Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
U mnogim porodicama danas može se čuti uzdah: – Dete nam se lepo rodilo, bilo mirno, pametno, poslušno... Ne znamo šta mu se desilo. – Naizgled, dete je od početka imalo sve: čistu odeću, tople obroke, igračke, školu. Ali, uprkos tome, nešto je pošlo po zlu. Gde se izgubio mir? Kada se ugasila svetlost u detetovim očima? Zašto se dete koje je normalno rođeno pretvorilo u tinejdžera punog gneva, tuge ili praznine?
Odgovor na ovo bolno pitanje nalazimo u rečima Svetog Pajsija Svetogorca, čija mudrost neprestano nadahnjuje i razotkriva duhovne uzroke savremenih porodičnih problema. Starac je govorio ono što savremeni svet sve ređe želi da čuje, a upravo to nas najdublje pogađa – jer dira u srž porodice.
– Majka je bolje da se posveti vaspitanju dece, nego da se pedantno bavi domaćinstvom i neživim stvarima – govorio je Sveti Pajsije. Mnoge majke, u želji da sve u kući bude savršeno čisto, zategnuto i pod konac, stavljaju red ispred radosti, pravila ispred nežnosti. Dete koje ne sme da pomeri jastuk ili stolicu, koje hoda po kući kao po staklu, ubrzo počinje da živi u tihoj, unutrašnjoj teskobi. Red koji se nameće iz straha, a ne iz ljubavi, ostavlja rane koje se često otvore tek kasnije – u pubertetu, pa i u odraslom dobu.
shutterstock.com
Starac Pajsije upozorava da je bolje da se majjka posveti vaspitanju dece, nego da se pedantno bavi domaćinstvom i neživim stvarima
– Neke majke uvode vojničku disciplinu, i tako, iako se deca rađaju normalna, nažalost, odrastaju oštećena – upozorava svetac. I zaista, kada se duša deteta stegne poput uštirkane posteljine, ono spolja deluje mirno, ali iznutra vri. Poslušnost iz straha nije vrlina – to je tiha patnja.
Starac Pajsije nije govorio iz teorije, već iz života, iz posmatranja i molitve. On je znao da prava snaga porodice ne dolazi iz savršenog rasporeda nameštaja, već iz duhovne topline.
– Neka majka govori deci o Hristu, neka im čita živote svetih. Istovremeno, neka se trudi da očisti svoju dušu od duhovne prašine, da bi duhovno svetlela – savetovao je. Jer, kako je naglašavao, majčina molitva, njeno smirenje i njena tišina osveštavaju dom, nečujno preobražavajući duše njene dece.
U vremenima kada je teško preživeti od jedne plate, sve češće i majke moraju da rade. Sveti Pajsije je bio svestan toga, ali je i tada podsećao:
– Ako žena ima decu, bolje je da ostane kod kuće... Kada rade oboje, navodno zato što im novac nije dovoljan, porodica se rasipa i gubi svoje pravo značenje.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije
On ne osuđuje, ali opominje: kada nema ko da duhovno nadgleda decu, ni sigurnost, ni toplina, ni blagost ne dolaze same od sebe.
Zato, kad sledeći put neko pita: – Zašto nam se dete promenilo? – možda je vreme da pogledamo ne samo šta smo mu dali, već i šta mu nismo dali. Jesmo li mu darovali Hrista? Jesmo li u njega ugradili mir, molitvu, priču o svecima, majčinu blagost i očevu postojanost? Jesmo li mu pokazali da dom nije muzej urednosti, već mala crkva ljubavi?
Jer, kako je rekao Sveti Pajsije:
– Duhovni život majke nečujno će pomoći i dušama njene dece. Tako će i deca živeti radosno, a i ona će biti srećna, jer će u sebi nositi Hrista.
I zato, nije kasno da se podsetimo – deca ne traže savršenu kuću, već duhovno utočište. Tamo gde majka molitveno sija, i deca se ogrevaju. Tamo gde vlada ljubav i smirenje, i duša deteta raste zdravo. A to je ono što nikakav novac, ni red, ni ambiciozan raspored ne mogu da kupe.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
U okviru centralnog programa manifestacije „Beogradski dani porodice“, održanog u prisustvu patrijarha srpskog i gradonačelnika Šapića, Kalemegdan je zasijao u znaku večnih vrednosti, podsećajući na snagu doma, ljubavi i odgovornosti.
Ljudi se svakodnevno zaklinju u najmilije – roditelje, decu, pa čak i Boga – nesvesni da time krše Božiju zapovest i otvaraju vrata duhovnoj opasnosti. Pravoslavni sveštenik otkriva zašto takve rečenice nisu ni naivne ni bezazlene.
U Nedelju svih svetih, u manastiru Glogovcu kod Šipova održan je tradicionalni Janjski sabor, na kome su vernici liturgijski proslavili svetitelje stradale u Drugom svetskom ratu, u prisustvu Vladike Sergija, sveštenstva i brojnih vernika.
Poglavar Carigradske patrijaršije je tokom liturgije uputio potresan apel za mir u svetu, pozivajući na prekid neprijateljstava u Ukrajini, Gazi, Siriji i drugim ratom razorenim krajevima.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Od slovenske reči „ljubav“ u srcu rumunskog jezika, do ćiriličnih tragova u manastirima Vlaške — fascinantna priča o vekovima duhovne, jezičke i kulturne bliskosti koje današnje elite često previđaju ili brišu.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Kada je izgubila dete, očajna majka je potražila utehu kod gruzijskog monaha, starca Gavrila, svetitelja našeg vremena. Njegova priča o Božijoj promisli dotakla je srce ove nesrećne žene, ali i hiljade vernika širom sveta.
Brat i sestra, vođeni verom i tajanstvenim svetlom, kreću na neobičan put kroz šumu do zaboravljene crkve, gde će pronaći blagoslov koji im menja život i donosi mir.
Portal religija.rs nastavlja sa svojom akcijom u kojoj svake nedelje u 19 časova objavljujemo priče za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstove i video verzije dečjih pripovedaka nadahnutih pravoslavnim predanjima, koje donose mudrost, ljubav i veru.
Na liturgiji u Kneževim Vinogradima u Baranji, episkop episkop osečkopoljski i baranjski je pozvao na očuvanje vrednosti koje čine osnovu srpskog društva, ističući važnost ljubavi i harmonije unutar porodice za zdravu budućnost naše otadžbine.
Poglavar Carigradske patrijaršije je tokom liturgije uputio potresan apel za mir u svetu, pozivajući na prekid neprijateljstava u Ukrajini, Gazi, Siriji i drugim ratom razorenim krajevima.
Od slovenske reči „ljubav“ u srcu rumunskog jezika, do ćiriličnih tragova u manastirima Vlaške — fascinantna priča o vekovima duhovne, jezičke i kulturne bliskosti koje današnje elite često previđaju ili brišu.
Predstavnici bezbednosnih snaga su se obratili crkvi i insistirali da se litija odloži do kraja događaja predstavnika LGBT, navodi se u saopštenju sveštenstva
Predstavnici bezbednosnih snaga su se obratili crkvi i insistirali da se litija odloži do kraja događaja predstavnika LGBT, navodi se u saopštenju sveštenstva
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
O ocu Haritonu za Radio Svetigoru govorili su arhimandrit Mihailo, iguman manastira Sveti Arhangeli kod Prizrena, arhimandrit Danilo, iguman manastira Banjska i arhimandrit Stefan, iguman manastira Zočište.
Varvara Vasiljevna Čičagova-Černaja prošla je put od stvaranja tehnologije za kosmonautsku opremu do obnove Novodevičkog manastira, ostavivši neizbrisiv trag u ruskoj istoriji i crkvi.
Kanavka (kanal) je put kojim je prošla Presveta Bogorodica kako ga je Sveti Serafim Sarovski označio. Na tom putu se nalazi manastir Divijevo, jedna od značajnijih svetinja pravoslavnih hrišćana.
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.