MITROPOLIT JOANIKIJE IPAK NEĆE BITI GONJEN: Tužilaštvo u Crnoj Gori odbacilo krivičnu prijavu
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je da u postupcima mitropolita crnogorsko-primorskog nema elemenata krivičnog dela.
U četvrtak 17. jula, u osam sati, biće služena sveta liturgija, u prisustvu više sveštenika i vernika iz Podgorice i šire.
U Manastiru Dajbabe nadomak Podgorice 16. i 17. jula biće molitveno obeležena uspomena na Svetu carsku porodicu Romanov, koja je postradala mučeničkom smrću 1918.
Manastir Dajbabe, posvećen Uspenju Bogorodice - smešten na blagoj padini Dajbabske gore, u neposrednoj blizini istoimenog mesta, po kome je dobio ime. Danas je ovaj manastir dobio i objekat na kojem je već "nikla" pozlaćena kupola, u maniru ruske arhitekture.
Srpska pravoslavna crkva je u Dajbabama podigla crkveni objekat u slavu ruske carske porodice Romanov, sa sve podignutom kupolom u prepoznatljivom ruskom stilu.
Manastir je osnovao 1897. godine kaluđer Simeon Popović, koji je za manastirsku crkvu iskoristio prirodnu pećinu. Proširivanjem kanala formiran je izdužen prostor crkve, dok su od bočnih kanala formirani paraklisi, odnosno kapele.
Kako je za radio Svetigora potvrdio protosinđel Vladimir Palibrk, nastojnik manastira, proslava će započeti u sredu 16. jula, u 19 časova, večernjom službom sa petohlebnicom, koja će se služiti pored spomenika posvećenog Svetoj porodici Romanov.
U četvrtak 17. jula, u osam sati, biće služena sveta liturgija, u prisustvu više sveštenika i vernika iz Podgorice i šire.
U porti manastira nalazi se i spomen-obeležje posvećeno Romanovima, kao trajni znak poštovanja i duhovne povezanosti srpskog i ruskog naroda.
U pešterskom hramu čuva se i plaštanica koja je pripadala carskoj porodici, a koju je, prema rečima oca Vladimira, kao blagoslov primio prepodobni Simeon Dajbabski.

Sveta porodica Romanov se odnosi na rusku carsku porodicu koja je ubijena u noći između 16. i 17. jula 1918. u Jekaterinburgu. Porodica se sastojala od cara Nikolaja II, njegove supruge Aleksandre Fjodorovne i njihove petoro dece: Olge, Tatjane, Marije, Anastasije i Alekseja.
Ubijeni su i članovi carske pratnje: dvorski lekar Jevgenij Botkin, dvorska dama Ana Demidova, batler Aleksej Trup i glavni kuvar Ivan Haritonov. Njihova tela su kasnije oskrnavljena i bačena u šumu Koptjaki.
Ovaj događaj se često naziva i smaknućem carske porodice Romanov, a smatra se jednim od najznačajnijih događaja u ruskoj istoriji.
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je da u postupcima mitropolita crnogorsko-primorskog nema elemenata krivičnog dela.
Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
Dok Mitropolija tvrdi da sabor na Tominu nedelju održava na svojoj zemlji u duhu tradicije, inspekcija Ministarstva kulture sumnja da je narušen zaštićeni arheološki lokalitet.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.