ZAŠTO SE LJUDI UPADLJIVO KRSTE KADA PROLAZE PORED HRAMOVA: Teolog govori o gestu koji gotovo svi rade, ali retko ko zna zašto
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Pripadnost Crkvi u pravoslavlju nije samo pitanje vere, već pitanje njegovog odnosa prema Bogu i života u zajednici vernih.
Crkva čoveku daje prostor da svoju veru živi kroz molitvu, bogosluženje, svete tajne i zajednicu sa drugima, ali i da kroz njeno učenje i predanje sačuva ono što je primio.
Mir može zameniti nemir, ljubav gorčina, a smirenje osuđivanje drugih. Čovek koji se udaljava od Crkve može sve više da se zatvara u sebe i da sopstveni sud postavi iznad crkvenog predanja.
Zbog toga se u pravoslavlju toliko insistira na čuvanju jedinstva Crkve. Biti njen pripadnik znači ostati u zajednici, čuvati vrednosti koje ona vekovima propagira i ne odvajati se od crkvenog života.
Na posledice udaljavanja od Crkve posebno je upozoravao starac Josif Isihasta, koji je govorio o gubitku mira, ljubavi i blagodati Svetoga Duha:
"Svi oni koji su se odvojili od Crkve, sasvim su otpali i od blagodati Svetoga Duha. Izgubili su mir, izgubili su ljubav i puni su gorčine i osuđivanja. Molio sam se dugo i Gospod mi je otkrio: Crkva je tamo gde je kanonski poredak i gde se pominje patrijarh. Van nje nema spasenja, ma koliko neko izgledao pravedan u svojim očima."
Bonus video
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Crkva nije prostor za odmor, već mesto susreta čoveka sa Bogom.
Vreme koje čovek dobrovoljno posveti crkvi dobija dublji smisao.
Zašto ne nosi krst, kako mu se pravilno obraća i kada mu ne treba prilaziti - to su detalji koje većina vernika nikada nije učila.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
U besedi za utorak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino viđenje Hristovog stradanja sa tajnom Božjeg sveznanja i onim što Bog vidi u dubini ljudskog srca.
Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
Bog nikad ne ostavlja čoveka u nevolji.
Udaljavanje od Crkve je veoma opasno po čoveka.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Četvorogodišnja saradnja sa čuvenim londonskim klubom Fabric izazvala je oštre kritike, dok iz hrama poručuju da žele da privuku novu publiku i istorijski prostor približe onima koji ga inače ne posećuju.
Nema skupih namirnica ni komplikovanih koraka, a višnje mu daju posebnu sočnost i miris.
Vernici iz svih krajeva od ranih jutarnjih časova pristižu u crkvu Svetog apostola Luke, gde je izložen kovčeg sa telom generala Mladića.