OVI LJUDI SU SPOKOJNI I U RATU, I U GLADI, I U BOLESTI, I U NEPRAVDI! Sveti Siluan Atonski otkrio i kako to postižu!
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
U savremenom društvu sve češće se susrećemo sa različitim pogledima na svet, pa tako i sa onim koji negira postojanje Boga. Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
Njihova uverenja nisu uvek zasnovana na dubokom istraživanju vere, već često na iskustvima patnje, nepravde ili nedoslednosti vernika koje posmatraju u svakodnevnom životu.
Međutim, odnos Crkve prema onima koji ne veruju nije isključiv ni osvetoljubiv. Naprotiv, kroz vekove, pravoslavna Crkva je naglašavala da su svi ljudi stvoreni po slici Božijoj, te da svako ima slobodnu volju da traži ili odbaci Boga.
Učenje Crkve ne podstiče na mržnju prema ateistima, već na molitvu i saosećanje, jer, kako sveti oci govore, duhovno slepilo ne znači i konačnu propast ako čovek ima želju da traži istinu.
Sveti oci i duhovnici kroz istoriju pravoslavlja često su se osvrnuli na uzroke neverja i duhovne posledice takvog stanja.
Jedan od njih, Prepodobni Siluan Atonski, monah sa Svete Gore koji je živeo u tišini, molitvi i smirenju, uputio je snažne reči o onima koji odbacuju Boga. Njegove reči ne nose osudu, već duboku tugu i zabrinutost za dušu čovekovu:
"Ima ljudi koji govore da nema Boga. Oni tako govore jer u njihovom srcu živi gordi duh, koji im ubacuje u misli laž o Istini i Crkvi Božjoj. Oni misle da su mudri, a ne znaju da te misli ne dolaze od njih, već od zlog duha. Ko prihvati te misli i zavoli ih, orođuje se sa zlim duhom. Neka Bog nikome ne da da ga smrt zatekne u takvom stanju."
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Smiren čovek ne prezire sebe, već se oslobađa gordosti, očekivanja i prava da uvek bude u pravu.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Govoreći o moralu u porodici, navodi da razvrat, podvođenje, kvarenje maloletnika ili davanje lošeg primera predstavljaju ozbiljne duhovne opasnosti po dom.
Ništa se ne dešava bez Božijeg dopuštenja, govorio je starac Jefrem.
Crkva uči da je unutrašnja borba sastavni deo duhovnog života, ali i da nijedna loša misao nije jača od Božje blagodati ukoliko joj čovek otvori svoje srce.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
U SPC ne postoji jedinstvena cena za krštenje i za to postoji razlog.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.