KAKO UVEK DOBRO DA SE OSEĆATE: Poslušajte savet Svetog Nektarija Eginskog i živite punim plućima
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Ljubav nije samo osećanje niti prolazna emocija, već način života, izraz vere i spremnosti da čovek u drugome prepozna ikonu Božju.
U vremenu kada su ljudi sve češće opterećeni međusobnim sukobima, podelama, uvredama i nerazumevanjem, sve je manje prostora za ono što je temelj hrišćanskog života - ljubav.
Svakodnevne brige, užurbanost i želja da se sopstveni interes stavi ispred svega, često udaljavaju čoveka od bližnjih, ali i od Boga. Upravo zato Crkva neprestano podseća da nijedan podvig, nijedno znanje niti bilo koje dobro delo, nema punu vrednost ukoliko nije prožeto ljubavlju.
Pravoslavno učenje govori da ljubav nije samo osećanje niti prolazna emocija. Ona je način života, izraz vere i spremnosti da čovek u drugome prepozna ikonu Božju.
Ljubav podrazumeva trpljenje, praštanje, smirenje i žrtvu, zbog čega se smatra najvećom hrišćanskom vrlinom.
Sveti oci učili su da se istinska ljubav ne pokazuje rečima, već delima. Ona se ogleda u tome da čovek ne uzvraća zlom na zlo, da ne osuđuje bližnjega, da pomaže onome kome je pomoć potrebna i da se raduje dobru drugoga kao sopstvenom. Takva ljubav ne pravi razliku među ljudima, ne traži korist i ne očekuje nagradu, već izvire iz srca koje je okrenuto Bogu.
U Svetom pismu ljubav zauzima posebno mesto. Gospod Isus Hristos sažeo je sav Zakon i proroke u dve najveće zapovesti - da čovek ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, i da ljubi bližnjega kao samoga sebe. Zbog toga se ljubav ne može odvojiti od vere, jer onaj ko ljubi Boga pozvan je da ljubav pokazuje i prema svakom čoveku.
Crkva uči da ljubav ima snagu da zaceli narušene odnose, da umiri sukobe i vrati mir tamo gde vladaju svađe.
Ona pobeđuje gordost, razbija mržnju i oslobađa čoveka od sebičnosti. Kada ljubav postane temelj porodice, zajednice i društva, tada nestaju podele koje udaljavaju ljude jedne od drugih.
Mnogi svetitelji isticali su da je ljubav najveći dar koji čovek može da stekne tokom zemaljskog života. Ona je znak prisustva Božije blagodati u čoveku i put kojim se stiže do Carstva nebeskog. Bez nje, sva spoljašnja pobožnost ostaje prazna, dok se kroz ljubav svaka vrlina ispunjava i dobija svoj pravi smisao.
O značaju ove najveće hrišćanske vrline govorio je i Sveti Maksim Ispovednik:
"Za one koji imaju uma, od svega što je posle Boga, nema ništa dragocenije od ljubavi; bolje reći: Bogu nema ništa milije (od ljubavi), jer ona objedinjuje razdvojene i u stanju je da kod mnogih, odnosno kod svih, ostvari neprotivnu istovetnost mišljenja."
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
Novi zavet doneo je suštinsku promenu u odnosu između Boga i čoveka.
Brige zbog novca i materijalne sigurnosti mogu postati veliki teret, naročito kada čovek ne zna odakle da počne i kako da izađe iz teške situacije.
Veče je, kako je naglešeno, prilika da se čovek udalji od svakodnevne žurbe i u miru razmotri događaje koji su obeležili protekli dan.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.