OVI LJUDI NIKADA NE BI SMELI DA SE PRIČESTE! Otac Dimitrije kaže da im tada to ne ide na spasenje, već na osudu!
Pričešću se prilazi s najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć, istakao je otac Dimitrije.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
U poslednje vreme, sve je češća pojava da ljudi u crkvu ulaze kao da su krenuli u večernji izlazak, zanemarujući činjenicu da postoji jasno propisan kodeks ponašanja i oblačenja u hramovima.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
- Verujem da je to (ulazak u crkvu) isto, kao kad ulazimo u neke druge institucije, gde se očekuje pristojnost oblačenja. Da ne dolazimo otkriveni, pogotovo kada su letnji meseci. Da ne dolazimo u kratkim pantalonama i kratkim suknjama - istakao je otac Borisla Petrić jednom prilikom.
Osim pristojne garderobe, važno je i izbegavati upadljive boje i ekstravagantne modne detalje. Ulazak u crkvu treba da bude čin poštovanja, a ne demonstracija ličnog stila.
- Ne treba dolaziti obučen u drečavim bojama, kao da niko drugi ne postoji tu. Ne treba da se ponašamo kao da ulazimo u prostor koji je samo za nas važan. To je dom Božji - podseća sveštenik.
Osim garderobe, pravila važe i za ponašanje. Vernici bi trebalo da budu tihi, smerni i pažljivi, jer se time pokazuje poštovanje prema svetom prostoru i drugim ljudima.
- Naočare, šeširi i šminka – ne! - naglašava on, posebno upozoravajući na problem šminke tokom pričešća. Ruž na usnama može ostati na svetoj kašičici, zbog čega se čitav čin mora prekinuti i ponovo pripremiti.
- Na pričešću je to posebno važno, jer taj ruž, može da ostane na svetoj kašičici i onda moramo da prekinemo pričešće. Kada imamo situaciju da neko uđe sa velikim šeširom, kačketom, tamnim naočarima ili sa malo više karmina na usnama, moramo da skrenemo pažnju jer moramo da pazimo na druge ljude - objašnjava on i dodaje da se opomene uvek daju blago i sa ljubavlju, ali da u slučaju upornog nepridržavanja pravila, strogoća postaje neophodna.
Na kraju, sveštenik poručuje da kultura ponašanja u crkvi potiče iz doma i da je važno da jedni druge podsećamo na ta pravila, što sveštenici i rada kada osvećuju vodicu u domovima za Vaskrs ili krsnu slavu.
Pričešću se prilazi s najvećom pažnjom i najdubljim osećajem nedostojnosti i nadom u Božju pomoć, istakao je otac Dimitrije. Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira. Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja. Iako je imao ženu, živeo je po reči apostolovoj: "Odsada i oni koji imaju žene da budu kao da ih nemaju".
OVI LJUDI NIKADA NE BI SMELI DA SE PRIČESTE! Otac Dimitrije kaže da im tada to ne ide na spasenje, već na osudu!
MAJKU NIJE HTEO DA VIDI, ALI SE ZA NJU MOLIO: Danas je Prepodobni Teodor Osveštani!
DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
KAD JE ON POVEDEN NA GUBILIŠTE, SVI HRIŠĆANI SU PLAKALI: Danas je Sveti Teodot Ankirski i sedam devojaka mučenica
Veliki svetitelj otkriva kako se ono čemu popuštamo u ranim godinama pretvara u navike, strasti i terete od kojih se kasnije mnogo teže oslobađamo.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Ikone su vidljivi, opipljivi prozor u duhovni svet i sredstvo komunikacije sa Bogom i svetiteljima.
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje
Bez mesa, mlečnih proizvoda i ulja, nekoliko običnih namirnica pretvara se u toplo, gusto i zasitno jelo iz "Pravoslavnog posnog kuvara".
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.