U pravoslavlju, dete se ne posmatra samo kao mali čovek koji treba da odraste, već kao dragoceni dar Božiji.
Svaki roditelj sanja isto – da njegovo dete bude srećno. To je misao koja se ne gasi nikada, čak i kada deca odrastu, odu, promene grad, zemlju, život. Ipak, uprkos toj iskrenoj želji i neprekidnom trudu, većina roditelja ne može sa sigurnošću da kaže da je njihovo dete zaista ispunjeno i spokojno.
Sreća deteta nije nešto što se može lako prepoznati – nije uvek u osmehu, ni u lepom ponašanju, ni u uspehu. Ona se najčešće krije u onom nevidljivom prostoru između detetovog srca i topline roditeljskog doma.
U pravoslavlju, dete se ne posmatra samo kao mali čovek koji treba da odraste, već kao dragoceni dar Božiji. Vaspitanje nije tehnička veština, već duhovni zadatak. Porodica je prva "crkva" u kojoj se dete uči ljubavi, strpljenju, milosrđu i poštovanju.
Ako to izostane, dete može da raste, ali neće imati gde da se vrati kad ogladni za mirom.
U tom duhu u jednoj svojoj besedi govorio je i otac Predrag Popović, koji je objasnio kako roditelji mogu prepoznati da li im dete srećno.
Shutterstock/fizkes
Dom ne sme biti mesto teških iskušenja za decu
- Svako ispunjeno dete jedva čeka da dođe iz škole svojoj kući, kod svojih roditelja. Kako ćete znati da su vaša deca srećna? Tako što su se poželela svojih roditelja i sopstvene kuće. Onda znate da su vaša deca ispunjena. Ako dete gleda da pobegne od svoje kuće i roditelja, znajte da ste omašili. Ali, i da još nije kasno da nešto popravite - istakao je otac Predrag i dodao:
- Kuća mora da bude utvrđenje vere, ljubavi i nade. Znate ono kad smo se kao mali igrali jurke, pa imao si "kućicu". Kad dođeš do "kućice", tu ti niko ništa ne može.
Otac Predrag naglašava da kuća mora da bude mesto gde će dete odmarati od svih iskušenja, a ne u njoj da nailazi na nova. Kaže da je to za decu veliki pakao, ako se susreće sa iskušenjima u svom domu.
Print Screen Instagram otac_predrag_popovic
Otac Predrag
Otac Predrag je objasnio i kako kuća postaje mesto sreće za jedno dete.
- To može da se ostvari ako moja žena razmišlja o tome, ako moja deca i ja razmišljamo o tome. Svi moramo da razmišljamo, odnosno promišljamo jedni o drugima. To stoji u poslanici Timoteju, gde se kaže da ko ne promišlja o bližnjem svom, ne može se nazvati hrišćaninom - plastično je objasnio otac Predrag.
Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve Vasilije Kostić objašnjava zašto porodični ručak nije samo obrok, već temelj vaspitanja – i kako se u toj tihoj svakodnevici gradi ili ruši autoritet oca, toplina majke i snaga deteta.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Kada šarena jaja izgube pažnju najmlađih, ovaj brz i praktičan recept vraća ih na sto u sasvim drugačijem, primamljivom obliku, bez mnogo truda i sa sastojcima koje već imate.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Posle molitvenog bdenja u Bazilika Svetog Petra, poglavar Rimokatoličke crkve pozvao je na kraj sukoba i povratak dijalogu, dok je predsednik SAD reagovao oštrom porukom u kojoj dovodi u pitanje okolnosti izbora Svetog Oca.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U besedi za ponedeljak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se žalost Hristovih učenika preobražava u radost tek kada se Isus pokaže kao pobednik smrti i Živi Gospod.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vaskršnji (Svetli) ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Martina I, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.