skinuto sa sajta spc.rs,JULIAN STRATENSCHULTE / AFP / Profimedia
Više od dve sedmice tužilaštvo u Bijelom Polju bezuspešno traži inspektora koji bi priveo i saslušao mitropolita budimljansko-nikšićkog zbog besede o Titu i četnicima – vernici u strahu, javnost u šoku.
Sa zabrinutošću i vidnom uznemirenošću, crnogorski mediji prenose informaciju da Više javno tužilaštvo u Bijelom Polju, prema njihovim saznanjima, već dve sedmice vrši pritisak na policiju kako bi privelo i saslušalo mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija.
Kako piše portal aloonline.me, Više javno tužilaštvo u Bijelom Polju ranije je formiralo predmet protiv mitropolita Metodija zbog besede koju je izgovorio 7. juna ove godine u manastiru Podmalinsko tokom svete liturgije. Prema njihovim informacijama, predmet je otvoren nedugo nakon tog događaja, a od tada se intenzivno radi na pripremi privođenja i saslušanja visokog jerarha Srpske pravoslavne crkve.
Wikipedia
Vladika Metodije
Ozbiljan problem
Insajder iz tužilaštva u Bijelom Polju otkriva za ovaj portal da pritisak na Upravu policije Crne Gore traje već više od dve sedmice. Međutim, za sada bez rezultata – jer, kako saznaju izvori iz same crnogorske policije, postoji ozbiljan problem: Tužilaštvo ne uspeva da pronađe inspektora koji bi prihvatio da saslušava mitropolita Metodija.
Redakcija aloonline.me ističe da poseduje precizne i pouzdane informacije koje potvrđuju sve navedeno, ali i da ima još jedan deo saznanja koji, zbog ozbiljnosti situacije i zaštite izvora, za sada neće objavljivati.
Šta je prethodilo svemu: Hronologija događaja
Podsetimo, prethodno su mitropoliti Joanikije i Metodije izazvali oštru reakciju državnih organa u Crnoj Gori, kada su, kako su mnogi ocenili, hrabro i otvoreno govorili o istorijskim temama koje se decenijama u Crnoj Gori smatraju tabuom. Njihove besede dotakle su pitanja četničkog pokreta, Josipa Broza Tita i partizanske ideologije, što je odmah naišlo na reakciju ne samo političkih aktera bivšeg režima, već i državnih institucija.
Dok Vrhovno državno tužilaštvo izbegava da preuzme nadležnost i slučaj prebacuje na niže instance, protiv mitropolita Joanikija već je formiran predmet u fazi izviđaja. Za mitropolita Metodija iz Višeg tužilaštva u Bijelom Polju najavljuju da će tek „razmotriti sadržinu njegove besede“ i odlučiti da li uopšte postoje elementi krivičnog dela.
Slobodna misao pod udarom
U vreme kada se, kako vernici i analitičari upozoravaju, govor istine i slobodna misao progone, a politički i medijski naslednici bivšeg režima nesmetano šire govor mržnje i vrše reviziju istorije, mnogi se pitaju – da li Crna Gora ide ka ukidanju slobode izražavanja sveštenih lica?
Reči mitropolita Metodija i mitropolita Joanikija, kako ističu vernici, nisu izgovorene radi rehabilitacije bilo čijih zločina, već radi razobličavanja istorijskih neistina i manipulacija koje decenijama guše slobodu naroda i Crkve. Ako je danas istina u Crnoj Gori kažnjiva, postavlja se pitanje – koliko je teških rana sloboda već zadobila?
Portal religija.rs nastaviće da prati razvoj ovog slučaja koji preti da otvori novu i složenu fazu odnosa između crnogorskih državnih organa i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
U manastiru Podmalinsko održano je molitveno sabranje posvećeno veri, predacima i žrtvama komunističkih progona, a mitropolit budimljansko-nikšićki uputio je snažne poruke o istorijskom pamćenju, duhovnom identitetu i borbi za istinu.
U vremenu kad se istina guši, a prošlost prepravlja, mitropoliti Joanikije i Metodije hrabro razotkrivaju zaboravljene činjenice, suočavajući se sa pravnim pritiscima i pokušajima cenzure.
Nakon što je mitropolit Metodije upozorio na duhovnu dezorijentaciju društva, usledila je oštra reakcija premijera, koja je izazvala ogorčenje među vernicima i pokrenula istrage protiv dvojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve.
Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
Dok Mitropolija tvrdi da sabor na Tominu nedelju održava na svojoj zemlji u duhu tradicije, inspekcija Ministarstva kulture sumnja da je narušen zaštićeni arheološki lokalitet.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Velike letnje zadušnice nisu samo odlazak na groblje i stari običaj koji se prenosi generacijama – tog dana vernici se kroz molitvu, parastose i milostinju sećaju svojih najbližih.
Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže i viralne objave sve češće određuju šta "sme", a šta "ne sme" da se radi na praznike, stvarajući nova pravila koja se predstavljaju kao tradicija.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na književnoj večeri u Nikšiću, mitropolit budimljansko-nikšićki poručio da se mudrost, ljubav i žrtva moraju graditi u skladu sa pobedničkim nizom srpskih vitezova.
Slučaj "Spomenika Pavlu Đurišiću" potresa Crnu Goru – dok sud vidi "bezbednosni rizik", vernici strahuju od novog talasa progona Srpske pravoslavne crkve.
Odluka suda o oduzimanju spomenika Pavlu Đurišiću izazvala je talas reakcija i otvorila pitanje odnosa države i Crkve u Crnoj Gori – dok policija pojačava prisustvo, narod i episkopat upozoravaju da je ovo mnogo više od pravnog spora.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
U trenucima kada reč lako preraste u svađu, jedno monaško pravilo nudi jednostavan izlaz: ćutanje, molitva i pogled na sebe umesto na tuđe greške, kao put ka unutrašnjem miru i razrešenju konflikta.
U Kuzbasu je odigran prvi međunarodni turnir pravoslavnih ekipa, gde su penali odlučili pobednika, ali je pravi trijumf bio u zajedništvu, veri i prijateljstvu koje je nadvladalo takmičenje.