KAD JE ON POVEDEN NA GUBILIŠTE, SVI HRIŠĆANI SU PLAKALI: Danas je Sveti Teodot Ankirski i sedam devojaka mučenica
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Gonjen iz jednog mesta u drugo, pretrpeo je mnoge muke i zlostavljanja, dok se nije upokojio.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Mihaila Ispovednika.
Sveti Mihail je bio revnosni hrišćanin. Od ranog detinjstva posvetio se služenju Bogu, i u mladim godinama se zamonašio, zajedno sa svetim Teofilaktom Nikomidijskim u vremepatrijarha Tarasija, koji ih obojicu i poslao u manastir na obali Crnoga mora.
Podvizavajući se tamo revnosno, njihove molitve "stekoše veliku silu pred Bogom".
"Jednom u vreme žetve beše silna žega i mnogi bez vode iznemogavahu od žeđi; ova dva svetitelja se pomoliše Bogu i učiniše te suv bakarni sud stade točiti vodu u dovoljnoj količini", navedeno je u žitijama.
Videći kako služe Bogu, patrijarh Tarasije ih je udostojio arhijerejskog čina. Stoga, blaženog Teofilakta on postavi za mitropolita nikomidijskog, a svetog Mihaila - za episkopa grada Sinada.
Posle smrti Tarasija, na patrijaršiski presto došao je sveti Nikifor. Tada, "nastade bura ikonoborne jeresi, koja beše osuđena na Sedmom Vaseljenskom Saboru svetih Otaca".
"Jer zločestivi car Lav Jermenin, zarazivši se tom jeresi, podiže gonjenje na Crkvu Hristovu, odbacujući svete ikone i nazivajući ih idolima, a njihove poklonike na razne načnne mučeći i ubijajući. Pre svega on otera svjatjejšeg patrijarha Nikifora i ostale pravoslavne arhijereje sa njihovih prestola, a mesto njih dovede svoje jednomišljenike - jeretike; i zacari se mrzost opustošenja na svetim mestima".
Tada se sveti Mihail pokazao revnosnim ispovednikom pravoslavne vere i izobličiteljem jeretičkog zloverja.
"Krepljen i umudrivan blagodaću Svetoga Duha, on ukroti zlorečje bogoprotivnika i zapuši usta jeretika koja su rigala hule na božanske ikone".
Tada ga je car Lav izvedo "na istjazanje pred svoj nepravedni sud".
No Sveti Mihail, ne plašeći se muka, junački zastupaše svoja ubeđenja, i neustrašivo reče caru: "Ja poštujem svete ikone Spasitelja mog Isusa Hrista i Prečiste Djeve, Matere Njegove, i ostalih svetitelja, i klanjam im se, a tvoje naređenje prezirem i ne smatram nizašta".
Postiđen, Lav ga je osudio na izgnanstvo. Gonjen iz jednog mesta u drugo, pretrpeo je mnoge muke i zlostavljanja, dok se nije upokojio 818. godine.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ispovednika po starom i Svetog apostola Marka po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog apostola Marka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Još kao mlad postao je monah i učenik Prepodobnog Prokopija Dekapolita.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Antipu po starom i Svetog mučenika Savu Stratilata po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Fidela Sigmaringenskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Skončao je u mukama 92. godine.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Protojerej Srpske pravoslavne crkve poznat kao Father Vlad, iz sopstvene borbe stvorio je program za roditelje koji se suočavaju sa dijagnozama, iscrpljenošću i strahom, nudeći im oslonac kada deluje da izlaza nema.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
Marko Princ, član parohije napadnutog Sabornog hrama, tvrdi da se iza razbijenog vitraža ne krije samo nasilje na ulici, već i nevidljivi sukob koji deli ljude, gradove i vere i koji, kako kaže, ima svoju jasnu duhovnu logiku.