ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog mučenika Jovana Vladimira, kneza srpskog.
Sveti mučenik Jovan Vladimir, potekao je od roda kneževskog iz Zahumlja. Deda mu je bio Hvalimir, a otac Petrislav.
Jovan Vladimir (990 – 1016) je od oko 1000. do 1016. godine bio vladar Duklje, najistaknutije srpske kneževine tog doba. Njegova vladavina se odvijala tokom dugotrajnog rata između Vizantije i Samuilovog carstva.
Bio je u savezništvu sa Vizantijom, što mu nije pomoglo da zaštiti svoju zemlju od cara Samuila, koji je osvojio Duklju 1009/1010, a njega utamničio u Prespi, na jugozapadu današnje Makedonije.
Prema Ljetopisu Popa Dukljanina, Samuilova kćerka Teodora Kosara je "zavoljevši zarobljenog kneza molila oca da je uda za njega".
Samuilo je dao Kosaru za ženu Jovanu Vladimiru, a zatim svog novog zeta vratio na dukljanski presto, davši mu pritom, da kao njegov vazal, vlada i severnim delom oblasti Drača.
Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar. Vladao je u miru, izbegavši da se uključi u veliki rat, koji je kulminirao 1014. vizantijskom pobedom nad Samuilom. Samuilo je nedugo nakon toga preminuo, a na vlast je došao njegov sin Radomir.
Ali, Radomirov brat od stric, Vladislav, ubio je Radomira i postao vladar 1015. godine. I Jovan Vladimir bio je podmuklo ubijen 22. maja 1016. po naređenju Jovana Vladislava. Obezglavljen je na prevaru ispred jedne crkve u Prespi. Jovan Vladimir je sahranjen u Prespi.
Dve ili tri godine nakon sahrane, njegove mošti su prenesene u Duklju, a oko 1215. u Drač, gde su ostale do 1381. Nakon toga su čuvane u Manastiru Svetog Jovana Vladimira kod Elbasana sve do 1995, kada su prebačene u sabornu crkvu u Tirani, sedište Albanske pravoslavne crkve.
Sve do današnjeg doba mnogi vernici hodočaste do njegovih moštiju, naročito za njegov praznik. Relikvija vezana za Svetog Jovana Vladimira je i krst koji je on držao u rukama kada su ga pogubili.
Taj krst se vekovima čuva u porodici Andrović iz Veljih Mikulića kod Bara. Svake godine na Trojičin dan iznosi se pred litijom na vrh planine Rumije. Sveti Jovan Vladimir se smatra nebeskim zaštitnikom grada Bara. Na ikonama se obično predstavlja kao kralj u vladarskom ruhu sa krunom na glavi, sa svojom odsečenom glavom u levoj, i krstom u desnoj ruci. Nedugo po smrti priznat je za sveca i mučenika. On je prvi srpski svetac.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo. Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti. Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo. Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
OVAKO SE SIGURNO GUBI BLAGODAT BOŽJA! Sveti Jefrem Arizonski otkrio čime i kako udaljavamo Gospoda od sebe
DANAS JE CRVENO SLOVO! Slavimo Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu!
OVO JE NAJKRAĆI PUT DA SE DOBIJE OPROŠTAJ GREHOVA! Sveti Jovan Lestvičnik kaže da samo jednu stvar treba da prestanete da radite
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za peti mesec 2026. leta Gospodnjeg, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.