KAD BI LJUDI OVO ZNALI, NE BI PRESTAJALI DA PLAČU! Starac Gavrilo o istini koja lomi i najtvrđa srca
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
U pravoslavlju, Bog je izvor života, vrhovni Stvoritelj koji je u isti mah neizmerno uzvišen i neizmerno blizak čoveku. On nije apstraktna sila niti udaljeni sudija, već lični Bog, Otac koji poznaje svakog čoveka po imenu.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Za verujućeg čoveka, Bog predstavlja temelj postojanja i jedino trajno uporište u svetu koji se neprestano menja. U svakodnevnim životnim borbama, kada sve spoljašnje sigurnosti prolaze, Bog ostaje kao stalni oslonac - ne zato što čovek uvek zaslužuje njegovu blizinu, već zato što je Božja ljubav bezuslovna.
U toj ljubavi čovek pronalazi smisao, smer i snagu da izdrži ono što prevazilazi njegove sopstvene mogućnosti.
U pravoslavlju, Bog je i putokaz koji poziva čoveka da ne pristaje na površnost i prolaznost, već da teži onome što je večno.
Život sa Bogom ne znači bekstvo od sveta, već njegovo preobražavanje: gledati druge ljude očima milosrđa, nositi svoj krst sa nadom, i u svemu tražiti dublji smisao koji vodi ka spasenju. Čovek u tom odnosu ne ostaje sam, jer Bog ostaje veran i kada čovek posrne. Upravo je ta Božja vernost ono što daje hrabrost da se u svakom trenutku ponovo krene putem dobra.
Na tu večnu istinu podseća i Sveti Serafim Rouz, čija misao snažno sažima suštinu odnosa čoveka i Boga:
"Sve u ovom životu prolazi, samo Bog ostaje i samo se za njega vredi boriti. Imamo izbor - da sledimo put ovoga sveta, društva koje nas okružuje i tako se nađem izvan Gospoda. Ili, da izaberemo takav obraz života da izaberemo Boga koji nas priziva i kojega ište naše srce".
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Pravoslavlje uči da je jezik dar Božiji i da će čovek za svaku izgovorenu reč dati odgovor pred Gospodom.
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu siropusne sedmice razotkriva istinu o tome da ne vaskrsava svako koga Bog po imenu prozove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Jednostavan recept koji donosi pun ukus i miris domaće kuhinje, čak i u danima posta.
Prema pravoslavlju, smrt se ne posmatra kao konačni kraj, već kao prelazak iz ovog, prolaznog života u večnost.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju.