Na drevnim ostacima nekadašnje pravoslavne episkopije Duklje, u nedelju po Pedesetnici, Mitropolija crnogorsko-primorska organizovala je tradicionalni crkveno-narodni sabor. Liturgiju na ostacima drevne crkve služio je edioklijski Pajsije, vikar Mitropolita crnogorsko-primorskog, uz učešće brojnog naroda i kulturno-umetničkih društava.
Međutim, ovogodišnji sabor privukao je pažnju Inspekcije za zaštitu kulturnih dobara, koja je pokrenula nadzor povodom korišćenja prostora koji pripada arheološkom lokalitetu Duklja, za koji se tvrdi da je pod zaštitom države.
"Ovo je naša svojina i mesto vere"
U odgovoru koji je dostavljen Ministarstvu kulture i medija, protojerej Igor Balaban, sekretar Eparhijskog upravnog odbora, u ime Mitropolije ističe da je sabor održan na privatnoj svojini:
– Kao i svih prethodnih godina, za održavanje Sabora su se koristile isključivo parcele koje su u privatnoj svojini… Mitropolija je sadašnji nosilac prava svojine 1/1 što je nesporna činjenica iz priloženih listova nepokretnosti. –
U nastavku izjave on dodaje:
– Smatramo da je nesporno pravo vlasnika, u ovom slučaju Mitropolije, da koristi predmetne nepokretnosti, te da nam, ako ove nepokretnosti uopšte i predstavljaju kulturno dobro, nije bila potrebna saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore za korišćenje ovih nepokretnosti, koje smo svakako koristili za njihovu tradicionalnu namenu. –
Protojerej Balaban se poziva i na Zakon o slobodi veroispovesti i međunarodne akte:
– Sloboda veroispovesti ili uverenja podrazumeva pravo svakog da, postupajući po sopstvenoj savesti… javno ili privatno ispoljava veru ili uverenje molitvom, propovedima, običajima, obredom ili na drugi način… kao i pravo da njeguje i razvija versku tradiciju. –
Dva tumačenja jednog prostora
Sa druge strane, kritičari, među kojima je i dnevni list Pobjeda, tvrde da ovakva upotreba arheološkog lokaliteta poprima – ideološki i politički karakter – ukazujući na potrebu za većom regulacijom aktivnosti na zaštićenim dobrima.
Dok jedni podsećaju da je Duklja kulturno nasleđe od nacionalnog značaja, drugi, poput vernika i organizatora sabora, ovaj prostor doživljavaju kao – živu svetinju – mesto u kojem se molitvom obnavlja sećanje na hrišćanske korene Crne Gore.
Da li je ovo zaštita kulture ili borba protiv Crkve?
U završnici svoje izjave, protojerej Balaban izražava sumnju u motive pokrenutog nadzora:
– Držimo da motivi za prigovore onih lica koji su doveli do ovog inspekcijskog nadzora nisu briga za očuvanje i integritet kulturne baštine, već pokušaj ideološko-političkog obračuna sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom. –
Za sada nije poznato da li će Ministarstvo kulture i medija izreći neke mere, ali je izvesno da je pitanje odnosa prema zaštićenim lokalitetima, kada se ukršta sa verskim pravima, jedna od najosetljivijih tačaka savremenog društva.
Molitva ili istorija – šta Duklja znači danas?
U pravoslavlju, mesta gde se služila sveta Liturgija – makar i pre više vekova – ne doživljavaju se kao puka istorijska činjenica, već kao živa tačka dodira neba i zemlje. Sabor na Duklji nije bio turistička atrakcija, već molitveno sabranje naroda oko svetinje koja još uvek diše.
U vremenu kada se kultura često odvaja od duha, a istorija od živog nasleđa, možda je potrebno više dijaloga i manje sumnje – da bi i vera i nauka zajedno čuvale ono što nam je zajedničko: smisao prostora u kojem živimo.
U vremenu kad se istina guši, a prošlost prepravlja, mitropoliti Joanikije i Metodije hrabro razotkrivaju zaboravljene činjenice, suočavajući se sa pravnim pritiscima i pokušajima cenzure.
Nakon što je mitropolit Metodije upozorio na duhovnu dezorijentaciju društva, usledila je oštra reakcija premijera, koja je izazvala ogorčenje među vernicima i pokrenula istrage protiv dvojice arhijereja Srpske pravoslavne crkve.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je da u postupcima mitropolita crnogorsko-primorskog nema elemenata krivičnog dela.
Nazivan špijunom i neprijateljem naroda, podgorički paroh stao je sam protiv sistema koji je ćutao dok je njegovo ime bilo gaženo. Presuda u njegovu korist sada otvara pitanje odgovornosti države i medija.
U Nacionalnom muzeju istorije Rumunije otvorena je potresna izložba o najugroženijim svetinjama Evrope – manastirima na Kosovu i Metohiji koji, uprkos nasilju i pokušajima brisanja, ostaju stubovi pravoslavne vere i identiteta jednog naroda.