U pravoslavlju, dete se ne posmatra samo kao mali čovek koji treba da odraste, već kao dragoceni dar Božiji.
Svaki roditelj sanja isto – da njegovo dete bude srećno. To je misao koja se ne gasi nikada, čak i kada deca odrastu, odu, promene grad, zemlju, život. Ipak, uprkos toj iskrenoj želji i neprekidnom trudu, većina roditelja ne može sa sigurnošću da kaže da je njihovo dete zaista ispunjeno i spokojno.
Sreća deteta nije nešto što se može lako prepoznati – nije uvek u osmehu, ni u lepom ponašanju, ni u uspehu. Ona se najčešće krije u onom nevidljivom prostoru između detetovog srca i topline roditeljskog doma.
U pravoslavlju, dete se ne posmatra samo kao mali čovek koji treba da odraste, već kao dragoceni dar Božiji. Vaspitanje nije tehnička veština, već duhovni zadatak. Porodica je prva "crkva" u kojoj se dete uči ljubavi, strpljenju, milosrđu i poštovanju.
Ako to izostane, dete može da raste, ali neće imati gde da se vrati kad ogladni za mirom.
U tom duhu u jednoj svojoj besedi govorio je i otac Predrag Popović, koji je objasnio kako roditelji mogu prepoznati da li im dete srećno.
Shutterstock/fizkes
Dom ne sme biti mesto teških iskušenja za decu
- Svako ispunjeno dete jedva čeka da dođe iz škole svojoj kući, kod svojih roditelja. Kako ćete znati da su vaša deca srećna? Tako što su se poželela svojih roditelja i sopstvene kuće. Onda znate da su vaša deca ispunjena. Ako dete gleda da pobegne od svoje kuće i roditelja, znajte da ste omašili. Ali, i da još nije kasno da nešto popravite - istakao je otac Predrag i dodao:
- Kuća mora da bude utvrđenje vere, ljubavi i nade. Znate ono kad smo se kao mali igrali jurke, pa imao si "kućicu". Kad dođeš do "kućice", tu ti niko ništa ne može.
Otac Predrag naglašava da kuća mora da bude mesto gde će dete odmarati od svih iskušenja, a ne u njoj da nailazi na nova. Kaže da je to za decu veliki pakao, ako se susreće sa iskušenjima u svom domu.
Print Screen Instagram otac_predrag_popovic
Otac Predrag
Otac Predrag je objasnio i kako kuća postaje mesto sreće za jedno dete.
- To može da se ostvari ako moja žena razmišlja o tome, ako moja deca i ja razmišljamo o tome. Svi moramo da razmišljamo, odnosno promišljamo jedni o drugima. To stoji u poslanici Timoteju, gde se kaže da ko ne promišlja o bližnjem svom, ne može se nazvati hrišćaninom - plastično je objasnio otac Predrag.
Arhimandrit Srpske pravoslavne crkve Vasilije Kostić objašnjava zašto porodični ručak nije samo obrok, već temelj vaspitanja – i kako se u toj tihoj svakodnevici gradi ili ruši autoritet oca, toplina majke i snaga deteta.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.