"KUKAVČE, DECA ĆE TI ZBOG TOGA ISPAŠTATI I KO DROGERAŠI SE VUĆI ULICAMA!" Šta je otac Joil rekao muškarcu koji mu je došao i tražio blagoslov za ovu gnusnu stvar
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Otac Bojan, kroz jednu zanimljivu i duhovitu situaciju sa časa veronauke, zapravo je objasnio šta podrazumeva hrišćanski brak.
U vremenu kada se brak često posmatra površno, kroz prolazna osećanja i trenutne interese, mnogi zaboravljaju da je zajednički život dvoje ljudi pre svega put sazrevanja, strpljenja i međusobnog nošenja tereta.
Upravo o tome govorio je otac Bojan Krstanović kroz jednu zanimljivu i duhovitu situaciju sa časa veronauke, kada su mu učenice postavile pitanje koje je otvorilo mnogo dublju temu od običnog razgovora o ljubavi i udaji.
Kako je otac Bojan objasnio na svom Fejsbuk nalogu, sve je počelo od pitanja jedne devojčice kako je upoznao svoju suprugu.
- Pred kraj časa pitam učenike ima li nekih pitanja u vezi lekcije. Posle kraće tišine javlja se jedna djevočica i stidljivo pita kako sam ja upoznao svoju suprugu. Takva su deca, ti im pričaš svoju priču, a oni imaju pitanja koja njih interesuju - počeo je otac Bojan.
Iz tog pitanja, kaže otac Bojan, razvila su se druga i uključuju se sve devojčice.
- Razumem ih, na pragu su života i žele da razgovaraju o najvažijoj temi. Zaljubljivanje, veze, nenormalne pojave u društvu... Tu se sukobljavaju mišljenja od onih dečijih da se nikada neće udati do onih da će imati desetero dece. Onda jedna kaže da će se udati čim završi srednju, druga kaže da hoće fakultet i tako redom... Za sve što kažu očekuju od mene potvrdu ili bar komentar.
Ubrzo su došli i do ozbiljnih tema o braku.
- U svakom slučaju, zanimljivo im je i lepo, a meni malo naporno. Jer, moram dobro da uključim mozak, ako sličajno kažem nešto što ne odgovara kompleksima nekih roditelja, to može da bude problem. Naporno mi je, ali ovo je idealna prilika da porazgovaramo na važne teme o kojima, uglavnom, nemaju s kim da razgovaraju.
Ubrzo je, kaže, usledilo pitanje: "Veroučitelju, koja je najvažnija dužnost žene u braku?”
- Upita jedna devojčica i zadivi me pitanjem. Dok ja pokušavam da ugrabim koji sekund vremena da malo razmislim, pogled mi ode na poslednje klupe a tamo... znači ne verujem! Dečaci sede u klupama i igraju se neke (valjda) trke automobilima. U levoj ruci im je knjiga i to je kao volan, a u desnoj olovka i to je kao menjač. Sviraju, turiraju, čak se i sudaraju. Oni stvarno uživaju u tome, zanimljivo im je, smešno... Gledam ih i sećam se sebe u tim godinama. Ništa novo - ističe otac i dodaje:
- "Veroučitelju, koja je najvažnija dužnost žene u braku." Djevojčice čekaju odgovor. Ne obraćaju pažnju na dečake, valjda su one navikle na takve prizore. "Pa... evo nameće se odgovor. Dužnost žene je da pomogne muškarcu da odraste.” Odgovorih šaljivo aludirajući na ovu scenu.
Devojčice se tu, prema rečima oca Bojana, nisu zaustavile.
- "Dobro sad, ali koja je najvažnija dužnost žene u braku kada imaju 40, 50 godina”? Pitaju ozbiljno. "Pa... dužnost žene je da celi život pomaže muškarcu da odraste..." - zaključio je u šaljivom tonu otac Bojan.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja. U pravoslavnoj tradiciji brak nije samo zajednica dvoje ljudi koji dele svakodnevicu, već sveti savez u kojem muž i žena zajedno grade put ka Bogu. Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova. U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.

"KUKAVČE, DECA ĆE TI ZBOG TOGA ISPAŠTATI I KO DROGERAŠI SE VUĆI ULICAMA!" Šta je otac Joil rekao muškarcu koji mu je došao i tražio blagoslov za ovu gnusnu stvar
KADA MUŽ I ŽENA OVO ZAJEDNO RADE, SATANA BEŽI IZ KUĆE! Sveti Jovan Zlatousti otkrio koje porodice zlo zaobilazi i zašto
KADA JE MIR U DOMU OZBILJNO NARUŠEN, PRVO OVO URADITE! Jeromonah Jov kaže da će tad sigurno stići Božja pomoć
NJIH UVEK MORATE POZVATI NA SVADBU: Arhimandrit Vasilije kaže da će vam, u suprotom, brak biti osuđen na propast!
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Brak zahteva zrelost, spremnost na žrtvu, odgovornost i sposobnost da se voli drugi više od sebe.
Crkva gleda na razvod kao na krajnju meru i apeluje da se problemi u braku rešavaju.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Uoči praznika Silaska Svetog Duha, vernici pale sveće i uznose molitve, verujući da se u zajedničkom bogosluženju briše granica između sećanja i nade u večni život.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.