NIČEMU SE DEMONI NE RADUJU KAO OVOME: Arhimandrit Evsevije o dve vrste grešnika i po čemu ih Bog razlikuje na Strašnom sudu
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama.
U vremenu u kojem se uspeh često meri pohvalama, priznanjima i divljenju koje čovek dobija od drugih, pravoslavna vera podseća da je jedino merilo ljudske vrednosti ono koje vidi Bog. Ono što je spolja često može da zavara, dok se prava borba vodi u srcu - između smirenja i gordosti, istine i licemerja, iskrenosti i želje da se dopadnemo ljudima.
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama. Istina, izgovorena sa ljubavlju, mnogo je dragocenija od laskanja koje na trenutak prija, ali dugoročno šteti i onome ko ga izgovara i onome ko ga sluša.
Ljubav prema bližnjem ne pokazuje se tako što ćemo mu uvek govoriti ono što želi da čuje, već tako što ćemo mu želeti spasenje i dobro, čak i kada to podrazumeva iskren savet ili opomenu.
Pravoslavna duhovnost zato poziva čoveka da se čuva svake lažne slike o sebi. Kada srce počne da traži ljudsku slavu, ono se polako udaljava od smirenja, a bez smirenja nema ni istinskog duhovnog napretka.
Svetitelji nisu težili tome da budu hvaljeni, već da svojim životom ugode Gospodu. Bežali su od ljudskih priznanja, svesni da pohvala može lako da probudi sujetu, dok iskrena skromnost čuva dušu od pada.
Istovremeno, hrišćanin je pozvan da ni druge ne dovodi u iskušenje.
Nije dovoljno da sam ne govori neiskreno - potrebno je i da svojim ponašanjem ne podstiče druge na pretvaranje, dodvoravanje ili ponižavanje. Čovek koji je zaista smiren neće želeti da bude uzdizan iznad drugih, niti će uživati u tome da ga okolina veliča. Njegova radost biće u činjenju dobra, a ne u aplauzima koje za to može da dobije.
Upravo zato, u hrišćanskom životu nema mesta ni za laskanje ni za sujetu. Obe pojave rađaju se iz pogrešnog odnosa prema sebi i prema bližnjem, a obe udaljavaju čoveka od istine i iskrenosti na koje nas Jevanđelje neprestano poziva.
Na to je upozoravao i Sveti Amvrosije Milanski:
"Ne budi ulizica, niti drugima dopuštaj da se ponižavaju pred tobom i da ti laskaju. Prvo je svojstveno prepredenom i pokvarenom čoveku, a drugo sujetnom i gordom."
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
U Svetom pismu i učenju Svetih otaca mnogo puta se upozorava na opasnost licemerja, dvoličnosti i laskanja.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
U Jevanđelju se vernicima skreće pažnja na to da pred Bogom nije najvažnije koliko je čovek naučio i koliko godina ima, već kakvo mu je srce.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U Jevanđelju se vernicima skreće pažnja na to da pred Bogom nije najvažnije koliko je čovek naučio i koliko godina ima, već kakvo mu je srce.
Božija dobrota i oproštaj ne znače da čovek neće snositi posledice svojih postupaka.
Pravoslavno učenje podseća da odnos prema Bogu ne treba da zavisi samo od toga da li nam u životu sve ide onako kako želimo ili ne.
Pred Bogom ne moramo da prikrivamo svoje slabosti niti da tražimo savršene reči kojima bismo opisali ono što osećamo.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
U Jevanđelju se vernicima skreće pažnja na to da pred Bogom nije najvažnije koliko je čovek naučio i koliko godina ima, već kakvo mu je srce.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Prepodobni Nikodim savetuje i da čovek češće razmišlja o smrti i zamišlja ono što bi ga tada moglo snaći.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Prepodobna mati Paraskeva, koja se smatra se i zaštitnicom žena i nemoćnih, jedna je od najpoštovanijih svetiteljki u srpskom narodu.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.