STRAVIČNA TRAGEDIJA - ISPRED OVOG PRAVOSLAVNOG MANASTIRA JE OSTAVLJENA TROMESEČNA BEBA: Pronađene odsečene ruke majke, policija još traga za ostatkom tela
Policija u Hesenu intenzivno prikuplja informacije i dokaze koji bi rasvetlili ovaj slučaj.
Tokom inicijative Red Week biće ukazano na zabrinjavajući porast pritisaka koje trpi preko 400 miliona hrišćana širom sveta.
Na mnogim meridijanima noć će, između 15. i 23. novembra 2025. godine, dobiti neuobičajenu boju — snažnu crvenu koja ne priziva spektakl, već prisećanje. Dok budu svetlele fasade hramova, katedrala i javnih zgrada, biće to tihi, ali nepogrešivi signal da iza statistika stoje lica, porodice, čitave zajednice čija je vera svakodnevno na ispitu.
U okviru međunarodne inicijative "Red Week", koju organizuje fondacija "Aid to the Church in Need" (ACN), više od 600 crkava i zdanja širom sveta biće obasjano crvenom bojom - bojom mučeništva i sećanja na one koji svoju veru žive pod pritiskom, pretnjama i nasiljem.
Ova sedmica solidarnosti obuhvatiće desetine država. Akcije su najavljene u Australiji, Francuskoj, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Kanadi, Meksiku, Kolumbiji i mnogim drugim zemljama, gde će se nizati molitvena sabranja, litijske šetnje, školski programi, koncerti i javna obraćanja. ACN najavljuje više od 100 događaja — dovoljno da se glas progonjenih čuje i tamo gde se o tome retko govori.
Organizatori očekuju da će više od 10 hiljada ljudi učestvovati na skupovima uživo, dok će se putem onlajn platformi uključiti oko pola miliona gledalaca. Među najdubljim trenucima biće svedočanstva onih koji su pretrpeli versko nasilje — ljudi koji neretko nose teret koji statistike ne mogu da pretoče u rečenice.
Crvena svetlost, koliko god jednostavna kao simbol, nosi jasnu poruku: progoni nisu daleka pojava niti stvar prošlosti. Prema izveštaju ACN-a, više od 400 miliona hrišćana živi u državama gde je sloboda ispovedanja vere ozbiljno ugrožena. Taj podatak ne ostavlja prostor za ravnodušnost i upravo zato Red Week postoji — da podseti da je solidarnost čin, a ne parola.
Osvetljeni hramovi biće, makar na trenutak, svojevrsni svetionici podsećanja. Na njima neće biti marketinških slogana, niti zvučnih parola, ali će zato svaka nijansa crvene nositi istu poruku: da su životi i slobode onih koji veruju dragoceni i da se o njima mora govoriti dok god postoje oni kojima se glas utišava.
Nova pravna odredba, koja uskoro stupa na snagu, izazvala je masovne pobune hrišćanske zajednice u Arunačal Pradešu, dok kritičari upozoravaju na ozbiljne posledice po verska i ljudska prava.
Susret crkvenih poglavara sa političkim rukovodstvom Sirije završio se bez davanja konkretnih garancija za budućnost hrišćanskih zajednica. Dok građanski rat traje, verske manjine strahuju da bi njihove slobode mogle biti dodatno ugrožene.
Čak i najmanji napor ima posledice – ajeti iz sure An-Najm podsećaju nas da svaki izbor vodi nagradi ili iskušenju.
Sa kapacitetom od oko 1.300 mesta, prostranom kupolom visokom gotovo 50 metara i zadivljujućim unutrašnjošću, ostavlja snažan utisak već pri prvom koraku u njenu unutrašnjost.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.
Dok hrišćanstvo i islam imaju prepoznatljive vođe, u judaizmu je situacija drugačija.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Dvadeset pet godina vežbe i dar za ukrašavanje učinili su da jedan kolač postane simbol čuvanja tradicije.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.