ŠTA JE AMANET, KO GA OSTAVLJA I KOME: Samo u jednom slučaju ne sme da se izvrši
Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje.
Smrt je univerzalna i neizbežna pojava, ali uprkos tome, strah od nje duboko je ukorenjen u ljudskoj psihi. Bez obzira na kulturološke razlike, verovanja ili filozofske pristupe, smrt je tema koja izaziva zabrinutost i od nje strahuju svi.
Zašto ljudi imaju strah od smrti? Razlog je višeznačan. Prvo, smrt je često nepoznata, a nepoznato izaziva strah. Drugi razlog leži u ljudskoj prirodi – instinkt za samoodržanjem nas tera da izbegavamo sve što može ugroziti naš život. Treći razlog može biti emocionalne prirode: gubitak voljenih osoba ili strah od vlastitog nestanka u svetu koji nastavlja da funkcioniše i bez nas.
Iako je strah od smrti prirodan, različite religije i filozofije nude različite odgovore na ovu tematicu. Pravoslavlje, koje čini deo bogate duhovne tradicije hrišćanske vere, ima specifičan pogled na smrt, koji nudi utehu i nadu, u svetlu verovanja u večni život.

U pravoslavlju, smrt nije kraj, već prelaz u novo, večno postojanje. Smrt je prirodni deo Božijeg plana, a ona nije nešto od čega treba bežati ili se plašiti. Ona se doživljava kao "uvid u božanski plan“, odnosno kao trenutak kada duša prelazi iz prolaznog, zemaljskog života u večnost.
Smrt je shvaćena kao trenutak oslobođenja duše od telesnih okova, a vernici gledaju na nju kao na most između sveta u kojem živimo i sveta u kojem ćemo večno postojati sa Bogom.
U tom kontekstu, smrt nije nešto što treba da nas puni strahom, već je to trenutak susreta sa Bogom, trenutak spasenja i nade. Pravoslavna crkva poziva vernike da žive život u ljubavi i pobožnosti, jer samo tada smrt neće biti nešto od čega treba bežati, već nešto što se doživljava sa mirom i smirenjem. Pogotovo ako se živi prema Božjim zapovestima.
Na to je ukazao i protojerej Nenad Dragičević koji je u jednom od svojih intervjua istakao da više od smrti, treba da nas plaši kako živimo.
- Plaše se ljudi smrti. To je prirodna stvar. Ali, pre svega treba da se plašimo da izađemo pred lice Božje nespremni. Jer, smrt je kada nisi živ, a možeš i da budeš živ. Smrt je kada si duboko upao u greh. Smrt je kada si duboko posvađan sa svima, ne ubiijamo li jedne druge rečima, ne ubijamo li jedni druge delima, pa smo kao živi mrtvaci ponekad hodamo ulicama. Ne prepoznajemo jedni druge, ne pružamo ruku jedni drugima... Dakle, možemo da pričamo o smrti na različite načine, ne samo kao o prirodnoj fizičkoj pojavi. Ali, možemo da budemo i upokojeni pa i te kako živi i u tom molitvenom sećanju da nikog ne ostavljamo i da niko nas ne ostavlja i ko je otišao ili kad smo otišli - kaže protojerej Nenad Dragičević.
Amanet se ostavlja pismeno ili usmeno, a u našem narodu se veruje da ako ti ga ostave roditelji, da se on mora ispoštovati.
Da bi duša što lakše napustila telo, veoma je bitno i kako se ponašamo na samrtničkoj postelji.
Osećaj bezgrešnosti smatra se produktom gordosti, što je veliki Božji greh, a kako Crkva na to gleda najbolje je ilustrovao otac Rafailo Boljević kroz jedan postupak upokojenog Vladike Nikolaja.
Skupo ga koštalo što se zamerio caru.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
I oni koji svesno odbacuju decu, i oni koji ih ne mogu imati, deo su iste društvene stvarnosti koja je u raskoraku s Božijom zapovešću.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Fondacija "Porodica" darovala je 20.000 evra za nastavak izgradnje hrama u Lapljem Selu kod Gračanice.
Tumačeći proročke reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da zabluda vođa slabi čitavu zajednicu i odvodi je sa puta istine, dok je povratak Bogu jedini put ka duhovnom ozdravljenju.
Probajte pire sa prelivom od pečuraka po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za ponedeljak i duhovno se nadahnite poukom Prepodobnog Jovana Aleksejeva Valamskog.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetih sedam mučenika u Efesu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Miron. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Hijacinta iz Krakova, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči velikog svetitelja otkrivaju zašto je prvi korak u svetinju važniji nego što nam se čini.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.