SPC danas obeležava Prepodobnog Teodora Osveštanog.
Učenik je svetog Pahomija. Rođen je i odrastao kao neznabožac, ali kao mladić došao je do poznanja prave vere, krstio se, i čuvši za svetog Pahomija, pobegao kod njega u manastir tajno, bez znanja roditelja.
Sveti Pahomije ga zamonaši i zavoli zbog njegove neobične revnosti i poslušnosti. Kad mu je došla majka da ga zove da se vrati kući, on nije hteo ni da joj se javi, ali se Bogu molio za nju da i nju prosveti Božjom istinom.
I zaista, majka ne samo da nije uspela da ga vrati kući, i ona je tu ostala. Videći nedaleko ženski manastir, kojim upravljaše sestra Pahomijeva, ona stupi u njega i zamonaši se.
Posle izvesnog vremena dođe u manastir i njegov brat Pafnutije, te se i on zamonaši.
Desi se jednom, da episkop grada Panopolja pozva svetog Pahomija, da mu ustroji manastir. Pahomije je tu dužnost poverio Teodoru.
Po smrti Svetog Pahomija, Teodor je postao iguman svih njegovih manastira. Doživeo je duboku starost. Upokojio se mirno 368. godine.
Tropar (glas 1):
Kao pustinjski žitelj i u telu Anđeo i čudotvorac, pokazao si se bogonosni oče naš Teodore. Postom, bdenjem i molitvama, nebeske darove si primio, isceljujući bolesti onih koji ti sa verom dolaze. Slava Onome koji ti je dao snagu, koji te je proslavio i koji kroz tebe daruje svima isceljenje.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Pravoslavna duhovnost ne negira svet, već poziva da se ne vezujemo za njega.
On se odmalena držao vere Hristove i život provođio u postu, molitvi i dobrim delima.
Smirenje, trudoljublje i uzdržanje ovog svetog oca bilo je i ostalo redak primer za podražavanje ogromnog broja monaha.