You tube Print screenArhimandrit Stefan Vučković o preljuba
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
U pravoslavlju, brak se smatra svetim sakramentom, odnosno tajnom kroz koju Bog aktivno deluje u životima dvoje ljudi, koji se ujedinjuju u ljubavi. Brak nije samo društveni ili pravni ugovor, već duhovna stvarnost -savez između muža, žene i Boga.
Kroz taj savez, muž i žena postaju jedno telo i jedna duša, kao što stoji u Svetom pismu: "Zato će čovek ostaviti oca svoga i majku svoju i prilepiće se ženi svojoj; i biće dvoje jedno telo.“ (Postanje 2, 24).
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja. Ljubav između supružnika ne zasniva se samo na emocijama, već na spremnosti da se nosi krst svakodnevice zajedno, sa Hristom u središtu tog zajedništva.
Brak je "mala crkva" i poredi sa vezom Hrista i Crkve, kao odnos dubok, neraskidiv i pun samopožrtvovane ljubavi. U toj analogiji, muž se vidi kao glava žene, kao što je Hristos glava Crkve, ali to ne znači dominaciju, već odgovornost za vođstvo u ljubavi i služenju. Žena, pak, pozvana je na poštovanje i podršku, u duhu uzajamnog poverenja i jedinstva. Cilj hrišćanskog braka jeste spasenje duša oboje supružnika kroz zajednički život u veri, ljubavi i čistoti.
Shutterstock/Koldunov Alexey, Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska
Arhimandrit Stefan Vučković o preljuba
Upravo zato što se brak doživljava kao sveta zajednica, preljuba u pravoslavlju ima duboku moralnu i duhovnu težinu. Ona nije samo kršenje poverenja, već greh protiv Boga i narušavanje svetosti zaveta koji je supružnik dao pred Crkvom. Preljuba razara jedinstvo koje se smatra božanskim darom i duhovnom vezom.
Arhimandrit Stefan Vučković, iguman manastira Velika Remeta, jednom prilikom je objasnio da je preljuba toliki greh da je ravna ubistvu.
- Preljubočinstvo i ubistvo je jedna ista mera. Preljubočinstvo je jako veliki greh, onda crkva blagosilja razvod, ne zato što bi Crkva to želela, nego zato što su oni već to uradili. Ako se muž već odvojio od svoje žene svojom voljom, odnosno samovoljom, onda je on već narušio bračnu zajednicu, udaljio je se blagodat Svetog duha od njega, jer je zaboravio da je njegova žena deo njega.
shutterstock.com/vgstudio
Preljuba, Ilustracija
I njegova preljubočinstva su, kao objašnjava otac Stefan, tako opasna da je Sveti Vasilije Veliki napisao jedno pravilo o tome gde kaže da je preljubočinstvo i ubistvo jedna te ista mera.
- Znači, preljubnici ima da se odvoje od crkve, odnosno od pričešća, 20 godina. Isto tako ubicu 20 godina odvaja od pričešća, dok god se dobro, dobro ne iskaje i dok se ne oseti da je Bog primio njegovo pokajanje. Onda ga pričešćuje Časnim telom i Krvlju Hristovom i tako ga uvodi u zajednicu svetih ljudi - istakao je otac Stefan.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.