ON SE ZAMONAŠIO JOŠ KAO DETE I MNOGI STARCI SU U TO VREME UČILI OD NJEGA! Danas je Prepodobni Zaharija!
Ovaj dan se smatra i pretprazništvom Blagovesti, te je vreme za mir, molitvu i izbegavanje svađa i sukoba.
Policija u Hesenu intenzivno prikuplja informacije i dokaze koji bi rasvetlili ovaj slučaj.
U dramatičnom događaju koji je potresao Hesen, tromesečna beba pronađena je u kolicima ispred pravoslavnog manastira Svetog Antonija u Valdsom-Krefelbahu. Dete je neoštećeno, ali činjenica da je ostavljeno pred svetim vratima manastira pod jurisdikcijom Koptske pravoslavne crkve izaziva zabrinutost i bol u lokalnoj zajednici i kod koptskih vernika.
Manastir Svetog Antonija, značajno središte koptske crkve u Nemačkoj, poznat je po molitvi, sabranosti i duhovnom utočištu. Ovoga puta vrata manastira postala su mesto traganja za odgovorom na strašan događaj.
Samo nekoliko sati nakon što je beba ostavljena, policija je na autoputu A45, u blizini Olpea, pronašla odsečene ženske ruke. Identifikovane su kao ruke 32-godišnje žene iz Eritreje, majke deteta. Ruke su potpuno odvojene od tela, što je izazvalo šok i potvrdilo da je reč o nasilnom činu. Istragu je odmah preuzela komisija za ubistvo, a policija intenzivno traga za majkom.
Mesto pronalaska ruku udaljeno je oko 90 kilometara od manastira, što upućuje na to da je beba možda namerno dovedena pred manastir ili prebačena u nadi da će tamo pronaći zaštitu i sigurnost.
Trenutno nije poznato da li je majka živa, a policija traga i za ocem deteta. Forenzičke analize, DNK testovi i intervjui sa svedocima ključni su za razjašnjenje ovog slučaja. Policija je pozvala svakoga ko je primetio neobične događaje u okolini manastira ili na autoputu da se javi.
Za koptsku zajednicu, ovaj događaj nije samo kriminalni slučaj — postavlja teška pitanja o ljudskoj sudbini, odgovornosti i molitvi u trenucima tragedije.
U koptskoj i pravoslavnoj tradiciji ljudski život je svetinja, a telo se smatra hramom Duha Svetog. Gubitak tela, nasilje nad osobom i odvajanje ruku simbolizuju prisutnost zla. U isto vreme, ostavljanje bebe pred manastirom može se tumačiti kao vapaj za zaštitu i milosrđe — poziv na brigu za nevino i bespomoćno, što je osnovni hrišćanski princip: „Ko primi dete u moje ime, mene prima.“
Monasi i vernici suočavaju se sa iskušenjem: tragedija je fizički prisutna pred vratima manastira, a vernici su pozvani da kroz molitvu, saosećanje i veru odgovore na događaj koji nadilazi razum.
Ovaj slučaj u Hesen pokazuje koliko svet može biti surov i neočekivan, čak i pred vratima svetilišta. Tromesečna beba ostala je bez majke, ruke žene pronađene su u nasilju, a istraga je još uvek u toku. Za koptsku i pravoslavnu zajednicu tragedija nosi duboku simboliku: poziva na veru, molitvu i milosrđe, istovremeno podsećajući na potrebu za pravdom i zaštitom za one koji sami ne mogu da se brane.

Istraga i otvorena pitanja
Prirodni lekovi, molitve i zdrave navike – saveti koji povezuju telo i veru za pravu zaštitu od negativnosti
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
U pravoslavnom kontekstu, koren ovog izraza povezuje se sa grčkom rečju hagios, što znači sveti, kao i sa izrazom Hagion Oros, jednim od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja.
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Prva razlika se najpre ogleda u pripremi za sahranu.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Pažljivo pripremljena kombinacija ukusa čini postni obrok u kojem se susreću tradicija, mirisi i porodična toplina.