KOG DATUMA SU PRAZNICI SPASOVDAN I DUHOVI 2026. GODINE?
Praznici Vaznesenje Hristovo i Silazak Duha Svetoga pripadaju istom vaskršnjem krugu i njihov datum uvek zavisi od praznika Vaskrsenja Hristovog
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Duhovski ponedeljak, prvi dan posle praznika Svete Trojice, koji se ove godine obeležava 1. juna. Ovaj dan ima važno mesto u liturgijskom životu Pravoslavne crkve i posvećen je trećem licu Svete Trojice, Svesvetom, Životvornom i Svesilnom Duhu Svetom.
Duhovski ponedeljak se liturgijski nastavlja na Pedesetnicu, praznik koji se slavi pedesetog dana nakon Vaskrsa i koji se smatra početkom života Crkve. Prema novozavetnom predanju, tada je Sveti duh sišao na apostole, koji su primili dar da govore različitim jezicima. Na taj način započela je njihova propoved širom sveta i širenje hrišćanske vere.
U središtu ovog praznika nalazi se dogma o Svetoj Trojici, koja predstavlja osnov hrišćanskog učenja. Prema tom učenju, Bog postoji kao jedinstvena božanska suština u tri lica. Otac je izvor svega postojećeg i Stvoritelj sveta. Sin je Isus Hristos, koji je postao čovek, stradao i vaskrsao radi spasenja ljudskog roda. Duh Sveti je božanska sila koja osvećuje, prosvetljuje i vodi vernike ka istini.
U hrišćanskom učenju, Duh Sveti se naziva trećim licem Svete Trojice, jednom od božanskih hipostaza. Sam pojam potiče od grčke reči pneuma, što znači duh ili dah. U Novom zavetu, Duh Sveti se naziva i Duh istine, ali i Paraklit, odnosno Utešitelj, onaj koji teši, jača i vodi čoveka u veri.
Crkveno predanje naglašava da je Duh Sveti Gospod i da mu pripada isto poštovanje i slava kao i Ocu i Sinu, jer je po svojoj prirodi istinski Bog. On se naziva i Životvornim, jer zajedno sa Ocem i Sinom daruje život celokupnoj tvorevini, a ljudima daje i duhovni život.
U jevanđeljskom učenju posebno se ističe da bez delovanja Duha Svetoga nema ni duhovnog rođenja čoveka. Reči Hristove: „Ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u Carstvo Božije“ zauzimaju važno mesto u razumevanju ovog praznika i njegove poruke.
Duhovski ponedeljak, iako često manje poznat široj javnosti u odnosu na Pedesetnicu, u liturgijskom životu Pravoslavne crkve ima snažno i jasno značenje. On podseća vernike na neprekidno delovanje Svetog duha u Crkvi i u životu svakog čoveka, kao i na početak misije apostola, koja se iz Jerusalima proširila na ceo tada poznati svet.
U tom smislu, ovaj praznik ne ostaje samo istorijsko sećanje na jedan događaj iz Novog zaveta, već i živa poruka o prisustvu Duha Svetoga u savremenom životu Crkve, u njenim svetim tajnama i u svakodnevnom duhovnom iskustvu vernika.
Duhovski ponedeljak tako ostaje dan tihe, ali duboke molitvene svesti o tome da se život Crkve ne zasniva samo na ljudskoj reči i delu, već pre svega na delovanju Duha Svetoga, koji osvećuje, sabira i vodi ka istini.
Praznici Vaznesenje Hristovo i Silazak Duha Svetoga pripadaju istom vaskršnjem krugu i njihov datum uvek zavisi od praznika Vaskrsenja Hristovog
Duhovi se smatraju rođendanom Crkve, a uspomena na Silazak Svetog Duha i danas živi u bogosluženjima, zelenim grančicama u hramovima i običajima koje vernici vekovima čuvaju.
Od rada i baštovanstva do venčanja i odlaska na groblje - jeromonah Visokopetrovskog manastira u Moskvi razjašnjava šta Crkva zaista uči o Duhovima, a šta potiče iz narodnih zabluda i sujeverja.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save poglavar SPC poručio je da je sabranje pred Časnim pojasom snažno svedočenje žive vere.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Vekovima se među vernicima prenosi da se na praznike obeležene crvenim slovom ništa ne sme raditi, ali mnoga takva pravila nisu deo crkvenog učenja.
Trenutak kada se liturgijski završava period posvećen Silasku Svetog Duha nosi poruku da ono što je započeto na Duhove ne prestaje, već se nastavlja u životu Crkve i svakog vernika.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Jakinta po starom i Svetog sveštenomučenika Antinogena po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Karmelske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada je car Trajan tražio da se odrekne Hrista, ostao je veran veri i zbog toga pretrpeo mučenje i tamnicu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje rize Presvete Bogorodice po starom i Svete mučenike Kirika i Julitu po novom kalendaru. Katolici obeležava spomendan Svetog Bonaventure, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božje, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
U hramu Svetog apostola Pavla u Tupelu vernici su prisustvovali radosnom događaju u kojem je više ljudi započelo novi život u pravoslavnoj veri.
Ovo lagano posno jelo na ulju priprema se od nekoliko sastojaka, a svojim blagim ukusom i mirisom podseća na recepte naših baka.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.