MITROPOLIT JOANIKIJE IPAK NEĆE BITI GONJEN: Tužilaštvo u Crnoj Gori odbacilo krivičnu prijavu
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je da u postupcima mitropolita crnogorsko-primorskog nema elemenata krivičnog dela.
U četvrtak 17. jula, u osam sati, biće služena sveta liturgija, u prisustvu više sveštenika i vernika iz Podgorice i šire.
U Manastiru Dajbabe nadomak Podgorice 16. i 17. jula biće molitveno obeležena uspomena na Svetu carsku porodicu Romanov, koja je postradala mučeničkom smrću 1918.
Manastir Dajbabe, posvećen Uspenju Bogorodice - smešten na blagoj padini Dajbabske gore, u neposrednoj blizini istoimenog mesta, po kome je dobio ime. Danas je ovaj manastir dobio i objekat na kojem je već "nikla" pozlaćena kupola, u maniru ruske arhitekture.
Srpska pravoslavna crkva je u Dajbabama podigla crkveni objekat u slavu ruske carske porodice Romanov, sa sve podignutom kupolom u prepoznatljivom ruskom stilu.
Manastir je osnovao 1897. godine kaluđer Simeon Popović, koji je za manastirsku crkvu iskoristio prirodnu pećinu. Proširivanjem kanala formiran je izdužen prostor crkve, dok su od bočnih kanala formirani paraklisi, odnosno kapele.
Kako je za radio Svetigora potvrdio protosinđel Vladimir Palibrk, nastojnik manastira, proslava će započeti u sredu 16. jula, u 19 časova, večernjom službom sa petohlebnicom, koja će se služiti pored spomenika posvećenog Svetoj porodici Romanov.
U četvrtak 17. jula, u osam sati, biće služena sveta liturgija, u prisustvu više sveštenika i vernika iz Podgorice i šire.
U porti manastira nalazi se i spomen-obeležje posvećeno Romanovima, kao trajni znak poštovanja i duhovne povezanosti srpskog i ruskog naroda.
U pešterskom hramu čuva se i plaštanica koja je pripadala carskoj porodici, a koju je, prema rečima oca Vladimira, kao blagoslov primio prepodobni Simeon Dajbabski.

Sveta porodica Romanov se odnosi na rusku carsku porodicu koja je ubijena u noći između 16. i 17. jula 1918. u Jekaterinburgu. Porodica se sastojala od cara Nikolaja II, njegove supruge Aleksandre Fjodorovne i njihove petoro dece: Olge, Tatjane, Marije, Anastasije i Alekseja.
Ubijeni su i članovi carske pratnje: dvorski lekar Jevgenij Botkin, dvorska dama Ana Demidova, batler Aleksej Trup i glavni kuvar Ivan Haritonov. Njihova tela su kasnije oskrnavljena i bačena u šumu Koptjaki.
Ovaj događaj se često naziva i smaknućem carske porodice Romanov, a smatra se jednim od najznačajnijih događaja u ruskoj istoriji.
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je da u postupcima mitropolita crnogorsko-primorskog nema elemenata krivičnog dela.
Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
Dok Mitropolija tvrdi da sabor na Tominu nedelju održava na svojoj zemlji u duhu tradicije, inspekcija Ministarstva kulture sumnja da je narušen zaštićeni arheološki lokalitet.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
Ovaj veliki hrišćanski praznik predstavlja uspomenu na smrt (uspenje) Bogorodice i dan kada se ona uznela na nebo.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.
Iako se na Veliku Gospojinu završava dvonedeljno uzdržanje, pravilo zavisi i od dana u koji praznik pada.