U hrišćanskom verovanju, Bog je temelj života i orijentir svakog vernika. Kao tvorac sveta i izvor svega što postoji, Bog se doživljava kao najviša sila kojoj se čovek obraća u molitvi, ali i kao lično prisustvo koje prati kroz svakodnevicu.
Iz razumevanja Boga proizlazi i razumevanje Hrista, sina Božijeg, koji je rođen kao čovek i koji je svojim životom, učenjem i stradanjem doneo svetu put spasenja. Isus Hristos zauzima središnje mesto u veri, jer je upravo preko Njega Bog postao blizak ljudima i pokazao šta znači živeti istinu, ljubav i žrtvu.
U tom istom okviru posebno mesto zauzima Presveta Bogorodica. Kao majka Isusa Hrista, ona se doživljava kao neprestana zaštitnica i posrednica, neko kome se obraćaju oni koji traže utehu, mir i pomoć. Vernici u njenom liku vide majčinsku brigu i razumevanje, pa je zato često prva adresa iskrene molitve.
Svetitelji predstavljaju ljude koji su svojim životom potvrdili veru i ostavili primer kako se hrišćanski život živi u praksi. Oni su pokazali da je moguće ostati veran Bogu uprkos teškoćama, iskušenjima i slabostima. Zato se vernici sećaju svetitelja i mole im se kao onima koji ih razumeju, jer su i sami prošli kroz ljudske borbe, ali su istrajali i tako postali uzori.
Kada su ove ličnosti — Bog, Hristos, Bogorodica i svetitelji — oslonac čovekovog duhovnog života, onda postaje jasno zašto se u Crkvi posebno upozorava na opasnost bogohulnih misli.
To su misli koje se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije. Često umeju da uznemire, da izazovu stid ili strah, jer čovek ima utisak da se u njemu pojavilo nešto što ne bi ni pomislio.
Međutim, u duhovnom učenju jasno se naglašava da takve misli ne potiču iz srca vernika, već kao nametnuto demonsko iskušenje koje želi da poremeti njegov mir i odnos prema svetinji. Zato se savetuje da se takve misli odmah odbace, bez razmišljanja, bez vraćanja na njih i bez prepričavanja, jer im upravo ćutanje oduzima snagu.
O ovome je izuzetno jasno govorio starac Pajsije Svetogorac:
"Kada nam na um padnu ružne predstave o Hristu, o Bogorodici, o svetiteljima, ili o nečemu svetom i sveštenom, ili, pak, o našem duhovnom ocu i tako dalje, e, to su bogohulne pomisli. Takve pomisli, čak, nije dobro da iko prepričava".
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Dan sećanja kada je trogodišnja Marija dovedena pred lice Gospodnje Crkva čuva kao jedan od ključnih trenutaka duhovne istorije – praznik koji vernike poziva na Liturgiju, pričešće i unutrašnje sabiranje.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.