OVI GREHOVI SE ČOVEKU UVEK VRATE, ČAK I KAD SE ISKRENO POKAJE! Snažno upozorenje mitropolita Atanasija!
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
Mnoga razočaranja u odnosima sa bližnjima nastaju onda kada od drugih očekujemo ono što oni nisu u stanju da nam pruže.
Čovek tada počinje da gradi sliku o drugoj osobi prema sopstvenim očekivanjima, a kada se ta slika ne ostvari, dolazi do povređenosti i narušavanja odnosa.
U hrišćanskom životu čovek je pozvan da voli i prašta, ali je istovremeno potrebno da bude svestan sopstvenih granica, kao i granica ljudi koji ga okružuju. Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
Zato se ni ljubav prema bližnjem ne može odvojiti od ljubavi prema Bogu. Čovek može da se trudi da razume, oprosti i voli, ali punoća ljubavi prevazilazi ljudske mogućnosti.
Upravo o tome govorio je starac Tadej, ukazujući da se od bližnjih ne sme očekivati da nam uvek daju ono za čime nam srce žudi i što smatramo da nam je potrebno.
Njegove reči istovremeno govore o očekivanjima, praštanju, ljudskoj ograničenosti i težnji za ljubavlju koja nema granice:
"Ne treba da očekujemo od svojih bližnjih više nego što su oni u stanju da učine za nas. U suprotnom, bićemo razočarani, zamišljaćemo stvari koje zapravo ne postoje i sve ćemo pokvariti. Samo uz Božiju pomoć možemo da praštamo, jer smo mi ograničena bića. Ipak, ljubav je bezgranična i samo nam beskonačni Bog može pomoći. Svi mi žudimo za bezgraničnom ljubavlju, ali i mi i anđeli postojimo u vremenu i prostoru. Samo Gospod može da podari punoću anđelima, svetiteljima i nama. Bez Boga, čovek ne može čak ni sebe da voli - a kamoli bližnjeg svog."
BONUS VIDEO
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Vladimir je bio desna ruka dvojici patrijarha.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.
Reč greh dolazi od starog biblijskog izraza koji doslovno znači "promašiti cilj" ili pogrešiti put.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Sveti Jakov bio je sin pravednog Josifa, zaručnika Presvete Bogorodice, i brat Gospodnji po telu, kako ga naziva crkveno predanje.
Vladimir je bio desna ruka dvojici patrijarha.
Pravo na sud pripada isključivo Bogu.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Brige zbog novca i materijalne sigurnosti mogu postati veliki teret, naročito kada čovek ne zna odakle da počne i kako da izađe iz teške situacije.