NIČEMU SE DEMONI NE RADUJU KAO OVOME: Arhimandrit Evsevije o dve vrste grešnika i po čemu ih Bog razlikuje na Strašnom sudu
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama.
U vremenu u kojem se uspeh često meri pohvalama, priznanjima i divljenju koje čovek dobija od drugih, pravoslavna vera podseća da je jedino merilo ljudske vrednosti ono koje vidi Bog. Ono što je spolja često može da zavara, dok se prava borba vodi u srcu - između smirenja i gordosti, istine i licemerja, iskrenosti i želje da se dopadnemo ljudima.
Sveti oci učili su da hrišćanin ne sme da gradi svoje odnose na praznim rečima i prolaznim pohvalama. Istina, izgovorena sa ljubavlju, mnogo je dragocenija od laskanja koje na trenutak prija, ali dugoročno šteti i onome ko ga izgovara i onome ko ga sluša.
Ljubav prema bližnjem ne pokazuje se tako što ćemo mu uvek govoriti ono što želi da čuje, već tako što ćemo mu želeti spasenje i dobro, čak i kada to podrazumeva iskren savet ili opomenu.
Pravoslavna duhovnost zato poziva čoveka da se čuva svake lažne slike o sebi. Kada srce počne da traži ljudsku slavu, ono se polako udaljava od smirenja, a bez smirenja nema ni istinskog duhovnog napretka.
Svetitelji nisu težili tome da budu hvaljeni, već da svojim životom ugode Gospodu. Bežali su od ljudskih priznanja, svesni da pohvala može lako da probudi sujetu, dok iskrena skromnost čuva dušu od pada.
Istovremeno, hrišćanin je pozvan da ni druge ne dovodi u iskušenje.
Nije dovoljno da sam ne govori neiskreno - potrebno je i da svojim ponašanjem ne podstiče druge na pretvaranje, dodvoravanje ili ponižavanje. Čovek koji je zaista smiren neće želeti da bude uzdizan iznad drugih, niti će uživati u tome da ga okolina veliča. Njegova radost biće u činjenju dobra, a ne u aplauzima koje za to može da dobije.
Upravo zato, u hrišćanskom životu nema mesta ni za laskanje ni za sujetu. Obe pojave rađaju se iz pogrešnog odnosa prema sebi i prema bližnjem, a obe udaljavaju čoveka od istine i iskrenosti na koje nas Jevanđelje neprestano poziva.
Na to je upozoravao i Sveti Amvrosije Milanski:
"Ne budi ulizica, niti drugima dopuštaj da se ponižavaju pred tobom i da ti laskaju. Prvo je svojstveno prepredenom i pokvarenom čoveku, a drugo sujetnom i gordom."
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
U Svetom pismu i učenju Svetih otaca mnogo puta se upozorava na opasnost licemerja, dvoličnosti i laskanja.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
Kada čovek smatra da je uvek u pravu, kada ne želi da popusti, da oprosti ili da zatraži oproštaj, tada se srce udaljava od ljubavi i mira.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
U pravoslavnom duhu, osuda se ne smatra tek ljudskom manom, već dubokom ranom duše koja udaljava od Boga.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve ukazao je da zavisnost nije vezana samo za alkohol, već da čovek može izgubiti slobodu i kada više ne uspeva da kontroliše vreme provedeno uz ekran, društvene mreže i elektronske igre.
Duhovnici stalno upozoravaju na opasnost nemarnog odnosa prema ispovesti i pričešću.
U besedi za subotu 15. Sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako su proročanstva najavljivala Hristov dolazak, dok je Njegova prava priroda ostala nedokučiva onima koji nisu prepoznali Cara slave.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Ruski knez Aleksandar Nevski preminuo je 1263. godine i prvo je bio sahranjen u gradu Vladimiru.
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Otac Dejan je ukazao da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.