KAKO PREVAZIĆI STRAH OD SMRTI: Protojerej Nenad Dragičević ukazuje da postoji samo jedan bezbolni način da se prihvati i mirno dočeka kraj
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Ljubav nije samo emocija, već pokretač života, smisao postojanja i temelj svakog zdravog odnosa, bilo da je reč o porodici, prijateljstvu, partnerstvu ili zajednici.
U savremenom svetu, gde nas često preplavljuju brzina, stres i površni odnosi, ljubav ostaje jedina istinska snaga koja ima moć da nas vrati nama samima – da nas oplemeni, uteši i ispuni. Ljubav nije samo emocija, već pokretač života, smisao postojanja i temelj svakog zdravog odnosa, bilo da je reč o porodici, prijateljstvu, partnerstvu ili zajednici.
U pravoslavnom hrišćanstvu, ljubav zauzima centralno mesto. Nije slučajno što je najvažnija zapovest Hristova: "Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom mišlju svojom… i bližnjega svoga kao samoga sebe.“ .
U ovim rečima se krije cela filozofija pravoslavnog pogleda na život – ljubav kao veza čoveka sa Bogom i sa drugim ljudima.
Sveti Justin Ćelijski stalno je isticao ljubav kao vrhovnu vrlinu i govorio da nad njom smrt nema vlast.
"Nema smrt za ljubav. Ona je jedina sila nad kojom smrt nema vlast. Gde je ljubav, tu je već besmrtnost".
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Četrdesetodnevni parastos, objasnio je sveštenik, mora se obaviti tačno u onaj dan kada izlazi 40 dana.
Čovek se vaspitava u nekoj subkulturi neprihvatanja smrti, nekog nenormalnog odnosa prema njoj, ističe otac Andrej.
Poštovati oca i majku znači poštovati dar života koji nam je Bog dao kroz njih.
Hristos nije došao da donese novu nauku, on je došao da bi nam doneo novi život, govorio je Starac Nikon svetogorac
U besedi za 3. utorak po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovekova budućnost zavisi od duhovne blizine Onome kome pripada.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Ovaj spomenik čuva sećanje na Markovdansku litiju i susrete ispred kuće Đečevića, koji godinama povezuju vernike i potvrđuju tradiciju međusobnog poštovanja u gradu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.