ŠTA SE DOGODI KAD ČOVEK IZGOVORI "GOSPODE, POMILUJ MOJE DETE"! Sveti Porfirije Kavsokalivit je govorio da je ovo nešto najbolje što možete uraditi za svoja čeda!
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Molitva zauzima središnje mesto u pravoslavnom životu – ona je osnovni izraz čovekove veze s Bogom, duhovni dah duše i sredstvo pročišćenja srca.
Kroz molitvu, vernik ne samo da se obraća Bogu, već i učestvuje u dijalogu sa Njim, otvara svoje srce i dušu, traži oproštaj, snagu, mudrost i spasenje. To nije samo izgovaranje reči, već svesna i duboka unutrašnja delatnost, kojoj je potrebna pažnja, poniznost i iskrenost.
U pravoslavlju se posebno naglašava važnost toga da se molitva izgovara sa razumevanjem i sabranošću. Nije dovoljno da reči samo prolaze kroz usta – one moraju proći i kroz srce.
Ako molimo bez pažnje, mehanički i površno, propuštamo priliku da istinski dotaknemo Boga i duhovno se obnovimo. Takav pristup može čak da otvori vrata duhovnoj šteti, jer molitva bez smisla i bez unutrašnjeg učešća može postati prazna forma.
Takođe, važno je da znamo šta tražimo od Boga. Ne treba tražiti stvari koje su iznad naših duhovnih mogućnosti ili koje nisu korisne za naše spasenje.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja. Kada molimo, treba da pristupamo s poniznošću, svesni svoje slabosti i s verom da Bog zna šta je najbolje za nas. Umesto da zahtevamo, mi se u molitvi predajemo, tražeći prosvetljenje i snagu da prihvatimo ono što nam je dato.
Prepodobni Nikon Optinski je govorio da je molitva život duše i istakao da ona može radovati i demome.
"Ne zaboravljaj molitvu-ona je život duše.Treba da pažljivo izgovaramo reči molitve, da proničemo u smisao, a ne da težimo suviše visokom... Jer ako nepravilno čitamo, ne udubljujemo se u pročitano, mi time radujemo zle duhove.."!
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.
Pravoslavna Crkva na zle pomisli gleda kao na demonske napade i deo neprekidne duhovne borbe koju čovek vodi tokom čitavog života.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Pravoslavni vernik kroz molitvu ne traži da se svet menja po njegovoj meri, već da se njegovo srce uskladi sa Božijom voljom.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.