Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
U hramu koji decenijama sabira molitve i tišinu vernog naroda, na Vračaru će početkom juna biti obeležen događaj snažnog duhovnog i simboličkog značaja, ispraćaj Pojasa Presvete Bogorodice.
U subotu, 6. juna 2026. godine, u Hramu Svetog Save biće služena sveta liturgija pred ovom velikom svetinjom. Liturgiju će služiti srpski patrijarh Porfirije. To sabranje imaće karakter molitve, zahvalnosti i oproštaja, jer se Časni Pojas vraća u svoju matičnu zajednicu, u carsku lavru manastira Vatoped na Svetoj gori.
Boravak ove svetinje u Beogradu bio je za mnoge vernike doživljen kao poseban blagoslov. Njegov svečani ispraćaj biće završni čin duhovnog sabranja koje je u prethodnim danima ispunilo prestonicu.
Verni narod, sveštenstvo i monaštvo pozvani su da u ovom događaju učestvuju molitveno, sa svešću da prisustvuju trenutku koji prevazilazi uobičajeni okvir crkvenog života i ulazi u prostor zajedničke zahvalnosti i duhovnog sećanja.
Poseban značaj svečanosti daje i prisustvo igumana vatopedskog Jefrema i bratstva manastira Vatoped, koji će svetinju vratiti u njen dom na Svetoj Gori, jednom od najvažnijih duhovnih centara pravoslavnog monaštva.
ST/Dragan Kadić
Vernici u nepreglednim redovima čekaju da se poklone Pojasu Presvete Bogoridice
Liturgija u Hramu Svetog Save biće prilika da se sabere sve ono što je boravak svetinje u Srbiji ostavio u srcima vernika. Posebno se ističe zahvalnost na ljubavi i bratskoj bliskosti koju je vatopedsko bratstvo pokazalo prema srpskom narodu i Crkvi, kao i na duhovnoj utehi i miru koji su u tom periodu ispunili vernike.
U pozivu vernom narodu naglašava se da je reč o istorijskoj duhovnoj svečanosti. Vernici se pozivaju da uzmu molitveno učešće i da zajedno iskažu zahvalnost Presvetoj Bogorodici i Gospodu Isusu Hristu za darove kojima su, kako se navodi u saopštenju Srpske pravoslavne ckrve, "zakrilili srpsku prestonicu, otadžbinu i pravoslavni narod".
Očekuje se da će Hram Svetog Save tog dana biti mesto sabranja na kojem se neće meriti broj prisutnih, već dubina molitve i zajedničkog osećanja zahvalnosti. U takvom duhovnom ozračju, ispraćaj Časnog Pojasa Presvete Bogorodice neće biti samo liturgijski čin, već i snažan znak duhovne veze koja se, kroz svetinju, uspostavlja između Svete Gore i Beograda, između monaškog predanja i narodne pobožnosti.
Vračar će ponovo postati mesto sabranja u kojem tišina govori jednako snažno kao i molitva. A upravo u toj tišini, Časni Pojas Presvete Bogorodice biće ispraćen nazad u manastir Vatoped, noseći sa sobom sećanje na dane u kojima je Beograd, makar na trenutak, disao mirnijim ritmom.
Dok su kolone vernog naroda ispred hrama na Vračaru sve duže, među vernicima se javlja pitanje da li će osveštani darovi biti dovoljni za sve koji čekaju poklonjenje.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Hiljade vernika iz Srbije i regiona u tišini i molitvi čekale su ispred Hrama Svetog Save da se poklone velikoj svetinji, dok je patrijarh Porfirije tokom noći obilazio redove, razgovarao sa okupljenima i blagosiljao narod.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Kada se reči izgovaraju mehanički i bez unutrašnje pažnje, pouka starca Ilije Optinskog otkriva kako jedan jednostavan duhovni početak može da promeni smisao molitve i odnos čoveka prema svakodnevici.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Hram Svetog Save na Vračaru u subotu postaje mesto molitvenog okupljanja vernika, dok se Časni Pojas uz svečanu liturgiju koju služi srpski patrijarh Porfirije ispraća u Vatoped na Svetu goru.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Duhovi se smatraju rođendanom Crkve, a uspomena na Silazak Svetog Duha i danas živi u bogosluženjima, zelenim grančicama u hramovima i običajima koje vernici vekovima čuvaju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
U Svetovaznesenskom hramu služena je zaupokojna liturgija uz prisustvo više arhijereja Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh besedio nad odrom upokojenog Stojana Sladojevića.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.