Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
U hramu koji decenijama sabira molitve i tišinu vernog naroda, na Vračaru će početkom juna biti obeležen događaj snažnog duhovnog i simboličkog značaja, ispraćaj Pojasa Presvete Bogorodice.
U subotu, 6. juna 2026. godine, u Hramu Svetog Save biće služena sveta liturgija pred ovom velikom svetinjom. Liturgiju će služiti srpski patrijarh Porfirije. To sabranje imaće karakter molitve, zahvalnosti i oproštaja, jer se Časni Pojas vraća u svoju matičnu zajednicu, u carsku lavru manastira Vatoped na Svetoj gori.
Boravak ove svetinje u Beogradu bio je za mnoge vernike doživljen kao poseban blagoslov. Njegov svečani ispraćaj biće završni čin duhovnog sabranja koje je u prethodnim danima ispunilo prestonicu.
Verni narod, sveštenstvo i monaštvo pozvani su da u ovom događaju učestvuju molitveno, sa svešću da prisustvuju trenutku koji prevazilazi uobičajeni okvir crkvenog života i ulazi u prostor zajedničke zahvalnosti i duhovnog sećanja.
Poseban značaj svečanosti daje i prisustvo igumana vatopedskog Jefrema i bratstva manastira Vatoped, koji će svetinju vratiti u njen dom na Svetoj Gori, jednom od najvažnijih duhovnih centara pravoslavnog monaštva.
ST/Dragan Kadić
Vernici u nepreglednim redovima čekaju da se poklone Pojasu Presvete Bogoridice
Liturgija u Hramu Svetog Save biće prilika da se sabere sve ono što je boravak svetinje u Srbiji ostavio u srcima vernika. Posebno se ističe zahvalnost na ljubavi i bratskoj bliskosti koju je vatopedsko bratstvo pokazalo prema srpskom narodu i Crkvi, kao i na duhovnoj utehi i miru koji su u tom periodu ispunili vernike.
U pozivu vernom narodu naglašava se da je reč o istorijskoj duhovnoj svečanosti. Vernici se pozivaju da uzmu molitveno učešće i da zajedno iskažu zahvalnost Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu za darove kojima su, kako se navodi u saopštenju Srpske pravoslavne ckrve, "zakrilili srpsku prestonicu, otadžbinu i pravoslavni narod".
Očekuje se da će Hram Svetog Save tog dana biti mesto sabranja na kojem se neće meriti broj prisutnih, već dubina molitve i zajedničkog osećanja zahvalnosti. U takvom duhovnom ozračju, ispraćaj Časnog Pojasa Presvete Bogorodice neće biti samo liturgijski čin, već i snažan znak duhovne veze koja se, kroz svetinju, uspostavlja između Svete Gore i Beograda, između monaškog predanja i narodne pobožnosti.
Vračar će ponovo postati mesto sabranja u kojem tišina govori jednako snažno kao i molitva. A upravo u toj tišini, Časni Pojas Presvete Bogorodice biće ispraćen nazad u manastir Vatoped, noseći sa sobom sećanje na dane u kojima je Beograd, makar na trenutak, disao mirnijim ritmom.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Prizori iz Hrama Svetog Save pokazuju retku sliku jedinstva pravoslavnog sveta, u kojem se hodočašće i liturgijski život stapaju u isto iskustvo pred jednom od najpoštovanijih svetinja.
Uoči praznika Svetih Ćirila i Metodija, u hramu na Vračaru bogosluženje pred jednom od najvećih čudotvornih svetinja, koja se retko iznosi sa Svete gore.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.