Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
U vremenu kada se rečima sve češće ratuje, a istina postaje plen političkih obračuna, jedan pravoslavni sveštenik stao je na branike svog imena, dostojanstva i duhovnog poziva – i pobedio. Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu Osnovnog suda u korist protojereja-stavrofora Gojka Perovića, paroha pri Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici i arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, koji je tužio državu Crnu Goru zbog medijskog linča kome je bio izložen u predizbornoj atmosferi 2020. godine.
Brutalna medijska kampanja i teška šteta
Kroz brutalnu kampanju koju je protiv njega vodio anonimni portal „Udar“, otac Gojko je, bez dokaza i identifikovanih autora, predstavljen kao "saradnik stranih službi" i "neprijatelj države". Teške optužbe koje su duboko zadirale u njegovu ličnost i sveštenički poziv nisu ostale bez odgovora. Sud je utvrdio da je time pretrpeo ozbiljnu moralnu i nematerijalnu štetu – kako on, tako i njegova porodica.
– Prvostepeni sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju postoji odgovornost države za nanošenje nematerijalne štete – navodi se u presudi Višeg suda, u koju su podgoričke "Vijesti" imale uvid. U toj presudi se istie posebno povreda prava na psihički integritet sveštenika, čija je fotografija, ime i služba javno zloupotrebljena s ciljem njegove diskreditacije.
Foto: Eparhija mileševska
Protojerej-stavrofor Gojka Perovića, paroha pri Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici i arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinski
Propusti državnih organa u zaštiti dostojanstva
U presudi se jasno ukazuje i na propust državnih organa – Agencije za elektronske medije i Ministarstva kulture i medija Crne Gore – koji nisu reagovali na očigledno kršenje zakona od strane portala „Udar“, projekta koji je delovao bez registracije i ikakve transparentnosti.
Pravoslavna reč kao svetinja: pravda za duhovnog pastira
U pravoslavnoj tradiciji, reč je svetinja. Kada se ona koristi za klevetu, ne pogađa samo čoveka, već i Crkvu, zajednicu i duhovni poredak. Zato je ova presuda više od pravnog akta – ona je svedočanstvo da ni u vremenu tame reč sveštenika ne mora biti utišana, ukoliko stoji u istini.
Iako je portal „Udar“ misteriozno nestao sa interneta samo nekoliko dana nakon izbora 2020. godine, tragovi kampanje ostali su dostupni na Jutjubu. Međutim, sada su ti tragovi obeleženi i jednim sudskim pečatom – pečatom pravde za duhovnog pastira koji se nije povukao pred klevetom.
Otac Gojko Perović, poznat ne samo po propovedima već i po čestitosti i obrazovanju, još jednom je pokazao da vera i zakon ne moraju biti suprotstavljeni svetovi – kada se brani istina.
U vremenu kad se istina guši, a prošlost prepravlja, mitropoliti Joanikije i Metodije hrabro razotkrivaju zaboravljene činjenice, suočavajući se sa pravnim pritiscima i pokušajima cenzure.
Nakon što je mitropolit Metodije upozorio na duhovnu dezorijentaciju društva, usledila je oštra reakcija premijera, koja je izazvala ogorčenje među vernicima i pokrenula istrage protiv dvojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Nerukotvorenu ikonu Gospoda Isusa Hrista po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Katolička crkva obeležava spomendan Mučeništva Svetog Jovana Krstitelja, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na snagu njenog „da“ Bogu, istakavši da nam Majka Božja svojim primerom otkriva kako se prihvatanjem Njegove volje dolazi do istinske slobode i spasenja.
Na Veliku Gospojinu u Derventi proslavljena je hramovna slava Sabornog hrama i slava grada, a mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o stradanju, odbrani naroda i značaju molitve za upokojene.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Na Starom aerodromu svečano obavljen čin koji je okupio stotine vernika i dece – buduća svetinja dobila vidljive znakove vere, a mitropolit poručio da zajedništvo Crkve i škole vodi narod putem Hrista i svetosavskog predanja.
U nedelju, 1. marta, biće osveštani krstovi i zvona hrama Svetog Save na Starom aerodromu, u prisustvu mitropolita Joanikija i brojnih vernika, čime izgradnja ulazi u posebno svečanu fazu.
Blaženopočivši mitropolit Amfilohije doneo je sa Svete gore pelcer svetinje koja vekovima rađa samo u carskoj lavri – sada čudotvorna loza cveta i u glavnom gradu Crne Gore.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na snagu njenog „da“ Bogu, istakavši da nam Majka Božja svojim primerom otkriva kako se prihvatanjem Njegove volje dolazi do istinske slobode i spasenja.
Na Veliku Gospojinu u Derventi proslavljena je hramovna slava Sabornog hrama i slava grada, a mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o stradanju, odbrani naroda i značaju molitve za upokojene.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je parastos u beogradskoj crkvi Svetog Marka i govorio o teškim decenijama u kojima je Crkva bila izložena snažnim pritiscima, kao i o veri, smirenju, trpljenju.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.