KAD VAS POKRADU, URADITE OVO I BOG ĆE VAM VRATITI DESET PUTA VIŠE: Prepodobni Josif otkrio ono što malo ko zna
Suština odnosa prema grehu nije u osudi, već u mogućnosti spasenja.
Postradao je za Hrista u 18. godini, za vreme vladavine Numerijana.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog mučenika Talaleja.
Sveti mučenik Talalej je hrišćanski svetitelj. Otac mu je bio Verukije, a majka Romilija. Po zanimanju je bio lekar. U žitijama se opisuje kao prelep mladić, riđe kose.
Postradao je za Hrista u 18. godini, za vreme vladavine Numerijana.
Kada je ispovedio svoju veru u Hrista pred sudijom-mučiteljem, sudija je naredio dvojici dželata Aleksandru i Asteriju, da mu svrdlom provrte kolena, provuku konopac kroz probušene kosti i obese za jedno drvo.
- No dželatima kao da nevidljiva sila Božja oduze vid, te mesto Talaleja, oni provrteše jednu dasku i obesiše o drvo. Kada mučitelj ovo doznade, pomisli da su dželati to namerno učinili, pa naredi da ih šibaju - navedeno je u žitijama..
Tada su Aleksandar i Asterije usred mučenja povikali: "Živ nam Gospod, od sada i mi postajemo hrišćani, verujemo u Hrista, i stradamo za Njega!“ Čuvši ovo, mučitelj naredi te ih mačem poseku.
Tada sam mučitelj uze svrdlo da sam vrti kolena Talaleju, ali ruke su mu se oduzele, i on je morao da moliti Talaleja da ga ovaj spase, "što nezlobivi mučenik Hristov pomoću molitve i učini".
Potom je bačen u vodu, no javi se živ pred mučitelja jer je Talalej Boga molio da ne umre odmah nego da mu se produže muke. Kada je bačen pred zveri, ali su mu one lizale noge i umiljavale se oko njega.
Najzad je posečen mačem. Postradao je 284.
Suština odnosa prema grehu nije u osudi, već u mogućnosti spasenja.
Ne brinite se za sutra, jer dovoljano je svakom danu zla svojega, kaže arhimandrit Hrizostom.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti.
Ponekad nismo zaboravljeni, već samo nismo cenjeni onako kako bismo voleli.
Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
Dok Srpska pravoslavna crkva 3. juna slavi Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, tiho i dostojanstveno slavi se i sveta podvižnica iz Dečana – kćerka kralja Milutina i sestra Svetog Stefana Dečanskog, čije su svete mošti vekovima svedočile čuda i čuvale svetinju od zla.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za šesti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Sveti mučenik Patrikije episkop bruski, sa tri prezvitera Akakijem, Menandrom i Polienom, postradao je za veru u vreme Julijana Odstupnika u Brusi azijskoj.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.