MITROPOLIT JOANIKIJE IPAK NEĆE BITI GONJEN: Tužilaštvo u Crnoj Gori odbacilo krivičnu prijavu
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je da u postupcima mitropolita crnogorsko-primorskog nema elemenata krivičnog dela.
U četvrtak 17. jula, u osam sati, biće služena sveta liturgija, u prisustvu više sveštenika i vernika iz Podgorice i šire.
U Manastiru Dajbabe nadomak Podgorice 16. i 17. jula biće molitveno obeležena uspomena na Svetu carsku porodicu Romanov, koja je postradala mučeničkom smrću 1918.
Manastir Dajbabe, posvećen Uspenju Bogorodice - smešten na blagoj padini Dajbabske gore, u neposrednoj blizini istoimenog mesta, po kome je dobio ime. Danas je ovaj manastir dobio i objekat na kojem je već "nikla" pozlaćena kupola, u maniru ruske arhitekture.
Srpska pravoslavna crkva je u Dajbabama podigla crkveni objekat u slavu ruske carske porodice Romanov, sa sve podignutom kupolom u prepoznatljivom ruskom stilu.
Manastir je osnovao 1897. godine kaluđer Simeon Popović, koji je za manastirsku crkvu iskoristio prirodnu pećinu. Proširivanjem kanala formiran je izdužen prostor crkve, dok su od bočnih kanala formirani paraklisi, odnosno kapele.
Kako je za radio Svetigora potvrdio protosinđel Vladimir Palibrk, nastojnik manastira, proslava će započeti u sredu 16. jula, u 19 časova, večernjom službom sa petohlebnicom, koja će se služiti pored spomenika posvećenog Svetoj porodici Romanov.
U četvrtak 17. jula, u osam sati, biće služena sveta liturgija, u prisustvu više sveštenika i vernika iz Podgorice i šire.
U porti manastira nalazi se i spomen-obeležje posvećeno Romanovima, kao trajni znak poštovanja i duhovne povezanosti srpskog i ruskog naroda.
U pešterskom hramu čuva se i plaštanica koja je pripadala carskoj porodici, a koju je, prema rečima oca Vladimira, kao blagoslov primio prepodobni Simeon Dajbabski.

Sveta porodica Romanov se odnosi na rusku carsku porodicu koja je ubijena u noći između 16. i 17. jula 1918. u Jekaterinburgu. Porodica se sastojala od cara Nikolaja II, njegove supruge Aleksandre Fjodorovne i njihove petoro dece: Olge, Tatjane, Marije, Anastasije i Alekseja.
Ubijeni su i članovi carske pratnje: dvorski lekar Jevgenij Botkin, dvorska dama Ana Demidova, batler Aleksej Trup i glavni kuvar Ivan Haritonov. Njihova tela su kasnije oskrnavljena i bačena u šumu Koptjaki.
Ovaj događaj se često naziva i smaknućem carske porodice Romanov, a smatra se jednim od najznačajnijih događaja u ruskoj istoriji.
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je da u postupcima mitropolita crnogorsko-primorskog nema elemenata krivičnog dela.
Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
Dok Mitropolija tvrdi da sabor na Tominu nedelju održava na svojoj zemlji u duhu tradicije, inspekcija Ministarstva kulture sumnja da je narušen zaštićeni arheološki lokalitet.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 26. četvrtak po Duhovima otkriva unutrašnju snagu zajedništva vernika i opominje na opasnost gordosti.
Svetitelj naglašava da pravednost ne zavisi od imetka, već od stava srca prema sticanju i posedovanju.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.