ŠTA SE DOGODI KAD ČOVEK IZGOVORI "GOSPODE, POMILUJ MOJE DETE"! Sveti Porfirije Kavsokalivit je govorio da je ovo nešto najbolje što možete uraditi za svoja čeda!
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Molitva zauzima središnje mesto u pravoslavnom životu – ona je osnovni izraz čovekove veze s Bogom, duhovni dah duše i sredstvo pročišćenja srca.
Kroz molitvu, vernik ne samo da se obraća Bogu, već i učestvuje u dijalogu sa Njim, otvara svoje srce i dušu, traži oproštaj, snagu, mudrost i spasenje. To nije samo izgovaranje reči, već svesna i duboka unutrašnja delatnost, kojoj je potrebna pažnja, poniznost i iskrenost.
U pravoslavlju se posebno naglašava važnost toga da se molitva izgovara sa razumevanjem i sabranošću. Nije dovoljno da reči samo prolaze kroz usta – one moraju proći i kroz srce.
Ako molimo bez pažnje, mehanički i površno, propuštamo priliku da istinski dotaknemo Boga i duhovno se obnovimo. Takav pristup može čak da otvori vrata duhovnoj šteti, jer molitva bez smisla i bez unutrašnjeg učešća može postati prazna forma.
Takođe, važno je da znamo šta tražimo od Boga. Ne treba tražiti stvari koje su iznad naših duhovnih mogućnosti ili koje nisu korisne za naše spasenje.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja. Kada molimo, treba da pristupamo s poniznošću, svesni svoje slabosti i s verom da Bog zna šta je najbolje za nas. Umesto da zahtevamo, mi se u molitvi predajemo, tražeći prosvetljenje i snagu da prihvatimo ono što nam je dato.
Prepodobni Nikon Optinski je govorio da je molitva život duše i istakao da ona može radovati i demome.
"Ne zaboravljaj molitvu-ona je život duše.Treba da pažljivo izgovaramo reči molitve, da proničemo u smisao, a ne da težimo suviše visokom... Jer ako nepravilno čitamo, ne udubljujemo se u pročitano, mi time radujemo zle duhove.."!
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.
U svojoj knjizi "Lestvica" svetitelj je opisao kako se u molitvi javljaju zevanje, smeh i rasejanost, ukazujući da iza tih prekida pažnje stoji dublja borba za sabranost pred Bogom.
Pravoslavna Crkva na zle pomisli gleda kao na demonske napade i deo neprekidne duhovne borbe koju čovek vodi tokom čitavog života.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Pravoslavni vernik kroz molitvu ne traži da se svet menja po njegovoj meri, već da se njegovo srce uskladi sa Božijom voljom.
Čudo koje je Hristos učinio na svadbi u Kani Galilejskoj krije važnu pouku za supružnike
Ko vas voli, oženiće se vama, govorio je starac Pajsije devojkama.
Dete koje je čulo takve reči, prema njegovom tumačenju, ne treba da živi u strahu da je zauvek obeleženo.
Krstovi, ikone i crkveni barjaci predvode vernike u molitvi, ali iza ovog prizora stoji tradicija čije korene nalazimo još u Svetom pismu.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Krstovi, ikone i crkveni barjaci predvode vernike u molitvi, ali iza ovog prizora stoji tradicija čije korene nalazimo još u Svetom pismu.
U besedi za utorak 14. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na merilo pred kojim padaju spoljašnja pripadnost, ime i poreklo, a ostaju samo srce i dela.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog mučenika Andreja Stratilata po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Crkvena Nova godina i Prepodobni Simeon Stolpnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Egidija, opata, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.