Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
U vremenu kada se rečima sve češće ratuje, a istina postaje plen političkih obračuna, jedan pravoslavni sveštenik stao je na branike svog imena, dostojanstva i duhovnog poziva – i pobedio. Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu Osnovnog suda u korist protojereja-stavrofora Gojka Perovića, paroha pri Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici i arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, koji je tužio državu Crnu Goru zbog medijskog linča kome je bio izložen u predizbornoj atmosferi 2020. godine.
Brutalna medijska kampanja i teška šteta
Kroz brutalnu kampanju koju je protiv njega vodio anonimni portal „Udar“, otac Gojko je, bez dokaza i identifikovanih autora, predstavljen kao "saradnik stranih službi" i "neprijatelj države". Teške optužbe koje su duboko zadirale u njegovu ličnost i sveštenički poziv nisu ostale bez odgovora. Sud je utvrdio da je time pretrpeo ozbiljnu moralnu i nematerijalnu štetu – kako on, tako i njegova porodica.
– Prvostepeni sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju postoji odgovornost države za nanošenje nematerijalne štete – navodi se u presudi Višeg suda, u koju su podgoričke "Vijesti" imale uvid. U toj presudi se istie posebno povreda prava na psihički integritet sveštenika, čija je fotografija, ime i služba javno zloupotrebljena s ciljem njegove diskreditacije.
Foto: Eparhija mileševska
Protojerej-stavrofor Gojka Perovića, paroha pri Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici i arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinski
Propusti državnih organa u zaštiti dostojanstva
U presudi se jasno ukazuje i na propust državnih organa – Agencije za elektronske medije i Ministarstva kulture i medija Crne Gore – koji nisu reagovali na očigledno kršenje zakona od strane portala „Udar“, projekta koji je delovao bez registracije i ikakve transparentnosti.
Pravoslavna reč kao svetinja: pravda za duhovnog pastira
U pravoslavnoj tradiciji, reč je svetinja. Kada se ona koristi za klevetu, ne pogađa samo čoveka, već i Crkvu, zajednicu i duhovni poredak. Zato je ova presuda više od pravnog akta – ona je svedočanstvo da ni u vremenu tame reč sveštenika ne mora biti utišana, ukoliko stoji u istini.
Iako je portal „Udar“ misteriozno nestao sa interneta samo nekoliko dana nakon izbora 2020. godine, tragovi kampanje ostali su dostupni na Jutjubu. Međutim, sada su ti tragovi obeleženi i jednim sudskim pečatom – pečatom pravde za duhovnog pastira koji se nije povukao pred klevetom.
Otac Gojko Perović, poznat ne samo po propovedima već i po čestitosti i obrazovanju, još jednom je pokazao da vera i zakon ne moraju biti suprotstavljeni svetovi – kada se brani istina.
U vremenu kad se istina guši, a prošlost prepravlja, mitropoliti Joanikije i Metodije hrabro razotkrivaju zaboravljene činjenice, suočavajući se sa pravnim pritiscima i pokušajima cenzure.
Nakon što je mitropolit Metodije upozorio na duhovnu dezorijentaciju društva, usledila je oštra reakcija premijera, koja je izazvala ogorčenje među vernicima i pokrenula istrage protiv dvojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Dok Mitropolija tvrdi da sabor na Tominu nedelju održava na svojoj zemlji u duhu tradicije, inspekcija Ministarstva kulture sumnja da je narušen zaštićeni arheološki lokalitet.
U Hramu Hristovog Vakrsenja, vernici, arhijereji i sveštenstvo okupili su se da odaju počast duhovnom vođi, čija je posvećenost i ljubav prema narodu ostavila neizbrisiv trag.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.