Shutterstock/technomolly, TANJUG/ JOVANA KULAŠEVIĆOtac Petar
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Sve veći broj dece danas ima problem sa učenjem – ili ne žele da uče, ili im savladavanje gradiva ide otežano i sporo.
Mnogi roditelji izražavaju zabrinutost zbog slabih rezultata i nedostatka, ne samo koncentracije nego i motivacije kod dece, te pokušavaju da reše problem raznim pritiscima, što često samo pogoršava situaciju. Umesto rešenja, tenzija raste i kod dece i kod roditelja što stvara dodatne probleme u porodicama.
Arhimandrit Petar, iguman manastira Pinosava kaže, da ako dete neće da uči ili otežano uči, problem nije u njemu, već u roditeljima.
- To je najčešće do roditelja, nije do dece. Deca su preslikani mi. Ako su roditelji, u slozi, u ljubavi, onda deca igraju od radosti. Mogu roditelji s polja da se slažu, sve izgleda idilično, ali ako roditelji ratuju i misaono, deca će to osetiti i osećaće tugu - počeo je on priču na TV Hram o problemu učenja kod dece, pa nastavio:
Shutterstock/StockImageFactory.com/Felix Furo
Dete žudi za direktnim kontaktom sa roditeljima
- Ono što se dešava u našim dušama, deca osećaju i upijaju kao sunđer. Tako da bih svakom roditelju čije dete baš neće da uči, preporučio da poboljšava odnos unutar porodice, žena sa mužem i muž sa njom, da im misli budu tiše, smirenije, pune ljubavi, da se zagrle i poljube pred decom.
Otac Petar kaže da je deci potrebno da vide da im se roditelji vole.
- Oni žele da se ogreju o tu ljubav. Mi smo glavni kvaritelji budućnosti naše dece. Roditelji pre svega, ali oni su i glavni pomagači kad je budućnost dece u pitanju, pre svega na tom misaom i duhovnom novou. Spolja može sve biti lako i varljivo, ali ono što je unutra...
Kaže da bi roditelji trebalo da "miluju svoju decu molitvama", da se mole za njih rečima: "Gospode, spasi moju decu", da kad dođu sa posla da prvo njih zagrle, porazgovaraju...
TANJUG/ JOVANA KULAŠEVIĆ/ bg
Otac Petar
- Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad. Čak ni kad ne ide. Nije pristisak spolja ono što rešava problem, već blagi razgovor, ne treba pričati deci o Bogu, nego Bogu o deci. Tepajte Bogu o deci, recite mu, "Gospode, spasi moju decu", kad to kažete, dete u tom trenutku dobija jednu bombonu, odnosno dobru pomisao, i što to više puta to kažete, može i u sebi, dete će dobiti više bombona i sigurno će biti bolje.
Ljubav nije samo emocija, već pokretač života, smisao postojanja i temelj svakog zdravog odnosa, bilo da je reč o porodici, prijateljstvu, partnerstvu ili zajednici.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.