Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Kada roditelji biraju ime za ćerku, često im je važno njegovo značenje, ali i ličnost sa kojom je povezano. Biblijska ženska imena imaju posebno mesto u pravoslavnim porodicama, jer su povezana sa Presvetom Bogorodicom, svetim ženama i ličnostima čiji se životi pominju u Svetom pismu i crkvenom predanju.
Marija, Ana, Sara, Eva i Marta među najpoznatijim su ženskim imenima biblijskog porekla. Svako od njih povezano je sa drugačijom ličnošću i događajem iz Svetog pisma ili pravoslavnog predanja. Od Presvete Bogorodice i pravedne Ane do starozavetne pramajke Eve i sestara Marte i Marije, ova imena imaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Marija
Ime Marija potiče od hebrejskog imena Mirjam, odnosno Mirjam/Miryam. Njegovo značenje nije potpuno jednoznačno, pa se u različitim tumačenjima povezuje sa značenjima kao što su „voljena“ i „gorka“.
U pravoslavnoj tradiciji ovo ime zauzima posebno i jedinstveno mesto zbog Presvete Bogorodice, Majke Gospoda Isusa Hrista. Presveta Bogorodica Marija jedna je od najpoštovanijih ličnosti hrišćanske vere, a njena uloga u domostroju spasenja zauzima posebno mesto u Novom zavetu i životu Crkve.
Jevanđelja svedoče o njenom prihvatanju Božje volje i o događajima koji su prethodili rođenju Hristovom. Na Blagovesti, nakon što joj je arhangel Gavrilo saopštio da će roditi Sina Božjeg, Marija je prihvatila Božju volju.
O događajima iz njenog detinjstva i o njenim roditeljima Joakimu i Ani govori Sveto predanje Crkve, koje se čuva u bogosluženju i crkvenom životu.
Zbog toga ime Marija u pravoslavnoj tradiciji nosi posebno duboku duhovnu simboliku i pre svega podseća na Presvetu Bogorodicu, njenu veru i poslušnost Božjoj volji.
alexkich/Shutterstock
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma
Ana
Ime Ana potiče od hebrejskog imena Hannah i najčešće se povezuje sa značenjima „milost“, „blagodat“ ili „milostiva“.
U Svetom pismu poznata je Ana, majka proroka Samuila, čija je priča opisana u Prvoj knjizi Samuilovoj. Ana se dugo molila Bogu za dete, a kada je dobila sina, posvetila ga je Bogu. Njena molitva i zahvalnost zauzimaju značajno mesto u starozavetnom pripovedanju.
U pravoslavnom Svetom predanju posebno mesto zauzima i Sveta pravedna Ana, majka Presvete Bogorodice. Prema crkvenom predanju, ona i njen suprug Joakim dugo nisu imali dece, a njihova usrdna molitva bila je uslišena rođenjem Marije.
Važno je naglasiti da su Ana, majka proroka Samuila, i Sveta pravedna Ana, majka Presvete Bogorodice, dve različite ličnosti.
Ime Ana zato u hrišćanskom kontekstu podseća na molitvu, veru, nadu i Božju blagodat.
Sara
Ime Sara potiče iz hebrejskog jezika i najčešće se tumači kao „kneginja“ ili „princeza“.
Sara je jedna od najvažnijih žena Starog zaveta. Bila je žena patrijarha Avrama i majka Isaka. Njena priča zauzima značajno mesto u Knjizi Postanja, posebno zbog rođenja Isaka u njenim poznim godinama.
Prema Svetom pismu, Bog je Avramu obećao potomstvo, a rođenjem Isaka ostvareno je obećanje koje je, ljudski gledano, izgledalo teško ostvarivo. Sarina priča zato je neraskidivo povezana sa verom u Božje obećanje.
U hrišćanskoj tradiciji Sara se pamti kao starozavetna pramajka i žena čiji život podseća na značaj vere i pouzdanja u Boga.
Eva
Ime Eva potiče od hebrejskog imena Havvah i tradicionalno se povezuje sa značenjem „život“ ili „ona koja daje život“.
Eva je, prema Knjizi postanja, prva žena i žena Adama, prvog čoveka. U biblijskom pripovedanju ona zauzima posebno mesto u priči o stvaranju čoveka i njegovom padu.
Pravoslavno učenje o padu praroditelja govori o čovekovoj slobodi, neposlušanju Bogu i posledicama greha, ali istovremeno i o Božjoj ljubavi prema čoveku i nadi u spasenje.
Zbog toga se Eva u pravoslavnom razumevanju ne može posmatrati samo kao ličnost kojoj se pripisuje krivica za pad čoveka. Priča o Adamu i Evi govori o čoveku, njegovoj slobodi i odgovornosti pred Bogom i predstavlja deo šire biblijske priče o spasenju.
Ime Eva, koje se tradicionalno povezuje sa životom, tako ima snažnu simboliku početka ljudskog roda, ali se njegovo značenje ne može odvojiti od biblijskog pripovedanja o stvaranju, padu i Božjem promislu o čoveku.
Mykola Komarovskyy/Shutterstock
Sveto pismo
Marta
Ime Marta potiče iz aramejskog jezika i najčešće se tumači kao „gospođa“ ili „gospodarica“.
U Novom zavetu poznata je Marta iz Vitanije, sestra Marije i Lazara i prijateljica Gospoda Isusa Hrista. U njihovom domu Hristos je boravio, a Jevanđelje po Luki donosi poznatu scenu u kojoj Marta služi i brine o gostoprimstvu, dok njena sestra Marija sedi kraj Hristovih nogu i sluša Njegovu besedu.
Hristove reči Marti ne predstavljaju osudu služenja i brige za druge, već ukazuju na prvenstvo slušanja Božje reči i onoga što je duhovno potrebno. U Jevanđelju po Jovanu upravo Marta pokazuje snažnu veru u Hrista kada, pred Lazarovim vaskrsenjem, ispoveda veru da je On Hristos, Sin Božji, koji dolazi u svet.
Zbog toga se ime Marta u hrišćanskom kontekstu može povezati sa služenjem, gostoprimstvom i verom.
Marija, Ana, Sara, Eva i Marta nisu samo imena koja se mogu pronaći u Svetom pismu. Ona podsećaju na različite žene i događaje koji imaju važno mesto u Svetom pismu i pravoslavnom predanju, od Presvete Bogorodice i starozavetnih pramajki do žena koje su svoju veru pokazale u susretu sa Bogom. Njihova vrednost zato nije u tome što bi samo ime određivalo čovekov karakter ili sudbinu, već u ličnostima i događajima na koje nas ta imena podsećaju.
Protojerej Stiven Frimen podseća da ime u hrišćanstvu nikada nije bilo obična oznaka, već duhovni pečat čoveka – nešto što ga prati od krštenja do večnosti i otkriva mnogo više nego što danas slutimo.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, grčki pravoslavni publicista Panajotis Ljakos podseća na svetootačko predanje koje upozorava na duboku duhovnu krizu i udaljavanje od smisla ljudskog postojanja.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
Od Luke i Lazara do Pavla, Stefana i Jakova, ova imena povezana su sa važnim ličnostima Svetog pisma i zauzimaju posebno mesto u hrišćanskoj tradiciji.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
U besedi za utorak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Hristove reči pokazuje zašto ni dela, Sveto Pismo i svedočanstvo Oca nisu dovoljni čoveku koji odbija da poveruje.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Sveštenik Jevgenije Murzin otkriva zašto strah od Božje kazne nije isto što i strahopoštovanje prema Bogu i kako savršena ljubav oslobađa čoveka od strepnje.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
U besedi za ponedeljak 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva šta je Isus Hristos doneo ljudima i kako se otkriva neizmerna ljubav Nebeskog Oca