Duhovna riznica 13.12.2025 | 14:00

AKO VAM OVAKVE MISLI PADNU NA PAMET, NIKOME I NE SPOMINJITE: Sveti Pajsije o najopasnijoj demonskoj zamci

Slika Autora
Autor: M.M.
AKO VAM OVAKVE MISLI PADNU NA PAMET, NIKOME I NE SPOMINJITE: Sveti Pajsije o najopasnijoj demonskoj zamci
Republika, SPC

Bogohulne misli se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije.

U hrišćanskom verovanju, Bog je temelj života i orijentir svakog vernika. Kao tvorac sveta i izvor svega što postoji, Bog se doživljava kao najviša sila kojoj se čovek obraća u molitvi, ali i kao lično prisustvo koje prati kroz svakodnevicu.

Iz razumevanja Boga proizlazi i razumevanje Hrista, sina Božijeg, koji je rođen kao čovek i koji je svojim životom, učenjem i stradanjem doneo svetu put spasenja. Isus Hristos zauzima središnje mesto u veri, jer je upravo preko Njega Bog postao blizak ljudima i pokazao šta znači živeti istinu, ljubav i žrtvu.

U tom istom okviru posebno mesto zauzima Presveta Bogorodica. Kao majka Isusa Hrista, ona se doživljava kao neprestana zaštitnica i posrednica, neko kome se obraćaju oni koji traže utehu, mir i pomoć. Vernici u njenom liku vide majčinsku brigu i razumevanje, pa je zato često prva adresa iskrene molitve.

Svetitelji predstavljaju ljude koji su svojim životom potvrdili veru i ostavili primer kako se hrišćanski život živi u praksi. Oni su pokazali da je moguće ostati veran Bogu uprkos teškoćama, iskušenjima i slabostima. Zato se vernici sećaju svetitelja i mole im se kao onima koji ih razumeju, jer su i sami prošli kroz ljudske borbe, ali su istrajali i tako postali uzori.

Kada su ove ličnosti — Bog, Hristos, Bogorodica i svetitelji — oslonac čovekovog duhovnog života, onda postaje jasno zašto se u Crkvi posebno upozorava na opasnost bogohulnih misli.

To su misli koje se javljaju iznenada, protiv čovekove volje, i donose ružne, neprimerene predstave o onome što je verniku najsvetije. Često umeju da uznemire, da izazovu stid ili strah, jer čovek ima utisak da se u njemu pojavilo nešto što ne bi ni pomislio.

Međutim, u duhovnom učenju jasno se naglašava da takve misli ne potiču iz srca vernika, već kao nametnuto demonsko iskušenje koje želi da poremeti njegov mir i odnos prema svetinji. Zato se savetuje da se takve misli odmah odbace, bez razmišljanja, bez vraćanja na njih i bez prepričavanja, jer im upravo ćutanje oduzima snagu.

O ovome je izuzetno jasno govorio starac Pajsije Svetogorac:

"Kada nam na um padnu ružne predstave o Hristu, o Bogorodici, o svetiteljima, ili o nečemu svetom i sveštenom, ili, pak, o našem duhovnom ocu i tako dalje, e, to su bogohulne pomisli. Takve pomisli, čak, nije dobro da iko prepričava".