KAKO UVEK DOBRO DA SE OSEĆATE: Poslušajte savet Svetog Nektarija Eginskog i živite punim plućima
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Ljubav nije samo osećanje niti prolazna emocija, već način života, izraz vere i spremnosti da čovek u drugome prepozna ikonu Božju.
U vremenu kada su ljudi sve češće opterećeni međusobnim sukobima, podelama, uvredama i nerazumevanjem, sve je manje prostora za ono što je temelj hrišćanskog života - ljubav.
Svakodnevne brige, užurbanost i želja da se sopstveni interes stavi ispred svega, često udaljavaju čoveka od bližnjih, ali i od Boga. Upravo zato Crkva neprestano podseća da nijedan podvig, nijedno znanje niti bilo koje dobro delo, nema punu vrednost ukoliko nije prožeto ljubavlju.
Pravoslavno učenje govori da ljubav nije samo osećanje niti prolazna emocija. Ona je način života, izraz vere i spremnosti da čovek u drugome prepozna ikonu Božju.
Ljubav podrazumeva trpljenje, praštanje, smirenje i žrtvu, zbog čega se smatra najvećom hrišćanskom vrlinom.
Sveti oci učili su da se istinska ljubav ne pokazuje rečima, već delima. Ona se ogleda u tome da čovek ne uzvraća zlom na zlo, da ne osuđuje bližnjega, da pomaže onome kome je pomoć potrebna i da se raduje dobru drugoga kao sopstvenom. Takva ljubav ne pravi razliku među ljudima, ne traži korist i ne očekuje nagradu, već izvire iz srca koje je okrenuto Bogu.
U Svetom pismu ljubav zauzima posebno mesto. Gospod Isus Hristos sažeo je sav Zakon i proroke u dve najveće zapovesti - da čovek ljubi Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, i da ljubi bližnjega kao samoga sebe. Zbog toga se ljubav ne može odvojiti od vere, jer onaj ko ljubi Boga pozvan je da ljubav pokazuje i prema svakom čoveku.
Crkva uči da ljubav ima snagu da zaceli narušene odnose, da umiri sukobe i vrati mir tamo gde vladaju svađe.
Ona pobeđuje gordost, razbija mržnju i oslobađa čoveka od sebičnosti. Kada ljubav postane temelj porodice, zajednice i društva, tada nestaju podele koje udaljavaju ljude jedne od drugih.
Mnogi svetitelji isticali su da je ljubav najveći dar koji čovek može da stekne tokom zemaljskog života. Ona je znak prisustva Božije blagodati u čoveku i put kojim se stiže do Carstva nebeskog. Bez nje, sva spoljašnja pobožnost ostaje prazna, dok se kroz ljubav svaka vrlina ispunjava i dobija svoj pravi smisao.
O značaju ove najveće hrišćanske vrline govorio je i Sveti Maksim Ispovednik:
"Za one koji imaju uma, od svega što je posle Boga, nema ništa dragocenije od ljubavi; bolje reći: Bogu nema ništa milije (od ljubavi), jer ona objedinjuje razdvojene i u stanju je da kod mnogih, odnosno kod svih, ostvari neprotivnu istovetnost mišljenja."
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Sveti oci nas uče da je čovek mali svet, mikrokosmos i kada se u njemu uspostavi mir, taj mir se širi i na druge.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Svetoj Paraskevi Rimljanki vernici se obraćaju sa molbom za pomoć, isceljenje i zaštitu, ali i za snagu da pobede sopstvene slabosti i sačuvaju pravoslavnu veru.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
U besedi za subotu 10. sedmice po Duhovima, svetitelj ukazuje na razliku između čoveka koji još nije spoznao istinu i onoga koji ju je upoznao, pa joj svesno okrenuo leđa.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Okupljanje povodom sećanja na pokojnika nije samo porodični običaj, već pre svega trenutak molitve, sećanja i utehe
Iako traje kratko, ovaj post ima veliki duhovni značaj i vekovima okuplja vernike u pripremi za praznik posvećen Presvetoj Bogorodici.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.