Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
U našem narodu postoje brojna verovanja vezana za crvena slova u crkvenom kalendaru. Mnogi su tako odrastali u uverenju da na veliki praznik ne treba uključivati veš-mašinu, prati veš, čistiti kuću ili obavljati druge poslove jer bi to moglo da donese nesreću ili Božju kaznu.
Ipak, smisao crvenog slova nije u strahu od kazne, već u tome da se čovek tog dana više posveti molitvi, Bogu i svetoj liturgiji. Suštinsko pitanje nije samo da li se neki posao sme obaviti, već da li je praznik zaista proslavljen onako kako treba.
Sveštenik Predrag Popović govorio je upravo o ovoj nedoumici koja često postoji među vernicima, naglašavajući da se crvena slova u kalendaru ne razlikuju od drugih dana zbog zabrane rada, već zato što su to dani kada Crkva služi svetu liturgiju.
- Ima raznih verovanja u našem narodu, pa onda kažu ljudi: "E, oče, na taj dan se desilo ovo ili ono, neki su poginuli, neki se kupali, pa napravilo se to zlo..." Svetiteljski praznici, bilo koji da su, pogotovo crveno slovo, na taj dan kada je crveno slovo, različit je od svih ostalih dana po tome što se taj dan služi liturgija - objasnio je otac Predrag u video-snimku objavljenom na Instagramu.
"Ide se na liturgiju, a ne na kupanje ili druge aktivnosti"
Prema njegovim rečima, najvažniji deo praznovanja jeste učešće u Svetoj liturgiji. Kada se u hramu služi bogosluženje, vernik bi trebalo da mu prisustvuje, a ostale aktivnosti da ostavi za kasnije, ukoliko je to moguće.
- Kada se služi liturgija u hramu, onda se ide na liturgiju, a ne na kupanje ili bilo gde drugde - rekao je sveštenik.
Otac Predrag podseća da su naši preci znali da praznik treba poštovati, ali su istovremeno razumeli i životne okolnosti. Ljudi koji su radili u polju nisu uvek mogli da ostave sve poslove, ali su se trudili da neko iz kuće ode u crkvu i pomoli se za celu porodicu.
- Naši stari su to znali i onda, kada su imali da rade nešto u polju, a bio je neki svetac, poslali bi nekoga iz kuće da ode u crkvu dok ostali rade. Ti idi, moli se, a ostali će da rade - objasnio je.
Kao primer zajedničke odgovornosti naveo je i događaje iz istorije Manastira Hilandar, kada su, prema predanju, tokom napada gusara jedni branili manastir, dok su se drugi molili.
- Ali neko treba da se moli, što kažu, za te ukućane, da to sve bude kako treba - istakao je.
Jedna od najčešćih zabluda jeste da je smisao crvenog slova u tome da čovek tog dana ne sme ništa da radi. Međutim, pravoslavno shvatanje praznika nije zasnovano na strahu, već na želji da čovek taj dan posveti Bogu i molitvi.
Sveštenik Predrag Popović objašnjava da danas mnoge porodice nemaju veliki broj članova, kao nekada, pa se često dešava da niko ne može da ostavi svoje obaveze. U takvim situacijama, ukoliko je moguće, neko iz domaćinstva treba da ode na liturgiju.
- Dok traje liturgija, nema tu, da kažemo tako, kupanja i nekih fizikalija i tako dalje - rekao je on.
Govoreći o poljoprivrednicima, otac Predrag je objasnio da njihov posao ima svoje posebnosti jer se neke obaveze ne mogu odložiti.
- Poljoprivrednici su drugo, oni opet imaju blagoslov da rade i kad je crveno slovo i kad nije, s tim da odu u crkvu kada mogu i kada nema posla - rekao je.
On je, međutim, upozorio da se taj blagoslov ne sme pogrešno razumeti.
- Ako oni kažu: "otac Peđa" ili neko tamo dao je blagoslov poljoprivrednicima da rade svako crveno slovo kad treba, a oni ne idu u crkvu, e onda će i tu početi da se desetkuje. Zato, eto, da naučimo da crveno slovo znači da se ne radi, ne da bi se lenjstvovalo, nego da bi se posvetilo i otišlo na liturgiju - poručio je sveštenik.
Svetitelji nisu tu da kazne čoveka, već da ga podsete na Boga
Govoreći o narodnim strahovima da će čoveka stići kazna ako radi na praznik, otac Predrag je podsetio da svetitelji nisu oni koji čekaju da kazne ljude.
- Uglavnom, pomolite se Gospodu, jer Sveti Prokopije ne davi ljude, niti pak Sveti Ilija, nego ljudi, eto, ne mare za Boga, i onda im to dođe kao neki podsetnik kad se tako nešto loše desi - rekao je.
Pravoslavna vera ne poziva čoveka na sujeverni strah, već na veru, ljubav i poštovanje prema svetosti praznika. Crveno slovo nije samo dan kada se nešto „ne sme“, već prilika da čovek zastane, ode na liturgiju i posveti više vremena molitvi.
Zato odgovor na pitanje da li je greh raditi na crveno slovo ne može da se svede samo na jednostavno pravilo. Najvažnije je da čovek, koliko god može, praznik započne molitvom i učešćem u svetoj liturgiji, a svoje obaveze obavlja u skladu sa tim.
Božić, Vaskrs, Bogojavljenje i druge velike praznike prate brojna narodna tumačenja i običaji, ali crkveno učenje njihov smisao vidi u duhovnoj poruci, a ne u predskazanjima.
Vekovima ljudi odlaze na posebna mesta tražeći utehu, zdravlje i pomoć, ali Crkva jasno govori šta osvećena voda zaista jeste, zašto joj vernici prilaze sa poštovanjem i gde se nalazi granica između vere i praznoverja.
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Sveti Oci upozoravaju da nije svaki san poruka niti svaka misao otkrovenje, već da je za razlikovanje Božje opomene od zablude neophodno duhovno rasuđivanje.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Ćirila i Metodija po starom i Svetog Simeona Divnogorca po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Duhove i spomendan Presvete Bogorodice Pomoćnice, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Njegovo ime povezano je sa najvažnijim događajima iz biblijske istorije, a posebno sa blagovešću koju je doneo Presvetoj Bogorodici o rođenju Gospoda Isusa Hrista.