KAKO SE SUSRESTI S BOGOM JOŠ NA ZEMLJI?! Sveti Serafim Rouz o znaku najveće duhovne snage i kako do njega stići!
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
Postoje trenuci u životu kada čovek ostane bez ljudi za koje je verovao da će zauvek biti uz njega. Neko se udalji bez objašnjenja, neko prestane da se javlja, neko okrene leđa upravo onda kada je najpotrebniji, dok se za neke ljude tek kroz iskušenja pokaže da njihova bliskost nikada nije bila onakva kakvom se činila.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali. Čovek tada često pokušava da pronađe odgovor na pitanje šta je pogrešio, gde je pogrešio i zbog čega je neko kome je pružao ljubav i poverenje odlučio da ode.
Međutim, u duhovnom životu iskušenja kroz koja prolazimo mogu imati i drugačije značenje. Ona mogu pokazati ono što ranije nismo bili u stanju da vidimo.
Odlazak nekoga iz našeg života ne mora uvek značiti da smo izgubili ono što nam je bilo potrebno. Ponekad se tek posle nečijeg odlaska vidi kakav je odnos zaista bio.
Ponekad se otkrije da je prijateljstvo počivalo na navici, interesu ili zajedničkim okolnostima, a ne na istinskoj ljubavi.
Crkveno učenje podseća da čovek svoju sigurnost ne treba da gradi isključivo na ljudima. Ljudi su slabi i promenljivi, dok je Bog uvek prisutan. Zbog toga odlazak nekoga iz našeg života ne mora biti samo gubitak.
Ponekad upravo kroz takvo iskustvo postaje jasno ko nas je voleo iskreno, a ko je bio uz nas samo dok mu je to odgovaralo.
Takve situacije nisu lake, ali mogu čoveka naučiti i praštanju. Hrišćanin nije pozvan da na tuđu povredu odgovori mržnjom i osvetom, već da svoju bol preda Bogu i sačuva srce od ogorčenosti.
Upravo zato reči Svetog Nektarija Eginskog mogu biti uteha svima koji su doživeli da ih napuste oni kojima su verovali:
"Neka te ne rastužuje ako te ljudi napuste. Bog dopušta da se otkriju srca, kako bi poznao ko te istinski voli".
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama.
Otac Dejan upozorava da mnogi vernici prave grešku očekujući neki natprirodi znak, zbog čega neretko odlažu donošenje važnih odluka.
Veliki grčki svetitelj objašnjava da nevolje nisu samo teret koji čovek nosi, već trenutci u kojima se otkrivaju skrivene slabosti, jača vera i pronalazi dublji smisao stradanja.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Sveti Dimitrije rođen je u Solunu, u uglednoj i pobožnoj porodici.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ne treba očajavati ako na Zadušnice ne možete da odete u crkvu i na grobove svojih najmilijih.
Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.
Važno je znati da sveštenik ne bi trebalo da uslovljava molitvu određenom sumom novca.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ljubav nije samo osećanje niti prolazna emocija, već način života, izraz vere i spremnosti da čovek u drugome prepozna ikonu Božju.
Novi zavet doneo je suštinsku promenu u odnosu između Boga i čoveka.
Brige zbog novca i materijalne sigurnosti mogu postati veliki teret, naročito kada čovek ne zna odakle da počne i kako da izađe iz teške situacije.
Veče je, kako je naglešeno, prilika da se čovek udalji od svakodnevne žurbe i u miru razmotri događaje koji su obeležili protekli dan.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ne treba očajavati ako na Zadušnice ne možete da odete u crkvu i na grobove svojih najmilijih.
Važno je znati da sveštenik ne bi trebalo da uslovljava molitvu određenom sumom novca.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.