ŠTA SE DOGODI KAD ČOVEK IZGOVORI "GOSPODE, POMILUJ MOJE DETE"! Sveti Porfirije Kavsokalivit je govorio da je ovo nešto najbolje što možete uraditi za svoja čeda!
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Molitva zauzima središnje mesto u pravoslavnom životu – ona je osnovni izraz čovekove veze s Bogom, duhovni dah duše i sredstvo pročišćenja srca.
Kroz molitvu, vernik ne samo da se obraća Bogu, već i učestvuje u dijalogu sa Njim, otvara svoje srce i dušu, traži oproštaj, snagu, mudrost i spasenje. To nije samo izgovaranje reči, već svesna i duboka unutrašnja delatnost, kojoj je potrebna pažnja, poniznost i iskrenost.
U pravoslavlju se posebno naglašava važnost toga da se molitva izgovara sa razumevanjem i sabranošću. Nije dovoljno da reči samo prolaze kroz usta – one moraju proći i kroz srce.
Ako molimo bez pažnje, mehanički i površno, propuštamo priliku da istinski dotaknemo Boga i duhovno se obnovimo. Takav pristup može čak da otvori vrata duhovnoj šteti, jer molitva bez smisla i bez unutrašnjeg učešća može postati prazna forma.
Takođe, važno je da znamo šta tražimo od Boga. Ne treba tražiti stvari koje su iznad naših duhovnih mogućnosti ili koje nisu korisne za naše spasenje.
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja. Kada molimo, treba da pristupamo s poniznošću, svesni svoje slabosti i s verom da Bog zna šta je najbolje za nas. Umesto da zahtevamo, mi se u molitvi predajemo, tražeći prosvetljenje i snagu da prihvatimo ono što nam je dato.
Prepodobni Nikon Optinski je govorio da je molitva život duše i istakao da ona može radovati i demome.
"Ne zaboravljaj molitvu-ona je život duše.Treba da pažljivo izgovaramo reči molitve, da proničemo u smisao, a ne da težimo suviše visokom... Jer ako nepravilno čitamo, ne udubljujemo se u pročitano, mi time radujemo zle duhove.."!
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Božja ruka je uvek pružena, spremna da nas podigne, uteši i vodi, ali da bismo tu pomoć istinski osetili, potrebno je da mu se obratimo iskreno i sa verom.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.
Pravoslavni vernik kroz molitvu ne traži da se svet menja po njegovoj meri, već da se njegovo srce uskladi sa Božijom voljom.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Jednostavne reči iz pravoslavnog molitvenika koje kriju snagu ljubavi, vere i nevidljive podrške u trenucima kada je najpotrebnija.
Pravoslavlje jasno odvaja rasuđivanje, koje može biti neophodno radi zaštite istine i dobra, od osuđivanja koje proizlazi iz gordosti, samopravednosti i duhovne slepoće.
Veliki ruski svetitelj iz 19. veka objašnjava da kada podignemo srce ka Bogu, čak i najveća tuga gubi snagu, a spokojstvo postaje živo iskustvo prisustva Božije ljubavi.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
Ova neuroza se ne razvija u odsustvu vere, već često upravo u verskoj sredini.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.