KAD JE ON POVEDEN NA GUBILIŠTE, SVI HRIŠĆANI SU PLAKALI: Danas je Sveti Teodot Ankirski i sedam devojaka mučenica
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Gonjen iz jednog mesta u drugo, pretrpeo je mnoge muke i zlostavljanja, dok se nije upokojio.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Mihaila Ispovednika.
Sveti Mihail je bio revnosni hrišćanin. Od ranog detinjstva posvetio se služenju Bogu, i u mladim godinama se zamonašio, zajedno sa svetim Teofilaktom Nikomidijskim u vremepatrijarha Tarasija, koji ih obojicu i poslao u manastir na obali Crnoga mora.
Podvizavajući se tamo revnosno, njihove molitve "stekoše veliku silu pred Bogom".
"Jednom u vreme žetve beše silna žega i mnogi bez vode iznemogavahu od žeđi; ova dva svetitelja se pomoliše Bogu i učiniše te suv bakarni sud stade točiti vodu u dovoljnoj količini", navedeno je u žitijama.
Videći kako služe Bogu, patrijarh Tarasije ih je udostojio arhijerejskog čina. Stoga, blaženog Teofilakta on postavi za mitropolita nikomidijskog, a svetog Mihaila - za episkopa grada Sinada.
Posle smrti Tarasija, na patrijaršiski presto došao je sveti Nikifor. Tada, "nastade bura ikonoborne jeresi, koja beše osuđena na Sedmom Vaseljenskom Saboru svetih Otaca".
"Jer zločestivi car Lav Jermenin, zarazivši se tom jeresi, podiže gonjenje na Crkvu Hristovu, odbacujući svete ikone i nazivajući ih idolima, a njihove poklonike na razne načnne mučeći i ubijajući. Pre svega on otera svjatjejšeg patrijarha Nikifora i ostale pravoslavne arhijereje sa njihovih prestola, a mesto njih dovede svoje jednomišljenike - jeretike; i zacari se mrzost opustošenja na svetim mestima".
Tada se sveti Mihail pokazao revnosnim ispovednikom pravoslavne vere i izobličiteljem jeretičkog zloverja.
"Krepljen i umudrivan blagodaću Svetoga Duha, on ukroti zlorečje bogoprotivnika i zapuši usta jeretika koja su rigala hule na božanske ikone".
Tada ga je car Lav izvedo "na istjazanje pred svoj nepravedni sud".
No Sveti Mihail, ne plašeći se muka, junački zastupaše svoja ubeđenja, i neustrašivo reče caru: "Ja poštujem svete ikone Spasitelja mog Isusa Hrista i Prečiste Djeve, Matere Njegove, i ostalih svetitelja, i klanjam im se, a tvoje naređenje prezirem i ne smatram nizašta".
Postiđen, Lav ga je osudio na izgnanstvo. Gonjen iz jednog mesta u drugo, pretrpeo je mnoge muke i zlostavljanja, dok se nije upokojio 818. godine.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Pimena Velikog i Sabor srpskih svetitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti i pravedni Joakim i Ana i drugi svetitelji. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Klavera, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Pimen Veliki podvizavao se u 5. veku i svojim životom ostao upamćen kao primer monaha koji je sve podredio molitvi, poslušanju, radu i unutrašnjem miru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Adrijana i Nataliju po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Rođenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Rođenje Blažene Djevice Marije, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Dok je Adrijan sa ostalim hrišćanima bio okovan u tamnici, Natalija je dolazila da im služi i hrabri ih.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.