Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan. U crkvenom kalendaru ovaj praznik je obeležen crvenim slovom.
Slavi se četrdeset dana nakon Vaskrsa, tačnije u četvrtak šeste nedelje posle praznika Vaskrsenja Hristovog. Na večernjoj službi koja se služi u sredu uoči Vaznesenja vrši se u skladu sa crkvenim tipikom, takozvano Odanije Pashe, neka vrsta opraštanja sa Vaskrsom. Početak i kraj službe se na taj dan, vrši isto kao i na sam Vaskrs.
Isus Hrist je, tri dana nakon što je raspet na krst i sahranjen u grobnici, vaskrsnuo iz mrtvih i javio se svojim učenicima. Sa njima je proveo 40 dana na zemlji, učeći ih kako da šire veru.
Nakon toga poveo ih je na Maslinsku goru i rekao im: "Idite po svemu svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje biće osuđen.”
Da bi u tome uspeli, obećao im je Duha Utešitelja i zapovedio da do silaska Duha Svetoga ne izlaze iz Jerusalima. Tako su mogli preneti Hristovu veru u svet i time ljudstvo spasavati u veri (odakle naziv Spasovdan).
Podignutih ruku Hristos je učenike blagoslovio i počeo se uznositi na nebo, ostavljajući ih da čekaju Duha Svetoga.
Apostoli su nemo gledali za njim, dok nije iščezao iz pogleda. Tada im se obratiše anđeli: "Što stojite i gledate? Kako ste videli da Gospod odlazi na nebo tako će On opet doći da sudi živima i mrtvima i onda carstvu Njegovom neće biti kraja.”
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.
Smirenje, trudoljublje i uzdržanje ovog svetog oca bilo je i ostalo redak primer za podražavanje ogromnog broja monaha.