsava. Deca govore o budućnosti, a njihova prisutnost pored ovih mučenika govori da život nije uništen. Samo preobražen, u svetlost.
Podsetio je i na krst iz Jasenovca, donet u Veliku 2022. godine, koji danas stoji ispred crkve kao tih svedok i uzvišeni znak nade. Taj krst, kako reče, nosi urezanu tugu, ali i osmeh Vaskrsenja. Na njemu Hristovo lice, čak i iz rana, svetli radošću.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Hram Svetih Kirika i Julite u Velici, podignut je na mestu stradanja više od 500 nevinih žrtava
Sećanje na junake Košara
Nakon liturgije, služen je pomen i junacima sa Košara – 108 mladih vojnika koji su u novije vreme dali svoje živote za otačastvo. Poput mučenika iz Velike, ostali su verni do kraja.
Prelomljen je slavski kolač, blagosiljano žito, a narod se tiho, u suzama i miru, poklonio sećanju koje ne prestaje da govori.
Pokajanje kao put: reč mitropolita Metodija
Vladika Metodije, u arhipastirskoj besedi, nežno, ali snažno, obratio se okupljenima:
– Ovo što nam se dešava kroz istoriju i danas, poziv je na pokajanje. Ne da bi nas Bog kaznio, već da bi nas vratio sebi. Da bi nas izlečio. Jer, sve što postoji – iz ljubavi je stvoreno: i čovek, i svet, i svaki put ka svetinji.
Foto: SPC / Eparhija budimljansko-nikšićka
Vladika Jovan pričešćuje vernije
Govoreći o bolu koji još traje, mitropolit je istakao da je otuđenje od svetinje razlog našeg pada:
– Mrak nije ništa drugo do odsustvo svetlosti. A svetlost se vraća kroz pokajanje, molitvu, liturgiju i jedinstvo u ljubavi.
U njegovim rečima čulo se i opelo i vaskrsna pesma. Bio je to glas ne samo arhijereja, već brata, saborca i učesnika u tišini Velike.
Zahvalio se vladiki Jovanu što je, iz Jasenovca, doneo miris grobova koji dišu verom i blagoslovom.
– Ne postoji drugo rešenje za naše rane – rekao je – osim Hrista. I dok god budemo dolazili ovde da se molimo, da se sećamo, da živimo liturgiju – tada ćemo opstajati. Ne zbog prošlosti, već zbog budućnosti.
Sabranje u Velici završeno je trpezom ljubavi, koju je, kao i svake godine, pripremila porodica Radulović.
U kulturno-umetničkom programu čule su se duhovne pesme koje ne zabavljaju – već leče. Glasovi hora iz Nikšića ispunili su crkvenu portu anđeoskom tišinom, dok su pogledi prisutnih bili uprti ka visinama.
U Velici, 81 godinu posle zločina koji vapi do neba, molitva se uzdiže tiše, ali dublje. Svaka suza postaje svedočanstvo – da svetost ne gine, da istina ne umire, i da deca koja su nekada gladovala – danas poste zajedno sa anđelima.
Na molitvenom pomenu za 3.267 nevino stradalih Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča, patrijarh je poslao snažnu poruku o praštanju, jedinstvu i pobedi dobra nad zlom
Više od dve sedmice tužilaštvo u Bijelom Polju bezuspešno traži inspektora koji bi priveo i saslušao mitropolita budimljansko-nikšićkog zbog besede o Titu i četnicima – vernici u strahu, javnost u šoku.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Dvojica mitropolita, sveštenstvo i vernici iz više eparhija proslavili su slavu svetinje u kojoj vekovima zrači sila Imena Hristovog i isceljuju se ranjene duše.
Na liturgiji pređeosvećenih darova u Manastiru Tresije, mitropolit šumadijski govorio o pričešću kao stvarnom susretu sa Bogom, značaju praštanja i postu kao putu ka unutrašnjem preobražaju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Građani, zvaničnici i potomci mučenika okupili su se kod spomenika „17. februar“, podsećajući na 84. godišnjicu jednog od najvećih stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu.
Na Keju žrtava Racije obeležena je godišnjica Pogroma iz 1942. godine uz snažne poruke patrijarha Porfirija da se zlo rađa tamo gde nestane Boga i pamćenja.
Godinu dana posle masakra koji je potresao Crnu Goru, liturgija i molitveno sećanje u drevnoj svetinji postali su mesto sabranja bola, vere i opomene da se zlo ne prećutkuje.
U Kasarskim Livadama služen je pomen Radu Ćiriću, a vladika Jerotej poručio da njegov život ostaje svedočanstvo hrišćanske hrabrosti i primer koji nadahnjuje generacije.
Na liturgiji pređeosvećenih darova u Manastiru Tresije, mitropolit šumadijski govorio o pričešću kao stvarnom susretu sa Bogom, značaju praštanja i postu kao putu ka unutrašnjem preobražaju.
Na duhovnoj tribini na Krstopoklonu nedelju arhimandrit Sergije govorio je o odricanju, unutrašnjoj slobodi i moći Hristovog krsta da preobrazi naše biće.
Pripadnici elitnih policijskih jedinica i komandiri Okružnog zatvora 23. marta polaze peške ka svetinji Svetog Vasilija Ostroškog kako bi pomogli u lečenju dvoje mališana.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Gerasima Jordanskog po starom i Svetog Aleksija, Čoveka Božjeg po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Patrika, muslimani su u mesecu ramazanu, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Čak i kada svi oko vas nastavljaju starim navikama, jedan jednostavan, ali dubok, korak u pokajanju može promeniti vaš život i pokazati snagu istinske vere.