You tube Print screenArhimandrit Stefan Vučković o preljuba
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja.
U pravoslavlju, brak se smatra svetim sakramentom, odnosno tajnom kroz koju Bog aktivno deluje u životima dvoje ljudi, koji se ujedinjuju u ljubavi. Brak nije samo društveni ili pravni ugovor, već duhovna stvarnost -savez između muža, žene i Boga.
Kroz taj savez, muž i žena postaju jedno telo i jedna duša, kao što stoji u Svetom pismu: "Zato će čovek ostaviti oca svoga i majku svoju i prilepiće se ženi svojoj; i biće dvoje jedno telo.“ (Postanje 2, 24).
Pravoslavlje naglašava da brak treba da bude put duhovnog uzrastanja, ljubavi, žrtve i međusobnog služenja. Ljubav između supružnika ne zasniva se samo na emocijama, već na spremnosti da se nosi krst svakodnevice zajedno, sa Hristom u središtu tog zajedništva.
Brak je "mala crkva" i poredi sa vezom Hrista i Crkve, kao odnos dubok, neraskidiv i pun samopožrtvovane ljubavi. U toj analogiji, muž se vidi kao glava žene, kao što je Hristos glava Crkve, ali to ne znači dominaciju, već odgovornost za vođstvo u ljubavi i služenju. Žena, pak, pozvana je na poštovanje i podršku, u duhu uzajamnog poverenja i jedinstva. Cilj hrišćanskog braka jeste spasenje duša oboje supružnika kroz zajednički život u veri, ljubavi i čistoti.
Shutterstock/Koldunov Alexey, Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska
Arhimandrit Stefan Vučković o preljuba
Upravo zato što se brak doživljava kao sveta zajednica, preljuba u pravoslavlju ima duboku moralnu i duhovnu težinu. Ona nije samo kršenje poverenja, već greh protiv Boga i narušavanje svetosti zaveta koji je supružnik dao pred Crkvom. Preljuba razara jedinstvo koje se smatra božanskim darom i duhovnom vezom.
Arhimandrit Stefan Vučković, iguman manastira Velika Remeta, jednom prilikom je objasnio da je preljuba toliki greh da je ravna ubistvu.
- Preljubočinstvo i ubistvo je jedna ista mera. Preljubočinstvo je jako veliki greh, onda crkva blagosilja razvod, ne zato što bi Crkva to želela, nego zato što su oni već to uradili. Ako se muž već odvojio od svoje žene svojom voljom, odnosno samovoljom, onda je on već narušio bračnu zajednicu, udaljio je se blagodat Svetog duha od njega, jer je zaboravio da je njegova žena deo njega.
shutterstock.com/vgstudio
Preljuba, Ilustracija
I njegova preljubočinstva su, kao objašnjava otac Stefan, tako opasna da je Sveti Vasilije Veliki napisao jedno pravilo o tome gde kaže da je preljubočinstvo i ubistvo jedna te ista mera.
- Znači, preljubnici ima da se odvoje od crkve, odnosno od pričešća, 20 godina. Isto tako ubicu 20 godina odvaja od pričešća, dok god se dobro, dobro ne iskaje i dok se ne oseti da je Bog primio njegovo pokajanje. Onda ga pričešćuje Časnim telom i Krvlju Hristovom i tako ga uvodi u zajednicu svetih ljudi - istakao je otac Stefan.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.