DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti.
U pravoslavnom učenju, gordost se ubraja među sedam smrtnih grehova – ne bez razloga. Ona ne samo da udaljava čoveka od bližnjih, već ga postepeno odvaja i od samog Boga. Gordost je suptilan, ali duboko razoran greh. Nije uvek bučna i očigledna; često se prikriva osećajem sopstvene pravednosti, umišljenom duhovnošću ili lažnim osećajem nadmoći nad drugima.
Bog ne voli gordost jer ona iz srca istiskuje smirenje, pokajanje i ljubav – temeljne vrline hrišćanskog života. Čovek koji se pogordi zaboravlja da je sve što ima, bilo talenat, mudrost ili snaga, dar od Boga, a ne plod isključivo sopstvenih zasluga. U gordosti, umesto zahvalnosti, raste samoljublje, i tada se blagodat Božija povlači. Bez nje, čovek duhovno pada i biva slabiji nego što je ikada bio.
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti. Čovek koji stoji visoko u svojoj samouverenosti lakše pada, jer više ne vidi gde staje. Spasenje je moguće jedino kroz smirenje – kroz priznanje sopstvenih slabosti i neprestano prizivanje Božje pomoći.
Zato je neophodno da svako od nas često preispituje svoje misli, reči i dela. Gordost se ne vidi odmah, ali njen trag je lako prepoznati: otuđenost, nemir, i duhovna suvoća. Onaj ko želi da ostane na putu svetlosti mora se čuvati upravo ovog greha, jer je gordost, kako mnogi sveti oci govore, koren svakog drugog zla.
Sveti Jefrem Arizonski je isticao da gord čovek gubi blagodat Božju.
"Blagodat Božija podržava svakoga od nas, ali ako se pogordimo, Bog će je udaljiti od nas i bićemo gori od ostalih".
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Sveti Oci kažu da se gord čovek ne može popraviti dok ne dođe do velike patnje ili Božije milosti, jer mu nijedna ljudska reč ne dopire do duše.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Prema učenju Pravoslavne crkve, ljudska bića su stvorena po Božjoj slici i jedini pravi izvor dostojanstva čoveka je Bog.
Da bi prosjak dobio milostinju – treba da pruži ruku. Da bi dete dobilo hranu – treba da otvori svoja ustašca.
U besedi za 13. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje se da prava moć ne leži u gromovima i kaznama, već u tihu ljubav koja ispravlja stučene trske, budi ono neugaslo u srcima ljudi i menja svet oko nas.
Mati Nedelja govori kako joj je bolest postala prilika za obraćenje mnogih ljudi i potvrda da Gospod sve preobražava na korist čoveka.
Za pravoslavno hrišćanstvo, ljubav nije samo emocija ili moralna vrednost - ona je sama suština vere i duhovnog života.
Ako vam je srce ranjeno, ako su vas čak i bliski ljudi napustili – to nije kraj priče.
U Novom Sаdu Bаumhorn je pre grаdnje sinаgoge izgrаdio Menrаtovu pаlаtu i Zgrаdu štedionice nа sаdаšnjem Trgu slobode.
Mati Nedelja govori kako joj je bolest postala prilika za obraćenje mnogih ljudi i potvrda da Gospod sve preobražava na korist čoveka.
Njena vedra reakcija svedoči o životu duboko obeleženom verom, molitvom i unutrašnjim mirom.
Dr Vera Šćepanović govorila je o zanimljivoj dušekorisnoj temi "Zdravlje kao Božiji dar i bolest kao Božija poseta - Sveti Vasilije Ostroški kao iscelitelj duše i tela".
Ako vam je srce ranjeno, ako su vas čak i bliski ljudi napustili – to nije kraj priče.
Fotografija iz 1903. godine, za koju se verovalo da je zauvek nestala, ponovo je ugledala svetlost dana u manastiru Svetog Pantelejmona – i otkrila čudesno svedočanstvo o prisustvu Device Marije.
Njena vedra reakcija svedoči o životu duboko obeleženom verom, molitvom i unutrašnjim mirom.