Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Kada roditelji biraju ime za ćerku, često im je važno njegovo značenje, ali i ličnost sa kojom je povezano. Biblijska ženska imena imaju posebno mesto u pravoslavnim porodicama, jer su povezana sa Presvetom Bogorodicom, svetim ženama i ličnostima čiji se životi pominju u Svetom pismu i crkvenom predanju.
Marija, Ana, Sara, Eva i Marta među najpoznatijim su ženskim imenima biblijskog porekla. Svako od njih povezano je sa drugačijom ličnošću i događajem iz Svetog pisma ili pravoslavnog predanja. Od Presvete Bogorodice i pravedne Ane do starozavetne pramajke Eve i sestara Marte i Marije, ova imena imaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Marija
Ime Marija potiče od hebrejskog imena Mirjam, odnosno Mirjam/Miryam. Njegovo značenje nije potpuno jednoznačno, pa se u različitim tumačenjima povezuje sa značenjima kao što su „voljena“ i „gorka“.
U pravoslavnoj tradiciji ovo ime zauzima posebno i jedinstveno mesto zbog Presvete Bogorodice, Majke Gospoda Isusa Hrista. Presveta Bogorodica Marija jedna je od najpoštovanijih ličnosti hrišćanske vere, a njena uloga u domostroju spasenja zauzima posebno mesto u Novom zavetu i životu Crkve.
Jevanđelja svedoče o njenom prihvatanju Božje volje i o događajima koji su prethodili rođenju Hristovom. Na Blagovesti, nakon što joj je arhangel Gavrilo saopštio da će roditi Sina Božjeg, Marija je prihvatila Božju volju.
O događajima iz njenog detinjstva i o njenim roditeljima Joakimu i Ani govori Sveto predanje Crkve, koje se čuva u bogosluženju i crkvenom životu.
Zbog toga ime Marija u pravoslavnoj tradiciji nosi posebno duboku duhovnu simboliku i pre svega podseća na Presvetu Bogorodicu, njenu veru i poslušnost Božjoj volji.
alexkich/Shutterstock
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma
Ana
Ime Ana potiče od hebrejskog imena Hannah i najčešće se povezuje sa značenjima „milost“, „blagodat“ ili „milostiva“.
U Svetom pismu poznata je Ana, majka proroka Samuila, čija je priča opisana u Prvoj knjizi Samuilovoj. Ana se dugo molila Bogu za dete, a kada je dobila sina, posvetila ga je Bogu. Njena molitva i zahvalnost zauzimaju značajno mesto u starozavetnom pripovedanju.
U pravoslavnom Svetom predanju posebno mesto zauzima i Sveta pravedna Ana, majka Presvete Bogorodice. Prema crkvenom predanju, ona i njen suprug Joakim dugo nisu imali dece, a njihova usrdna molitva bila je uslišena rođenjem Marije.
Važno je naglasiti da su Ana, majka proroka Samuila, i Sveta pravedna Ana, majka Presvete Bogorodice, dve različite ličnosti.
Ime Ana zato u hrišćanskom kontekstu podseća na molitvu, veru, nadu i Božju blagodat.
Sara
Ime Sara potiče iz hebrejskog jezika i najčešće se tumači kao „kneginja“ ili „princeza“.
Sara je jedna od najvažnijih žena Starog zaveta. Bila je žena patrijarha Avrama i majka Isaka. Njena priča zauzima značajno mesto u Knjizi Postanja, posebno zbog rođenja Isaka u njenim poznim godinama.
Prema Svetom pismu, Bog je Avramu obećao potomstvo, a rođenjem Isaka ostvareno je obećanje koje je, ljudski gledano, izgledalo teško ostvarivo. Sarina priča zato je neraskidivo povezana sa verom u Božje obećanje.
U hrišćanskoj tradiciji Sara se pamti kao starozavetna pramajka i žena čiji život podseća na značaj vere i pouzdanja u Boga.
Eva
Ime Eva potiče od hebrejskog imena Havvah i tradicionalno se povezuje sa značenjem „život“ ili „ona koja daje život“.
Eva je, prema Knjizi postanja, prva žena i žena Adama, prvog čoveka. U biblijskom pripovedanju ona zauzima posebno mesto u priči o stvaranju čoveka i njegovom padu.
Pravoslavno učenje o padu praroditelja govori o čovekovoj slobodi, neposlušanju Bogu i posledicama greha, ali istovremeno i o Božjoj ljubavi prema čoveku i nadi u spasenje.
Zbog toga se Eva u pravoslavnom razumevanju ne može posmatrati samo kao ličnost kojoj se pripisuje krivica za pad čoveka. Priča o Adamu i Evi govori o čoveku, njegovoj slobodi i odgovornosti pred Bogom i predstavlja deo šire biblijske priče o spasenju.
Ime Eva, koje se tradicionalno povezuje sa životom, tako ima snažnu simboliku početka ljudskog roda, ali se njegovo značenje ne može odvojiti od biblijskog pripovedanja o stvaranju, padu i Božjem promislu o čoveku.
Mykola Komarovskyy/Shutterstock
Sveto pismo
Marta
Ime Marta potiče iz aramejskog jezika i najčešće se tumači kao „gospođa“ ili „gospodarica“.
U Novom zavetu poznata je Marta iz Vitanije, sestra Marije i Lazara i prijateljica Gospoda Isusa Hrista. U njihovom domu Hristos je boravio, a Jevanđelje po Luki donosi poznatu scenu u kojoj Marta služi i brine o gostoprimstvu, dok njena sestra Marija sedi kraj Hristovih nogu i sluša Njegovu besedu.
Hristove reči Marti ne predstavljaju osudu služenja i brige za druge, već ukazuju na prvenstvo slušanja Božje reči i onoga što je duhovno potrebno. U Jevanđelju po Jovanu upravo Marta pokazuje snažnu veru u Hrista kada, pred Lazarovim vaskrsenjem, ispoveda veru da je On Hristos, Sin Božji, koji dolazi u svet.
Zbog toga se ime Marta u hrišćanskom kontekstu može povezati sa služenjem, gostoprimstvom i verom.
Marija, Ana, Sara, Eva i Marta nisu samo imena koja se mogu pronaći u Svetom pismu. Ona podsećaju na različite žene i događaje koji imaju važno mesto u Svetom pismu i pravoslavnom predanju, od Presvete Bogorodice i starozavetnih pramajki do žena koje su svoju veru pokazale u susretu sa Bogom. Njihova vrednost zato nije u tome što bi samo ime određivalo čovekov karakter ili sudbinu, već u ličnostima i događajima na koje nas ta imena podsećaju.
Protojerej Stiven Frimen podseća da ime u hrišćanstvu nikada nije bilo obična oznaka, već duhovni pečat čoveka – nešto što ga prati od krštenja do večnosti i otkriva mnogo više nego što danas slutimo.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, grčki pravoslavni publicista Panajotis Ljakos podseća na svetootačko predanje koje upozorava na duboku duhovnu krizu i udaljavanje od smisla ljudskog postojanja.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Veliki svetitelj našeg vrmena savetovao je da se svaka reč, pa i znak interpukcije u Bibliji proučava sa ljubavlju i pažnjom, sve do najsitnijih detalja.
Sveštenik Jevgenije Murzin izdvojio je biblijske priče koje otkrivaju kako otac treba da voli, vaspitava, savetuje i usmerava svoju decu, a da pritom sačuva njihovo poverenje i poštuje njihovu slobodu.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.