UPALITI VEŠ-MAŠINU NA CRVENO SLOVO ILI NE? Sveštenik Predrag Popović odgovorio na pitanje koje godinama deli vernike
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Odakle potiče strah da će se dogoditi nešto loše ako se radi na praznik i šta je zapravo najvažnije tog dana prema učenju Crkve.
Prema učenju Crkve, post bez molitve, smirenja i dobrih dela ostaje nepotpun.
Majčinska ljubav je bezuslovna i neograničena.
Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi.
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka.
Upravo preko vračara i gatara, đavo pokušava da uđe u tuđe živote, da razori porodice, posvađa ljude, poseje sumnju i strah, i da čoveka odvoji od Hrista.
Dok je njegova supruga bila u blagoslovenom stanju, sveštenik Predrag Popović doživeo je susret sa svetiteljkom koji je promenio život njegove porodice i potvrdu vere u Božiju promisao.
U pravoslavlju, dete se ne posmatra samo kao mali čovek koji treba da odraste, već kao dragoceni dar Božiji.
Otac Predrag je objasnio, da ma koliko bezazleno deluje rečenica koju često čujemo: "Ne treba mi niko". ona predstavlja opasnu duhovnu zamku
Otac Predrag naglašava da vera nije prostor za one koji se povlače i boje.
Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi.
Za našu Crkvu, za obred sahrane, uz opelo, potrebni su jedino sveća, žito i vino.
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Za Jerusalim je upozorio da će stradati zbog bezakonja njegovih poglavara, koji uzimaju mito, sveštenika koji uče za platu i proroka koji gataju za novac.
Za Crkvu nedelja nije običan dan.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Prešao je hiljade kilometara kako bi primio Svetu Tajnu Krštenja, a novi život u veri započeo je pod imenom velikog srpskog svetitelja.
Episkop novobrdski Ilarion istakao da telesna snaga i sportski uspeh treba da budu praćeni duhovnim uzrastanjem, negovanjem vrlina i živim odnosom sa Bogom.
Crkva kroz molitve, troparе i stihire postepeno uvodi vernike u tajnu događaja koji se proslavlja, a ovaj čin ima duboko liturgijsko značenje.