U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.
Sveta tajna braka braka u pravoslavlju nije samo društveni dogovor dvoje ljudi, niti puka formalnost koja označava zajednički život. On je sveta tajna - put zajedničkog spasenja, u kome muž i žena postaju jedno telo i jedna duša, prizvani da kroz ljubav, žrtvu i veru rastu u Hristu.
U tom smislu, brak nije cilj sam po sebi, već sredstvo kroz koje se čovek približava Bogu.
U pravoslavnom učenju, ljubav u braku ne zasniva se samo na osećanjima, koja su prolazna i promenljiva, već na svesnoj odluci da se drugi nosi, trpi i voli - čak i onda kada je teško. Zato se brak smatra podvigom: on traži strpljenje, praštanje, smirenje i stalnu borbu protiv sopstvenog egoizma.
Bez toga, zajednica lako postaje krhka i podložna raspadu.
Posebno mesto u ovom shvatanju ima vera. U brak se ne ulazi samo sa nadom u sreću, već sa poverenjem u Boga. Jer, ako je on izostavljen iz temelja zajednice, tada sve ostalo postaje nesigurno.
Shutterstock
Otac Vasilije kaže da je brak pretvaranje vode u vino
Vera daje snagu supružnicima da prebrode iskušenja, da ne odustanu jedno od drugog i da u trenucima krize pronađu smisao i mir.
Upravo na tu suštinu ukazuje i arhimandrit Vasilije Kostić, govoreći o dubokoj simbolici prisustva Hrista i Presvete Bogorodice u braku:
- Na bračno veselje uvek treba pozvati Bogorodicu i Hrista. Jer, šta radi ona? Ona je majka koja nadgleda i stalno brine. I kad Isusa i Bogorodicu pozoveš na svoje venčanje, a mi pozovemo sve i svakoga, i bitne i nebitne, ali Hrista i Bogorodicu uvek zaboravimo, šta se onda dešava? Pa Bogorodica nadgleda brak i ona vidi kad nam je nestalo strpljenja, ljubavi, mira, radosti, blagoslova i obraća se tada Sinu svome…. Naravno, pod uslovom da mi to hoćemo... - priča simbolično otac Vasilije pa dalje nastavlja koja je moć Bogorodice u životu svakog čoveka, pa i samog Isusa.
Podseća, na slučaj svadbe u Kani odnosno na prvo čudo Isusa Hrista.
Naime, tada su Isus i nekoliko njegovih učenika bili na svadbi kojoj je, takođe, prisustvovala i Bogorodica. Ona je dobro poznavala mladence, tako da je pomagala oko gostiju. Zato je brzo zapazila kad je nestalo vina, pa je rekla Isusu: "Nemaju vina".
Printscreen/Youtube/Архимандрит Василије Костић
Otac Vasilije
Zapravo, predložila mu je da učini nešto povodom toga. Na to joj je on rekao: "Šta ja imam s tim, ženo?" (Jovan 2:4). On nije bio neljubazan prema njoj, već je upotrebio idiom kojim se na izvornom jeziku izražavalo neslaganje, a na kraju je, ipak, poslušao i rekao poslužiteljima: "Napunite ćupove vodom." Zatim je rekao: "Zahvatite sada i odnesite domaćinu svadbe". Zapravo, on je pretvorio vodu u vino i time sprečio bruku domaćina.
Kao što na svadbi u Kani Galilejskoj Presveta Bogorodica posreduje i ukazuje na nedostatak tako i u životu supružnika ona bdije nad njihovim domom, ali samo ukoliko joj se vrata otvore.
- Vidite koju moć, koju važnost ima Bogorodica, žena, izazvala je Boga pre vremena da krene u spasavanje, u akciju, jer je videla dokle je došlo, da nema blagoslova. To je brak, to je bračni život. Pretvaranje vode u vino, pretvoriti dve ličnosti u jednu novu. To je brak i to je krst - objasnio je otac Vasilije zašto bez prave vere nema ni dobrog braka.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.